srijeda, 16.11.2016.
....Fićo...
|
...u djetinjstvu smo svaki vikend sjedali u bijelog fiću i išli na izlet! ... sjedili bi na neudobnim kožnim sicevima, gužvali se i znojili... provirivali nosevima kroz prozor da uhvatimo malo svježeg zraka...nabijajući bubrege na lošim cestama....dok smo se, "velikim brzinama", kretali prema svom odredištu ...najprije bi se divili brzini kojom tata vozi i pravili se važni, jer naš je otac faca koja vozi i 50 km/h... kroz prozore bi se derali na životinje ... a onda bi se igrali razne igrice...jer je vožnja trajala satima .... ....danas iste razdaljine prevaljujemo u trenu, udobno zavaljeni u anatomske siceve, dosađujemo se u klimatiziranoj limuzini, ljuteći se na gužvu u prometu...na sporu vožnju...na luđake na cesti.... ...nekad smo smišljali razne načine da zaštitimo svoje stvari... male katančiće za dnevnike, pernice, torbe dobavljali bi preko veza...a ključiće bi čuvali na svetim i skrivenim mjestima.... ....danas sve štitimo nekakvim automatskim bravama, šiframa, otiskom prsta .... i onda nam sve to dosadi pa više ne štitimo ništa, jer zaboravljamo šifre, gubimo ključeve, a mokre ruke ili kremom namazane ruke ne pomažu kod otključavanja otiskom prsta.... ...ulijenili smo se.... - pa nije pametan čovjek izmislio traktor, nego lijen! - objasnio mi je sin ... - al tu nema ljepote! Guše me ovi klimatizirani prostori, fali mi kisika! zar nema ništa ljepše od ući u hladnu sobu u kojem čisti zrak ispunjava pluća, leći ispod perjanice, sklupčat se 20-ak sekunda dok se malko ne ugrije posteljina...pa se polako pokušat ispružit dok ne ugriješ i dio kreveta ispod nogu? Čutiš se živ! - zar nema ništa ljepše uć u toplu sobu ...bacit se na ugrijan krevet i ujutro se probudit u toplome. Čim se probudiš znaš da si živ (ako ti uopće padne na pamet razmišljat o tome) ....a gdje su oni ponosni dani kad smo smišljali razne načine kako da sačuvamo svoje "blago"?...  ...kad smo "krali" tuđe ideje očima, a sva naša praktičnost i inventivnost dolazila je do izražaja u svakodnevnom životu?.... ...kad smo se zabavljali grintajući ljudima okolo... ...kad smo se smijali glasno i od srca... ...da ...naša djeca to ne mogu razumijet....oni žive u nekom svom svijetu koji će sutra bit nerazumljiv njihovoj djeci....  ... a ovaj "zmaj" od auta, ostavljen i napušten, mami nam uzdahe i osmjeh na lice....kao i onda....nekad davno.... ...ima li itko kome Fićo neće izazvat istu reakciju kao i meni....dok sam tako stala ispred njega? |
- 20:13 -
Gukni ako si faca (10) -
#
