utorak, 17.07.2012.

...zaustavljen trenutak...

"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica ....jutro...   ....podne...  ....poslije podne... ...preskačem večer ....jer je prevreo tekst (a velike su vrućine pa ne bi tila da vas još i infarkt strefi), pa čekam pogodniju priliku....al dajem časnu pionirsku da ću ga objavit.... ...zato jer nam iluzije, privid, opsjene i varke serviraju uvijek drugi ljudi.... to su trenutci nečijeg života koje nam netko prepričava... a mi vjerujemo da je uvijek bolje ono što nam je netko drugi rekao...nego ono što smo sami doživjeli... .... te iluzije uvijek završavaju u nekom lijepom momentu... ne vidimo ono što se događalo poslije toga... zaustavljen trenutak u vječnosti....kao da nam predskazuju lijepu vječnost... i nitko ne promišlja što je bilo s Pepeljugom nakon vjenčanja.... osim što svi znamo da su "Živjeli dugo i sretno".... nisu plaćali porez, rata nije bilo, vjetar je puhao nježno da ne bi odlomio neku grančicu, ruže nisu venule, komarci nisu boli...i umrli su u istom trenutku s osmjehom na usnama držeći se za ruke... samo uz jedan "ah"? ...osim toga...ti drugi ljudi... prepričavaju satima nešto što se dogodilo i što je trajalo jedan sekund... pretrpavajući nas na taj način "smećem" ... da smo umorni od svega i ne obraćamo pozornost na ono što se nama događa ....a događa nam se tako lijepih stvari...samo ih treba primijetiti i prepustit im se svaka iluzija ima svoj THE END... i zato nam se čini tako lijepa i primamljiva...zaokružena cjelina ljepote ...mogu ovako nabrajat u beskonačno ...ili jednostavno reć .... Zašto uvijek razmišljamo o onome što nam nedostaje, umjesto da uživamo u onome što imamo? ...naša mašta nema granica... vječno maše svojim krilima.... i trebamo se zabrinit onog trenutka kad ona stane...kad se zaglavi ...zaledi ...ima dosta vremena da sam prestala čitat... gledat TV... čak i čitat blogove.... ne pročitam ni ono što sama napišem.... zašto?.... zato jer ili nemam vremena...ili zato jer ne želim da me uhvate tuđe iluzije...varke... tuđe lijepe slike... želim da uživam u svojima.... a lijepe slike izranjaju iz mene svaki sekund...svaki minut...i traju... traju...i mijenjaju se... i raznih su boja...mirisa....zvukova.... nesputane ... ono što sam ja tada shvatila je da nikoga ne smijem držat u kavezu....i zlatni kavez je kavez... već jednostavno uživam u letu onih koje volim... da, uživam u svakom zamahu krila osoba do kojih mi je stalo..... . ..dok se vi pitate zašto je život ono što procuri kroz prste dok se bavite nečim drugim?... valjda zato jer živite tuđe živote ...a ne svoje.... jer je tako lakše... ...ipak se samo (katkada) zapitam do kad će leptirići oko mene uživati u svom slobodnom letu... i da li će se željet socijalizirat na način da se stave u neke "općeprihvaćene norme društvenog ponašanja" ...jer im je tako lakše... . ...do tada uživam u onom što je oko mene i kraj mene i uz mene.. i do mene...i ispred mene,... a kad ne bude...e tada ću imat drugu taktiku....jer... i jer.... . ...da li vam još uvijek fali netko da gleda kako uživamo...i netko da je zavidan u onome što imamo...i netko tko će prenosit našu iluziju drugima...i još 2 svjedoka....jer ako njih nema onda se nije ni dogodilo :-)))) ... ili Vas još uvijek trebam uvjeravat da Vam svi ti nisu potrebni? P.S. ono što je najluđe od svega je da u vezama uvijek dobro prolaze oni koji žive u iluzijama... osobe koje uživaju u čaroliji života svi vole...svi podržavaju, svi uživaju u njihovom društvu, ali ih ne žele kraj sebe...Zašto? Jer bi onda i oni morali uživat u životu....a to je teško... i to je cesta za koju se ne zna kud vodi...a sigurno je sigurno! Iluzija je igra na sigurno!

- 15:42 - Gukni ako si faca (0) - #