...kad krene kriza...svatko se od nas počne odricat najprije osobnih luksuza... koncerti...
kino ...kazalište ...restorani....tad smo sigurno zakoračili u prvi stadij krize
...drugij stadij krize je kad počnemo manje putovat...ić na izlete... u posjete ... rođendane.... sve nam manje trebaju usluge kozmetičara, frizera i pedikera...a sve to se više obavlja kod kuće....
...u tom trenutku shvatimo da možemo s prijateljicama mijenjati dječju robu...više nije sramota nosit staru robu od nekog drugog koji ju je prerastao ...pa najprije mijenjamo robu za najmlađe... a tad shvatimo i da su naši ormari puni robe.... neki komadi su pretijesni...neki preširoki...i baš bi dobro pristajao mojoj frendici.... nema tu više ustručavanja...javi se duh zajedništva... i popravi nam se društveni život...izlazimo više jer non stop imamo u kući nešto za nekog što bi mu baš dobro pristajalo ... i ne primjeti se "nedostanak" kvalitetnih izlazaka zvanih "koncerti, kazališta i kina"....
...ako se baš želimo kulturno uzdizat idemo na večere poezije ili otvaranje izložba....sve su to besplatne aktivnosti na kojima se može nešto i prezalogajit...
....treći stadij krize je kad je već postaje problem platit sam sebi kavu u kafiću... e tad se opet polako zatvaramo u domove gdje kopamo po stvarima ne bi li nešto pronašli što nekome treba...i otišli kod njega kući popit kavu...
...ali nije samo nama tako...ima i onih kojima je još teže...pa se Crveni križ dosjetio da na ulice postavi "Spremnike za odjeću" ....
...da kriza je svuda...pa i kod nas....al sad još postajemo i humani i vadimo preostalu odjeću iz ormara....nalazimo se oko spremnika ...prošetamo malo po suncu...ispričamo se.... popijemo kavu šetajući pse ... što je veća kriza više je i kava za van....i luđe su izložbe ...a mi naglo prelazimo ...četvrti i peti stadij krize
.
...al unatoč naporima političara i svih njihovih sposobnosti...kriza je i dalje sve veća i veća ... i više nemamo šta izvadit iz kuće...nema više niti onih stvari što smo ih mijenjali s prijateljicama...i njih smo odavno dali nekome drugome... sve rođendanske poklone od lani i preklani vratili smo onima koji su nas zvali na rođendane... i vrijeme je da se odreknemo zadnje stvari koja nam je ostala u kući....
...i odemo tako do našeg spremnika s prve slike....
... i postavimo si pitanje.... dal da ih ubacimo unutra ili da ih pošaljemo da volontiraju?...pa zar Crveni križ i nije za volontere? ... khm ...koji je to stadij? ... ili je to već olakšanje...mislim svjetlo na kraju tunela...?
....dal da ovo stavim u crni humor ili u politiku?....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.