...petak pred Cvjetnu nedjelju.... sunčan dan.... vozimo se Dubrovačkim zaleđem.... pokraj razrušenih Kupara...prema Mlinima... tamo sam često zimovala s roditeljima... u hotelu Astarea.... hotel radi ...u njemu su izgleda Englezi...kupaju se u bazenu....i šetaju okolo po mjestu.... do centra...oko Azijske platane posađene 1742 godine... visoke 30,3 m
.
... koja baš poziva da sjedneš i odmoriš ispod nje... gledajući u stari mlin
.
...ovaj mlin služi za mljevenje maslina ...pa je kraj njega postavljena i kamenica za maslinovo ulje....
.
....a od nje vodi put prema hotelu s prekrasnom plažom....
.
...i dok se tako šetamo.... tražimo mjesto gdje bi popili kavu....al sve je zatvoreno... nigdje ništa ne radi (osim jednog, očito, lokalnog okupljališta ...koji zjapi prazan...pa se baš i ne usuđujemo ući) .... al' ništa za to....sjedamo u auto i idemo dalje do Cavtata.... tamo je prepuno kafića.... i štekata... i dok se tako razgledavamo ljepote mjesta....koje se diskretno uređuje da bi bilo još ljepše...
.
komentiramo popodnevnu izjavu "Gdje palme rastu, tamo nema radnih navika ni rada" .... izabiremo kafić prepun tabli s ponudom sladoleda.... zavalimo se udobno u fotelju na suncu:
- kavu sa šlagom!
- nemamo šlaga!
- sladoled. Koji imate?
- nemamo ga još!
- ok. Dajte mi Oranginu.
....e sad se i konobarica vrpolji i postaje joj neugodno.. - ajme, izvinite, al nemamo.
- ma sve u redu. Imate li kakav tonik.
- imamo! kaže s očitim olakšanjem
...khm...za tjedan dana je Uskrs, a oni još nisu krenili u nabavu? ...pa nisu možda ni krivi. Za pripremu sezone potreban je novac...a zima je bila duga i hladna... a sve se mora platit za počet s radom....
.
....eto i Bogišić sjedi....s knjigom u ruci ...i zamišljeno gleda ...vjerojatno put Dubrovnika... gdje se upravo po Stradunu šeta naš Premijer....Ford Coppola ...i gdje je sve spremno za doček Omanskog sultana....
.
...ma šta bi se uzbuđivali? uživajmo u ljepotama koje su oko nas.... i tako svuda palme rastu...pa nećemo sad mi počet nešto radit?...
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.