....svi oni koji dobiju štenca ispod bora...bili oni stari ili mladi.... svi imaju istu reakciju (bar oni koje nam predstavljaju razne udruge za zaštitu životinja).... svi kažu "oh my god" i zaplaču.... ... lijepo je... priznajem da je lijepo dobit štenca... lijepo je imat kućnog ljubimca ... sjećam se kad sam tražila crnog maltezera kćeri za rođendan, pa su mi poslali slike pekinezera....svi oni koji su se bunili protiv psa u kući, prvi su izletili, zgrabili ih, zagrilili .... nitko od nas u tom trenu nije promislio zašto sam željela drugog psa.... čak je moja kćer, koja nije željela razgovarat o životinji koja nije crne boje...uzela Tarju u ruke i rekla joj "ti si moja crna mačka u ilegali" ....možda zato i nije čudno da sam mjesec dana poslije zvala reklamirat psa i rekla - Tražila sam mužjaka, crnog maltezera, a ti si mi prodao mačku! Psi laju, a ovaj ne laje....znači da je mačka!" ....evo je....pobjednice.....crne mačke.... ...imala je laptop, mobitel...a još uvijek ima i svoj blog (doduše ne pišem ga više...al ne pišem ni ovaj baš previše) ...ima svoj kauč....dnevni boravak... zapravo je njeno sve u kući .... ona je vlasnik svih nas.... traži izać van... traži svoje pravo na igru...na šetnju ... ona nas mazi, ali traži i da mi nju mazimo....ona nas odgaja da budemo dobri ljudi, da beskompromisno volimo, da brinemo i suosjećamo ..... ...nema ništa ljepše kad roditelj pokloni djetetu psa! .... roditelj tada zna da će sva briga oko psa past na njega...i spreman je na to, ... pa ako pogledate oko sebe ovih dana...vidjet ćete puno njih sa štencima kako ponosno šetaju po rivi.... ...po Bačvicama.... ...na Ovčicama... ....djeca s psom mirno sjede u kafiću...učeći i njega bon ton ponašanja na javnom mjestu.... pokazujući pri tome roditeljima da su dorasli odgovornosti odgajanja kućnog ljubimca... ... ispijali smo kavu na suncu, nas 5 prijateljica sa 2 psa (moj je ostao kući) ...konobari su preskakali preko većih i manjih kućnih ljubimaca koji su se lijeno izležavali na suncu.... a jedan je pas otišao od gospodarice i legao pod noge njene prijateljice, - tebi treba pas. Ti si kao stvorena za psa! Pogledaj kako te moj sluša. - zato jer psi vole autoritet! - tebi trebamo poklonit psa. - što ću ja s njim? - da stvarno? Što će osoba koja cijeli dan radi i nije kod kuće, radit s psom? To bi bila patnja za oboje. - stekla bi druge navike! - da, sigurno je da bi stekla bolje navike dok ne bi pala u nesvjest od nespavanja. Osoba koja živi sama, ima toliko obveza, ne može na sebe preuzest obvezu da brine o psu. Ako ga je željna, ima naše pse. Neka posudi nekog na par dana. - još mi samo fali da mi pokloni psa! Di bi ja s njim? - gledam danas na portalima raznih Udruga, traže udomitelje za pse koje su poklonili nekome za Božić. Svakome tko drugome pokloni psa bez pitanja i s ovakvim razmišljanjem, ja bi poklon vratila, neka se on sam brine o njemu! To je prebacivanje odgovornosti sa sebe na nekog drugog i nije u redu! - pas nije igračka koja ti služi kad ti to želiš. To je cjelodnevna odgovornost. ...poklonit živi poklon je prekrasno i predivno....ali ako si u mogućnosti i da ti preuzmeš dio odgovornosti za taj život.... ....ma baš su slatki ...ne možemo to ne primijetit ....ali ako ne želiš ili ne možeš preuzest odgovornost za život koji daješ i poklanjaš.... rađe kupi stvar ...jučer dok sam prolazila kraj dućana za kućne ljubimce vidjela sam neopisivu gužvu. Kupovala se hrana, ogrlice, igračke.... a prodavač je dugo tumačio....to mi daje nadu da će ipak veći dio poklonjenih štenaca biti zadržan, a samo mali broj dan udrugama i azilima P.S. Crna pudla, Luki, kojeg sam tražila i preko ovog bloga, vratio se kući nakon 17 dana. To je bila najveća potraga za psom...preko Fejsa, novina, TV-a, radia, raznih udruga ... ljudi koji su ga jučer vidjeli na brzoj cesti...upalili su 4 žmigavca i pazili da ga netko ne zgazi.... hvala svima na brizi i na pomoći... |