nedjelja, 02.04.2017.
....putna upozorenja....
|
...prije tjedan dana, u noći promjene sata, zamolim prijatelja da me probudi... očito sam se bez veze bojala, jer sam se probudila sama, pa mu pošaljem SMS "budna sam hvala" ...odmah dobijem odgovor "spavaj još 5 min pa ću te probudit i pazi preko ceste" ...pazi preko ceste? Pa nisam luda da neću pazit preko ceste?.... ....nismo ni sletili u London sat na mobitelu se vratio za jedan sat .... čovječe, ovo je pre ludo.... izluđuje me... totalka.... da ću preko ceste...kad iza sebe čujem glas.... "PAZI!!!"  ... ok...ok....evo gledam desno.... baš glupo, lipo mi piše gdje da gledam, a ja gledam na suprotnu stranu.... na to se organizam mora naviknit... ....treći dan već gledam u pod... kao dijete od 5-6 godina kad ga pitaju da digne lijevu ruku...tako i ja....  ...oni kažu pogledaj na livo....a ja gledam na desno.... pari mi se da sam skrenila...da najgluplju stvar ne mogu shvatit.... odlučila sam stat svaki put, dobro razmislit koja je koja ruka i što piše na podu... jer gledanje u oba smjera istovremeno nije davalo neku sigurnost....kad se odjednom ispred mene pojavi natpis....  ...ma kvraguc sve! gledaj ravno ispred sebe... neka gaze! Šta me briga.... i tako jurcaju posvuda....  idem ća odavde... dovoljno sam i prirodno smušena ...ne trebaju mi još i njihovi natpisi.... pa pošaljem poruku - hoćeš li me budit ujutro u 3 i 15 po Londonskom vremenu? - koliko je to po našem? - nemam pojma. Sad je 21,20. Koliko je u Splitu? - ovdje je 22 i 20, znači u 4 i 15 ...brojim na prste.... računam...ne mogu izračunat! Kad sam kao dijete putovala po svijetu bilo je po 2 sata razlike i to mi nikad nije predstavljalo problem...al' gle sad.... morat ću mu vjerovat....valjda zna što govori ...probudila sam i poslala poruku - budna! - opet si uranila minut! Ajde i ne izlazi iz aviona dok ne sleti! ....upozorenja? Opet upozorenja? Gdje moram izać iz aviona i kad? Na kojoj stanici? Ima li međustanica u zračnom prometu? Ima!  ....sletili smo u Zagrebu.... izašli iz aviona...ušli u autobus koji nas je vozio točno 15 m do aerodroma... kad je autobus stao....svi putnici su se počeli smijat.... pa mogli smo to i pješice ....  - jesi došla doma? - nisam! Na "Tuđmanu" pijem kavu - nemaš metlu? .... sjedam opet u avion.... on ide za Rim! ....bogme ja više ne izlazim van iz njega dok ne sleti.... mora bit da su me stjuardese "pročitale" ...pa su zamolili sve putnike da izađu iz aviona u Splitu....a kad sam već tu...idem ja doma! .... sutradan u kafiću pita me novinarka: - jel' istina da si ga zvala da te probudi ujutro? - jesam. Kakvo je to čudno pitanje? - iz Londona si zvala Split da naručiš buđenje? E to moraš stavit na blog! - zašto? Pa on je dalekomentna budilica i grintavo upozoravalo! |
