"zašto se toliko plašimo čarolije života i opiremo mašti & snovima, a tako lako podlegnemo iluzijama (prividu, opsjenama, varkama) i u njima tražimo utjehu i spas..." pitala se neki dan moja frendica
.
...cvrkut ptica …
povirujem kroz trepavice….sunce mi osvjetljava sobu...nekim čudnim bojama koje se prelijevaju među trepavicama
virkam prema satu….7,39… rastegnem se…i okrenem po krevetu…
ušuškam kušin pod glavom…i nasmješim se..
ptice pjevaju….
virkam kroz trepavice ..ne otvarajući oči…da osjetim miris sunca u sobi
škiljim tako prema satu…8,00….rastegnem se….protegnem se…
gdje je daljinski za stišat ptice? ....hahahaha....lice mi ozari osmjeh....
miris kave širi se kućom…
silazim….palim laptop…kraj njega velika šolja s kavom...lijevom zgrabim čikaru i srknem
toplina kave ispunjava me….
...joj što je dobro dok osijećam ukus slatkog nektara kako mi se širi tijelom mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
....uzimam cigaretu...i uvlačim dim.... rasteeeeeeeeeeeeezzzzz
dobro jutro neradni narode….nedjelja je!
...protezzzzzzzzzzzzzzz.....zvuk pjesme vrti mi se po glavi....ruke u zrak i rastezzzzzzzzzz...
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.