utorak, 10.04.2012.

...tata kupi mi...

...oduvijek sam imala fotoaparat i volila slikavat stvari oko sebe... u prvom gimnazije sam bila član Foto kluba...al ja sam razvijala filmove u boji kad oni nisu imali za crno bijele.... pa se o meni nije nikad govorilo onda sam bila član Kino kluba...al moj ujac je tamo bio zvijezda s tehnikom i opremom koja nije postojala u cijeloj tadašnjoj zemlji...pa su samo šaputali oko mene "ovo je...bla bla" ...i tako sam odustala od svega...gledala filmove s dobrom fotografijom... i lunjala svijetom slikavajući gluposti...bez obzira na kvalitetu slike... to mi nije bilo važno... bilo mi je jedino bitno da negdje na papiru ostavim sebi podsjetnik na prekrasan trenutak... ....željela sam kameru.... o kako sam je oduvijek željela....ali je nikad nisam imala .... kamera mi je bila važna zbog zvuka.... ali možda je i dobro da je nisam imala jer sam se nesvjesno naučila da čuvam "zvukove" u glavi.... zato i pamtim boje glasa ...i ih mogu reproducirat kad god to želim . ...nikad se nisam dala slikat.... i skrivala sam se od fotoaparata... pa moji roditelji imaju moje slike gdje se skrivam po kutovima kuće...i možda imam 100-tinjak fotografija na kojima sam ja ...iz cijelog prošlog tisućljeća...ipak... nakon što je "otkriven" moj identitet na blogu ...počela sam se slikavat ko blesava...i mojih slika ima na tisuće na netu.... bolje da se slikam sama...nego da me lovaju paparazzi okolo....:-)))) ...pa tako imamo slike kako se jedu kamenice po bon tonu....i kako to radi neka tamo Elica Nabrzaka... praseči ....jer je svinja po Kineskom horoskopu . ....fotografije koje nastaju uz put.... dobar su alibi... svi vide fotke na blogu...znaju di sam bila... i ništa ne pitaju... i tako su se već svi navikli....da negdje dođem... slikam kavu koju pijemo... i još par slika.... i tad se zabavljam . ...ipak...lani kad sam se pojavila sa svojim idiotom na jednoj manifestaciji.. pravi ljubitelji fotografije i profesionalni fotografi šapnuli su mi diskretno na uho: - ma uživaj, ja ti pošaljem slike - evo ti novinarska iskaznica...stani na binu i slikaj ili da ti ja pošaljem koju sliku? ....a oni imaju aparate koji su za mene san snova.... nad kojima zaslinim kad ih vidim...aparati s kojima se može slikat mušica koja pikira na ...khm... ipak dok hodam ulicom... počela sam očima fokusirat moguću fotografiju... zaludu.... i kad je ispred mene dobar kadar.... ja više nemam ni mogućnosti da to ičim slikam... aparat javlja non stop neku grešku... mobiteli loše slikaju...slike su mutne i s užasnom ekspozicijom....sve u svemu... horor... . ...ako ikad poludim...ili ako dobijem na lotu....kupitć u i ja jedan ....san snova... a do tada ću se ipak još malo zabavljat i gledat slike iz ovog mog laptopa u kojem nema apsolutno ništa ...osim na tisuće fotografija ... koje iako loše kvalitete i vrijednosti.... mame osmjeh na lice... ne brinite...još nisam ka ona stara bakica koje sjede ispred starih ljubavnih filmova s kutijom papirnatih maramica .... P.S. mogli bi mi ipak pomoć i organizirat skupljanje novaca za papirnate maramice i čokoladni preljev? P.S.2. Koliko vrimena treba za ostvarivanje dječačkog snova? P.S. 3. Možda ipak da probam pitat tatu? Koliko god puta je prešao granicu svaki put sam mu rekla. "Tata, donesi mi aparat, ali molim te nemoj jeftiniji od 100 €" ...i on ga je donio ... khm....evo idem probat i sad? Dragi tata, molim te kupi mi foto aparat, al nemoj da bude jeftiniji od 1.400 €. Dragi moj tata. Znam da si penzioner, al moraš bit ponosan na mene, prosvjetnog radnika, koja te je usrećila sa prekrasnim i pametnim unucima. Oni su već veliki i svoji ljudi. Trebaju za sobom ostavit i lijepe fotke :-))

- 23:08 - Gukni ako si faca (4) - #