....cijeli život slušam o Engleskom ispijanja čaja u 5 sati popodne... porculanske šalice s cvjetnim uzorkom, srebreni čajnici iz kojih se širi miris toplog čaja, kolačići s đumbirom, cimetom... minijaturni sendviči, mali prst desne ruke u zraku dok srčeš toplu tekućinu, a u lijevoj ruci tanjurić .... ritual je kojem se pristupa dostojanstveno s puno strahopoštovanja.... ....Hyde Park u 5 sati .... svi trkači, šetaći ...skupljaju se oko kafića za svoj popodnevni ritual.... ...gledam ih iz daljine i mislim se... "priredit ću i ja sebi pravi "five o'clok", tu sam dovoljno dugo.... ....Caffe Concerto izgleda skroz primamljivo....izgledom i cijenom naročito privlače kolači u izlogu.... ...ušle smo, kad nas je odjednom zaustavilo na ulazu da moramo čekat da nas se smjesti.... ok, nije nam jasno čemu, jer ima dovoljno slobodnih stolova, al valjda je tu uobičajeno da se bespotrebno čeka u redu i kad reda ne treba biti.... smještaju nas za stol, tad shvaćamo da cijena torti iz izloga ovdje naglo skače s 2 na 5 Funta.... a tea for two je 48 funti....čekamo konobara već 5 min... dižemo se i odlazimo... klade li se oni na to koliko će gosti dugo ostat čekajući da ih se posluži? ili pristojnost nalaže da svuda moraš čekat 15 min da bi im iskazao poštovanje?... ....a u poslovnom centru....ekipa u odjelima, s pivom u ruci bacili su na balote.... ....kakav čaj...kakav ritual.... piju pivo iz boce i uživaju.... dok u prepunim pivnicama konobari rade reda... ...pronašla sam pivnicu za sebe blizu London Bridge-a ... ....i čaj po mom ukusu.... ....gdje god da se našli u pet sati.... napravite nešto lipo za sebe....valjda je to poanta "five o'clock-a"??? ... |
...lijeno sunčano popodne.... mačka se dugo izležavala na suncu ...tražeći nekog tko bi se poigrao s njom.... ....tad ispred nje protrči gušterica.... ...ona skoči i uhvati je.... ...ops...malo prejako.... ...uopće nije zabavno.... nitko više neće da se igra s njom....pa brzo odjuri dok je nitko nije vidio.... ...tako je uvijek kad se jedna od strana (iz objesti) previše zanese u igri.... i igrati se treba znati.... a prvo pravilo je: ne igraj se s onim tko se ne želi igrat s tobom....tada uvijek netko nastrada,.. |
.... "kad čovjek prestane maštati i izgubi sposobnost igranja, fizički je opasan za sve druge"... ne mogu nikako pronaći odakle mi je došao ovaj citat i tko ga je rekao... ...ali toliko je ljepote u crtanju kredicama po betonskim pločama Trafalgar Squara ....toliko je pozitivnih vibracija oko uličnih umjetnika...ozbiljan je to rad, pa su ozbiljni i promatrači koji čekaju da vide krajni rezultat.... ....da ti dođe da sam uzmeš kredicu u ruke .... klekneš...i počneš crtat... .... imam ja krede...poklonila mi ih je Kvadrica .....samo što se nikad nisam usudila crtat s njima... čuvam ih, još su tu ...uvijek negdje pri ruci...samo što se ne priliči ženi u mojim godinama da crta okolo, a nikako da uhvatim neko dijete da ga "iskoristim" za takvu igru.... ....tada uočim tipa koji je crtao zastave iz cijelog svijeta.... ljudi bi stali, slikali se kraj svoje zastave i ostavili bi na njoj funtu-dvi... ....gledamo ih, nigdje naše.... dođem do praznog mjesta i stavim nešto funti i kažem "Ovdje će bit Hrvatska zastava" .... al on nije baš znao kako izgleda.... vadim svoju slike ispod zastave...i momak započne... ....tumačile smo mu svaku crtu....svaku kockicu...omjere.... ...kontrolirale svaki pokret ....iako mi se povremeno činilo čudno zašto krivo crta.... ne shvaćajući da bijela boja mora ostat čista.... ....prilazili su nam ljudi....raspitivali se čiju zastavu crta....gdje je Hrvatska... a momak je bio sretan da je u centru pozornosti.... .... ovo više nije igra... sad smo svi u ozbiljnim razgovorima, dok zastava polako poprima svoj oblik.... ...bogme momak ima dobro zapažanje....i upita "koje su boje roščići?" .... "plave" ...."ops...plavo na crveno, zeznili smo".... "nismo! Stavit ćemo funte umjesto njih!" ....i zato.... ....samo nemojte da čarapa bude smrdljiva.... :-P |
...prije tjedan dana, u noći promjene sata, zamolim prijatelja da me probudi... očito sam se bez veze bojala, jer sam se probudila sama, pa mu pošaljem SMS "budna sam hvala" ...odmah dobijem odgovor "spavaj još 5 min pa ću te probudit i pazi preko ceste" ...pazi preko ceste? Pa nisam luda da neću pazit preko ceste?.... ....nismo ni sletili u London sat na mobitelu se vratio za jedan sat .... čovječe, ovo je pre ludo.... izluđuje me... totalka.... da ću preko ceste...kad iza sebe čujem glas.... "PAZI!!!" ... ok...ok....evo gledam desno.... baš glupo, lipo mi piše gdje da gledam, a ja gledam na suprotnu stranu.... na to se organizam mora naviknit... ....treći dan već gledam u pod... kao dijete od 5-6 godina kad ga pitaju da digne lijevu ruku...tako i ja.... ...oni kažu pogledaj na livo....a ja gledam na desno.... pari mi se da sam skrenila...da najgluplju stvar ne mogu shvatit.... odlučila sam stat svaki put, dobro razmislit koja je koja ruka i što piše na podu... jer gledanje u oba smjera istovremeno nije davalo neku sigurnost....kad se odjednom ispred mene pojavi natpis.... ...ma kvraguc sve! gledaj ravno ispred sebe... neka gaze! Šta me briga.... i tako jurcaju posvuda.... idem ća odavde... dovoljno sam i prirodno smušena ...ne trebaju mi još i njihovi natpisi.... pa pošaljem poruku - hoćeš li me budit ujutro u 3 i 15 po Londonskom vremenu? - koliko je to po našem? - nemam pojma. Sad je 21,20. Koliko je u Splitu? - ovdje je 22 i 20, znači u 4 i 15 ...brojim na prste.... računam...ne mogu izračunat! Kad sam kao dijete putovala po svijetu bilo je po 2 sata razlike i to mi nikad nije predstavljalo problem...al' gle sad.... morat ću mu vjerovat....valjda zna što govori ...probudila sam i poslala poruku - budna! - opet si uranila minut! Ajde i ne izlazi iz aviona dok ne sleti! ....upozorenja? Opet upozorenja? Gdje moram izać iz aviona i kad? Na kojoj stanici? Ima li međustanica u zračnom prometu? Ima! ....sletili smo u Zagrebu.... izašli iz aviona...ušli u autobus koji nas je vozio točno 15 m do aerodroma... kad je autobus stao....svi putnici su se počeli smijat.... pa mogli smo to i pješice .... - jesi došla doma? - nisam! Na "Tuđmanu" pijem kavu - nemaš metlu? .... sjedam opet u avion.... on ide za Rim! ....bogme ja više ne izlazim van iz njega dok ne sleti.... mora bit da su me stjuardese "pročitale" ...pa su zamolili sve putnike da izađu iz aviona u Splitu....a kad sam već tu...idem ja doma! .... sutradan u kafiću pita me novinarka: - jel' istina da si ga zvala da te probudi ujutro? - jesam. Kakvo je to čudno pitanje? - iz Londona si zvala Split da naručiš buđenje? E to moraš stavit na blog! - zašto? Pa on je dalekomentna budilica i grintavo upozoravalo! |