četvrtak, 28.02.2013.
...ovisnik sam!....
|
Za Wikipediju stvar je jednostavna! Ovisnost može bit: fizička - kada organizmu više nije dovoljno unošenje hrane i redovna fizička aktivnost i san (tj. osnovne ljudske potrebe), nego postoji fizička potreba organizma za određenim stimulansom na koji se organizam privikao psihička - čovjek može biti ovisan o televiziji, Internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu... ...prije par dana na televiziji je bila emisija "ovisnosti o internetu" ....pa se na televiziji javno zagovarala parola "10 dana bez ekrana!" ....valjda iz razloga što nitko TV aparat više ne smatra ekranom? da je biti ovisnik jako relativan pojam vidljivo je iz same izjave pojedinaca koji su tvrdili da su ovisnici o internetu, jer prva stvar što naprave ujutro je da upale laptop ...i na internetu provedu više od prosječnih 4 sata dnevno....koji igraju igrice danima i čak ih je djevojka ostavila, te se udala, negdje daleko, za tipa koji je igrao istu tu igricu (...ooooo lude žene!) ...koji sve što rade slikaju i stavljaju na Fejs...jer ako nije na Fejsu nije se ni dogodilo, ...itd itd .... i svi su vikali u glas: Jesam! Ovisnik sam!  ... tad ih je psihijatar tješio da NISU ovisnici ako pri tome odgajaju djecu, hrane obitelj i ispunjavaju sve druge obveze.... ipak ostaje činjenica da su ovisni svi oni koji neku radnju (koja ne spada u prihvatljive društvene norme ponašanja) ponavljaju nekoliko sati u toku dana.... ..promislite što sve radite više od nekoliko sati dnevno? - radim ...(više od 8 sati) - provodim vrijeme na netu (više od 10 sati ...9 sati na poslu...a ostalo za zabavu) - spavam (više od 6 sati dnevno) - jedem (katkad i 12 sati dnevno) - smijem se (do 12 sati dnevno) - zezam se (do 14 sati dnevno) ....valjam gluposti....svakodnevno..... ...što ne radim više sati dnevno, a radnju ponavljam svakodnevno? - pijem kavu (do 6 kava ...jedva sat) - pušim (do 30 cigareta ...niti 2 sata) - jedem čokoladu (do 20 dkg ...niti pola sata) - boravim na blogu (do 20 min) - boravim na Fejsu (do 1 sat) - vozim se (do 1 sat) - seksam se (ooo pusti snovi) - igram igrice (do 30 min dnevno) - tuširam se (do 15 min dnevno) - gledam TV (do 10 min dnevno) - perem suđe (do 15 min dnevno) - provodim na WC-u (do 15 min dnevno) ...kad bolje pogledamo ustanovimo da sam ovisna o poslu, jelu, netu, spavanju, smijehi i zezanju...a to nije dobro.... u ovako kriznim vremenima nije dobro radit...situacija je ozbiljna pa nije pristojno da se itko zeza, a svaki smijeh izaziva ljubomoru kod okoline... ....sve ovo ukazuje da moje ponašanje u vremenu kuknjave i nerada, ne spada u općeprihvaćena pravila društvenih kretanja...pa bi me stoga trebalo poslat na liječenje od ovisnosti! ...ako ja nisam za liječenje, onda na liječenje treba poslat sve one oko mene koji su od mene stvorili ovakvu "radoholičarku" ...a sve zbog razloga da uspijem prehranit svoju djecu ...a ako pri tome i sjednem za laptop da se malo zabavim...to je iz ljenosti (da ne perem suđe....da ne pečem kolače) ...ili zato jer me bole sve kosti od ... godina  ...možda nam je internet smanjio izlaske, komunikaciju, čitanje knjiga, šetnje ... mogu ja grintat protiv njega koliko god hoću....al na ovakvu brzinu života...to nam je jedini spas....najbrži način komunikacije i dogovora za izlaske ... ...ni SMS više na svom Smartu ne znam otipkat.... ni MMS poslat... ali moj sin...koji mi je sve to osmislio će kazat: "Sa svega te mogu skinit, i s infuzije, ali ne mogu te skinit s neta! Ja sam se za to pobrinuo!" :-) ...a oni misle da smo ovisni o cigaretama, kavi, alkoholu, Fejsu.... ma treba ih sve poslat na liječenje od gluposti P.S. to što ne šetam po blogovima, ne komentiram vaše tekstove... nemojte e ljutit na mene malu...ne stignem ... posao mi je poslao kvraguc sav društveni život na netu |
subota, 23.02.2013.
....neformalna ćakula...
|
...kad se krećeš među jako puno svijeta....često se dogodi....da budeš "nevidljiva" u muškom društvu.... koji pričaju o svemu i svačemu... ne primjećujući da si ti jedina žena između njih... ...tako čuješ svašta.... uživaš u njihovom prepucavanju.... bez da se umiješaš u razgovor.... gledaš druge sitne detalje na kaminu... kao što je to .... izvlačenje krumpira iz pepela.....  ....dok je tip koji je sjedio preko puta mene pričao o tome kako se odmara plutajući noću u moru ispred svoje vikendice ..nabavio je čak i kompletnu opremu da može duže stat u moru....a tako mirno pluta da katkad uhvati i koju ribicu....a sve bez opreme, jer je nema.... ....slušala sam muške "lovačke priče" i smješkala se u sebi... dok nisam shvatila da je mjesto koje on opisuje meni jako poznato.... pa sam počela upadat u razgovor....al zalud....i dalje sam bila nevidljiva.... dok on nije izvadio sliku svoje vikendice iz mobitela i počeo je pokazivat svima za stolom...pa i meni... - stanite! Pa ti si ona guzica koja vidi iz mora svaku noć kad mi idemo na ćevapinge? - hahahahahahahahaha, objasnite mi to! - mi idemo na vikend, ponesemo mesa i ćevape za gradele, lipo se okupamo, napravimo gradele i navečer dok ćakulamo gledajući u prekrasan prizor s terase (a taj prizor zovemo "slika na plazmi" ) uvijek se pojavi neki ronilac koji stane ispred naše kuće i samo mu pozadina viri iz mora....a on stoji na mistu i ne mrda.  - aaaaaaa....znam di je ta kuća. Ispred nje je jako puno sika, pećina... pa dolaze jastozi, i svakakva još riba - hoćeš reć da loviš jastoge? A di ti je jastožera? - ma ne lovim ja ribu, meditiram u moru...al katkad zamahnem rukom i....onako čisto iz dosade.... ...le voila!  .... a mi po ćevapima kraj blaga božjeg koje pliva ispred nas? ajme... ....Od sad ćemo pametnije! Sad znamo čija je pozadina u moru.... i ometat ćemo ga svim silama! |
četvrtak, 21.02.2013.
...dvi vrste ljudi....
|
kako god okreneš uvijek postoje samo dvije vrste ljudi oni koji rade i oni koji ne rade ...oni koji rade nemaju vremena mudrijat ...oni koji ne rade mudrijaju po cijeli dan..... ne mislim ovdje na zaposlene i nezaposlene... svejedno je oni koji rade nemaju vremena bavit se glupostima, jer su ispunjeni svojim radom....sretni su ....nasmijani.... ponekad malo zabrinuti ...okretni...umorni.....al uspravni i jaki! oni koji ne rade samo misle na svoja prava ... na čemu su zakinuti... tko je sve protiv njih.... na to kako će nekome nešto namjestiti .... misle da je zapeti nekome nogu najsmješnija stvar na svijetu.... picaškandali.... skupljenih obrva...pogleda koji zvjerka okolo i gleda čemu se može narugati ....nema tu puno mudrosti... ...jednostavno mi se ne da....a niti imam vremena slušat one koji kukaju kako im je teško, kako je nešto jako komplicirano....kako to nije "mačji kašalj" ....a istovremeno kritiziraju svaki pokušaj da neko nešto napravi .... glasni su ...vrište....deru se...čak i prijete.... Zašto? pa da nitko ne primjeti da oni ništa ne rade ...."Ma nije to baš tek tako! Trebalo bi..." .... trebali bi svi počet to govorit ... |
utorak, 19.02.2013.
....gastro work....
....u vremenima u kojemu svi govore o cjeloživotnom obrazovanju i prodaju razne tečajeve, radionice koje si malo tko može priuštiti....tiho i van očiju javnosti održala se jedna "mala" kuharska radionica u kojoj su uživali svi....od polaznika, do dobavljača hrane, vinara do nas "pozvanih" navijača.... ....naime Udruga Trogirski kogo organizirala je Gastro work shop za svoje članove na kojem su kuhari međusobno razmjenjivali iskustva i na taj način dobivali nove ideje. Istovremeno su za pomagače zvali svakog tko je želio sudjelovat, od naučnika, profesora iz škola, do onih nezaposlenih na prekvalifikaciji... Marina Frapa je dala svoju kuhinju i restoran gdje se sve to može prezentirat, a Udruga, odnosno profesionalci iz njenih redova je od svojih poslovnih suradnika dobila potrebne namirnice za rad i vježbu.... i tako je  na jednome mjestu okupio proizvođače hrane, vinare, čak i mlade iz poduzetničkih zona .... koji su jedni drugima držali kratka predavanja o onome što mogu ponudit ....a istovremeno su praktično pokazali kako se ponuđene namirnice mogu prezentirat gostu, uz koje vino se što servira i kako dobit poticaje za pokrenut neki novi projekt ... ...neformalna atmosfera svih predavača ...okupljenih oko postavljenih i serviranih stolova  ....kao za najsvečaniji domjenak koji zahtjeva smokinge i duge toalete...  ...s prepoznatljivim svakidašnjim namirnicama serviranim na nevjerovatan način....  ....rolade od mesa, povrća....  ...i kad smo mislili da je to to.... počeli su na 4 mjesta pred našim očima pripremat topla jela....  ...kotlovinu (jer to kod nas nije uobičajeno, janjetinu s bobom ....  - što je ovo? . morski pas! Probajte? - kako? - pa samo uzmite ražnjić!  - a što je ovo? - suhe smokve omotane slaninom, pileća jetrica sa slaninom, domaće kobasice, probajte, želite li preljev, malo salate, preporučam uz ovo najbolje ide ..... ...nije prestao nabrajat majstor kuhar  - drago nam je da smo se svi ovdje okupili na jednom mjestu, da Vi proizvođači vidite kako mi kuhari možemo oplemeniti vaše proizvode, a istovremeno ste kuharima omogućili da u 2 dana, koliko je trajao ovaj Work shop, razmijene iskustva i tako da svi zajedno, bolje pripremljeni uđemo u turističku sezonu - rekao je Antun Nišević, pokretač i organizator svega  ...možda ovaj tekst izgleda kao reklama....al on to nema namjeru biti.... ovaj tekst je napisan samo zato jer nitko neće pričat o ovom događaju i to iz više razloga.... događao se u dvije Županije, nije bilo poznatih uzvanika, jednostavno su ljudi koji ovise jedni o drugima udružili snage, da bi sutra bili bolji i da se međusobno upotpunjuju, pomažu....jer zajedno znaju puno više.... - da li ovdje ima neko izvikano ime kuharstva? - pitao je moj pratilac - šta ti je to? Pa sjediš za stolom s osvajačem međunarodnih medalja i već se pola sata slatko smijete raznoraznim upadicama.. pa Antun, eno tamo i onaj mali iz Master chefa....vidi onog sa zvjezdicama oko ruku...taj je prošao pola EU. Imaš li 1,5 kg medalja? - međunarodnih ima malo više. A koliko ti kila treba? - uzvratio mi je pitanjem gospodin u uniformi za stolom (sa lijepim bijelim šeširićem) - Hahahahaha, da imaš pravo, veliki ljudi su i skromni ljudi. Hvala ti što si mi omogućila da ovo vidim.... -  ...a ja sam bila sretna što su mi dopustili da se slikam s njima.... P.S. nažalost nisam imala bolju opremu za slikavanje.... jer je trebalo slikat atmosferu....iza svakog stola stajalo je njih par dok se pripremalo jelo.... čak sam u jednom trenu komentirala - gle 7 kuhara za ipeč 5 kobasica - hahahaha, a toliko nas treba. - odgovorio je jedan uz osmjeh ....a zapravo su oni učili...tu ispred naših očiju....bez imalo kompleksa.... vodili su kuharske rasprave koje nas nimalo nisu omele u uživanju ....ali su nas omele da slikamo i probamo svih 100 jela    Oznake: Trogirski kogo |
subota, 16.02.2013.
....surova istina...
Svi oni koji žele bit u mom društvu su upravo oni s kojima najmanje želim bit u društvu! ....zločesto kazat ćete?... ...nije zločesto nego iskreno! Svi oni turobni, svi oni kojima nešto nedostaje u životu svi nezadovoljnici ...lijepe se za one s pozitivnom energijom.....za one veselog duha i sretnog osmjeha to je normalno...poznato i uobičajeno.... neki to rade potiho....neki jače....a one najgore zovemo i vampirima ... ...i u ime prijateljstva i ljubavi, u koju se kunu, iscrpljuju nas ... u njihovom društvu nam je teško, opterećeni smo njihovim problemima ili po cijele dane samo zovu da vide kako napredujemo u rješavanju njihovih problema... .... šetam danas rivom i sretnem jednog frenda...odbija poziv na piće iz razloga što se treba nać s jednim...koji će ga iscrpit do bola, al eto, obeća se nać s njim ...i ne može to više izbjeć ...svi mi imamo ovakve prijatelje....i s njima smo okruženi danonoćno.... i pitamo se tko nas je prosuo ljepkom za budale ....a ljepak je jednostavno rečeno "dobar odgoj" ... mi smo odgojeni...oni nisu... ....s druge strane postoje ljudi s kojima bi željeli biti....s kojima bi se rado družili....ali su nam potpuni stranci ....od ovih prvih ne stignemo se družit s njima.... a oni ili shvaćaju da imamo puno obveza...puno prijatelja, pa nas ne žele uznemiravati ili smatraju da nismo njihovog ranga....da smo na nekom "višem" novou...pa nas samo gledaju sa strane i pomažu nam u nevolji ili nas previše uzimaju zdravo za gotovo ....a koji su to? Pa lako ih je prepoznat.... kad s nekim neopterećeno pričaš o ničemu i to ti je zabavno ...prođe vrijeme a ni sam ne znaš kako.... e to su ljudi koje bi ja trebala tlačit da me udalje od onih prvih.... ....al tad i ja postajem jedna od njih....ona koja opterećuje druge .... .... da ne budem jedna od njih...ja ih puštam... ne diram... čekam svojih 5 min... prepuštam ih onima koji ih tlače, iscrpljuju... gledam povremeno sa strane... tužna zbog ove životne činjenice... zbog svog lošeg odgoja... grintam povremeno na blogu da si olakšam dušu.... ....a život prolazi....vrijeme nam ističe ...ali zaludu... znali mi to ili ne...nikad se nećemo naučit pameti ...nastavit ćemo po starom...tiho... tužno....pogrbljeno pod tuđim nedaćama sve više i više....dok skroz ne polegnemo... a tad sve ovo više neće bit ni važno... |
petak, 08.02.2013.
.....susret s Cobrom 11....
...u zemlji poznatoj po Inspektoru Rexu....kad naletiš na ovakvu scenu... ....očekuješ da će se iza ugla pojavit Cobra 11.... ....ali kad shvatiš da se ništa dramatično ne događa...osim što je nekome pukla guma.... nastaviš dalje s putovanjem.... . uživanju u prizorima prirode oko autoputa.... možda primjetiš policijski auto na prilaznoj cesti....  ...on se polako uključio u promet .... nakon pet minuta pretekao je bus.... vozio par minuta ispred njega....a tad je naglo upalio nekakvu poruku na svom krovu.... vozeći tako ispred autobusa....nije nam bilo jasno što piše, ali smo znali da ga treba pratit.... a on je nakon nekog vremena sišao s auto puta i odveo nas do dvora jedne zgrade.... očito se radilo o Policijskoj postaji.... ...vozač je ustao.... i rekao: - ništa nisam napravio. Nek sad dođe netko tko jako dobro govori njemački, jer ja nisam ništa skrivio! ...u busu žamor....ljudi se smiju i zezaju....a autobus naglo okruže 10-ak policajaca ...oblačeći rukavice na ruke .... situacija više uopće nije smiješna.... ulazi jedan i pita tko su putnici...i nakon objašnjenja, uzme svu dokumentaciju od vozača...  ....stali su proučavat dokumente.... pregledavat autobus sa svih strana.... tad je došao jedan u sportskoj odjeći .... lakog koraka... podsjetio nas sve na Cobru 11...  ....odjednom će prevoditelj: - on im upravo tumači kako da pregledavaju autobus i koje dokumente moraju gledat! ...pa mi smo na satu u policijskoj akademiji? ...odjednom opet žamor... tihi protest....al ne može se ništa napravit.... stojimo tako jedno 20-ak minuta....kad onaj auto s početka priče dovede još jedan autobus.... - hahahahaha Lasta Beograd, redovna linija...ovi su nagrabusili ....pa još jedan.... austrijskih registracija ... parkira ih samo tako.... dovodeći ih kao po avionskoj pisti.... sad je već gužva  ....ulazi opet jedan ....vraća dokumente i pečatra da je sve u redu.... odlazi...pristojno i fino nam zaželi sretan put....nakon što smo tu stali 20-ak minuta .... ....sad imaju drugu zabavu....koju su opet okružili sa svih strana  ....situacija nimalo ugodna.... vozač autobusa naglo propričao s olakšanjem; "Sreća da sam svaku sitnicu pregledao....ajme koliku bi sad kaznu platio da mi je nešto bilo neispravno....a šef se ljutio na mene što sam sitničav.... tko će mu sad kazat da sam bio u pravu?" ...mi u autobusu šokirani prizorom bez razloga i bez obrazloženja, a u svrhu terenske nastave mladih policajaca, nismo bili tako pričljivi.... već smo počeli pogledavat na sat, jer kasnimo ....ljudi nas čekaju.... dopušteno je 100 km/h....autobus vozi 98 ....  ...to što smije 90...više i nema veze...imamo pečat da je sve u redu |
ponedjeljak, 04.02.2013.
...otvorena tisućljetna škola....
|
...ako je lokacijska dozvola izdana 1981. godine.... ....ako su troškovi za izgradnju nove škole predviđeni u proračunu RH prije 14 godina.... ...onda možemo govoriti da se škola počela gradit u prošlom tisućljeću :-) ...šalu na stranu.....danas je u Splitu otvorena Obrtna tehnička škola....  ....škola smutnje ...škola o kojoj godinama slušamo rasprave stanara obližnje zgrade koji su branili gradnju zbog činjenice da će se onda povečat broj učenika u njihovom kvartu (nemam pojma od kad je ta škola baš u tom kvartu s istim brojem učenika), da će zgrada zaklonit sunce za prva dva kata (baš sam gledala kako je dovoljno udaljena od zgrade da je i prizemlje obasjano suncem), da neće moć živit ni spavat od buke (tu je bilo otvoreno školsko igralište pa mi nije jasno kakva je to buka)....uglavnom ....godinama se raspravljalo o toj zgradi.... u proračunu je prije više od desetljeća osiguran novac za zgradu.... temelji su iskopani prije 4 godine.... lani je škola završena....al nije bio uređen okoliš i pristupni putevi... konačno danas....nakon toliko vremena ... nakon činjenice koju je naglasio i sam Ministar, Željko Jovanović, da će u Grad Split dolaziti svaki mjesec dok se konačno ne srede i ne otvore 3 škole... čija se gradnja proteže već kroz stoljeće .... mogli smo prošetat kroz prelijepu zgradu ...dok su učenici sretno pljeskali uzvišenim gostima....  ....čiji dvor je samo privremeno zauzet .... onima koji su došli, vedra lica i punog srca, proslavit uspjeh svih upornih i vrijednih....  ...a u podrumima konačno postavljena oprema za učenje....  ..."dosta nam je gledanja kompjutera po učionicama...treba se i radit" ....rekao je jedan od uzvanika  ....a ravnatelj škole...ponosno je rekao ...."kako je divno stajat u novoj školi za govornicom koju su svojim rukama napravili učenici škole!"  ...."automehaničari, instalateri grijanja i klimatizacije, elektroinstalateri, elektromehaničari, vodoinstalateri, plinoinstalateri, autoelektričari, elektroničari mehaničari, stolari.....recite mi tko od nas nikad nije koristio usluge tih majstora?" ...upitao je nazočne Renato Žuvela ravnatelj....  ...."puno sam razgovarao s ravnateljem i saznao da ovi naučnici idu na učeničku razmjenu u Francusku, gdje im se odmah nudi zaposlenje" ....rekao je Ministar ....dok su oni stajali između svojih profesora čekajući da konačno odemo da mogu konačno sjest u nove klupe...  ...izađem van iz te gužve kad me zaustavi jedna žena - znam da ste došli na otvaranje i da nemate veze sa školom, ali znate li vi da oni školu nisu dovršili? da li znate da još pločice stoje? - pitala je onako baš zločesto....dok su okolo prolazila djeca iz susjednih škola i sretno, s nevjericom komentirali - gle....vidi....ne možeš vjerovat! ...otvorili su školu! ....svatko ima svoje veselje....al škola stvarno još nije gotova...nije još gotova gimnastička dvorana....a i ona je gotova.... samo što nije.... i vratim se natrag kad me zaustavi profesor tjelesnog i kaže - kad sam išao u srednju školu rečeno mi je da ćemo dobit dvoranu za tjelesni do mature...pa sam završio fakultet, zaposlio se u svojoj školi i sad vjerujem...vjerujem Ministru da će dvorana bit gotova do sv. Duje - znači da će dvorana bit gotova prije nego odete u penziju? - hvala nebesima....imam još 15 godina do penzije, bit će ona i prije da zaigram u njoj mali balun. To mi je dječačka želja! ...dok naš profesor čeka da se ispune njegovi snovi.... ja Vas pitam.... Znate li što bi se dogodilo da nema majstora i obrtnika? Što bi se dogodilo da prestane školovanje nekih, nama toliko normalnih, zanimanja? ...ne znate...pogledajte film  ....uživajte u novoj zgradi.... svi mi ovisimo o vama ... o vašem trudu i radu.... Što drugo reći osim ono što ste sami napisali na svojim zidovima "Život je sve ono što želite od njega napraviti" (Majka Tereza) .... |
