...šetam se ulicama i primječujem da se među svim ljudima koji prolaze, šetaju i oni.... neprimjetno i tiho...bez glasa ... ili hodaju...ili leže uz zidove lokala
.
...ili negdje iz zelenila promatraju ljude koji prolaze.... veliki su... ali nemaš osjećaj da su opasni...osjeti se da ne žele smetat... te da se sklanjaju da te ne bi uznemiravali...
.
...gledam ga kako sjedi ispred vrata od mesnice...tiho i nijemo...i vadim fotoaparat da slikam...al to je privuklo pažnju onih u mesnici na mene... stranjkinja sam čim imam aparat u ruci...i počnu mi bučno mahat.....
.
- hello, how are you....
- ala zeznili ste mi sliku - zagrintam i odem dalje.... ali sad sam pazila na njih...i primjetila da svi imaju crvenu markicu na uhu.... neki su bili ofucani...bez šape...a neki skroz dobro držeće lutalice...al nijedan od njih nije bio premršav niti je izgledao izgladnjelo...
u parku čudan prizor...mali pas, očito beba, se igra...a lutalica stoji niti metar od njega i promatra igru...čuva ga...
.
...opet sam se uhvatila za foto aparat, ali me gazda čudno pogledao i stavio svog psa na lanac, kao da se boji da ću mu ga ja ukrast
- izvinite, mogu li slikat?
- šta?
- a lutalicu. Očito je čistokrvan. Pogledajte mu plave oči. A Vaš se tako lijepo igra. Baš je prava beba.
- je moj je beba. Bio je lutalica pa sam ga udomio i sad svi ostali psi ovako paze na njega.
- uvijek idu za vama?
- da. I kad krenemo kući hodat će 5 m iza nas sve do kućnih vrata
- neće se "grebat", molit ...
- ne. Oni čuvaju svoje i sretni su da je jedan njihov udomljen i u toplome. Pogledajte kako nas promatra. Ne mrda i kad mi pogledamo u njega on skrene pogled da nas ne smeta.
- ma to sam primjetila danas na čaršiji. Ali ovi psi očito nisu gladni. Ne mole za hranu.
- postoji jedna udruga, zove se Šapa, ona ih hrani i brine o svim lutalicama. - a pristojnih li lutalica. kad bi bar ljudi bili ovako pristojni i odgojeni
- e gospođo moja, oni jedan drugog odgajaju. A vi očito niste odavde?
- ne ja sam iz Splita!
...pozdravim se i odem.... i promislim na onu moju pekinezericu kod kuće...koja non stop nešto grinta, moli za hranu...a ne fali joj ni tičjeg mlika..... očito je da smo mi neodgojeni i da tako odgajamo svoje ljubimce....
kad u susjednom gradu još veće iznenađenje.... ne samo da po ulicama šetaju psi lutalice ..već i na glavnim ulicama imaju i svoje spomenike ...kao što ga ima Bosanski tornjak u Travniku....
.
... dal' bi i naši kućni ljubimci bili puno bolji da nema naše intervencije?....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.