...ne smim pisat o spizi...ne smim pisat o spizi...ne smim pisat o spizi...a onda ću o onima koju ju serviraju????
...svečana večera...zapravo bal... s uzvanicima.... okrugli stolovi...dupla muzika... svijećnjaci... prekrasan ambijent.... ali su malo kasnili pa su uzvanici stajali ispred zatvorenih vrata.... i tad nas 10 sjedne za jedan stol... atmosfera je dobra...svi bi crno vino osim mene i još jednog...i naruči se 3 boce...odmah na startu!
...dolazi simpatična konobarica u kasnim 40-im... malo je nesigurna...al bože moj...vjerojatno joj je zima... i tad donese 2 boce vina...al tacna je prevelika...to je preteško...ili nije... i zamoli ona goste da se malo razmaknu da može odložit tacnu na stol.... uzme bocu...petlja oko folije...sad je već svi sa zanimanjem promatramo...i pokušava otvorit bocu....al pukne joj otvarač
.
....rugam se onima s druge strane svijećnjaka...što im još nema vina.... ali konobarica se brzo vraća s novim otvaraćem...petlja oko druge boce...kad će tip do mene:
- dajte gospođo, to neće tako ić! - uzme otvarač i otvori bocu
...za to vrijeme ona pokuša nekako pomaknit ovaj komadić metala što joj viri iz čepa....dok je gost uredno otvorio bocu vina i poslužio sve goste za stolom.... tad kaže smireno
- ne može to gospođo tako! Dajte taj novi otvarać da ja probam, jer bi čep mogao puknit... i otvori i tu bocu...na što se konobarica zahvali s očitim uzdahom olakšanja....
....e tad dođe do drugog kraja stola...i pokušava otvorit bocu bijelog vina...a drugi gost poučen iskustvom s naše strane stola kaže:
- gospođo, još malo zavrtite jer ćete tako puknit čep. Ma dajte, ja ću Vam rado pomoć ... i uzme bocu i otvori...
...e tad ona s olakšanjem počme petljat oko čepa mog soka...al ne zna kako da okrene vadičep da otvori bocu... a tip do mene uzme bocu ...i kaže:
- znate gospođo, kad ne ide, najbolje su bauštelske metode.... i otvori mi sok s perunom, te mi ga servira u čašu
...slatko smo se smijali...kad pogledam ja susjedni stol...tu druga konobarica... a jedna od gošća sa stola ide oko stola i ulijeva svima vino u čaše....
...nakon prekrasnog predjela.... u kojem nemam pojma što smo jeli...osim da je kapula u salati od hobotnice bila izrezana na veličinu pome....
.
ponovo se naručilo vino ...i to opet 3 boce ...i opet nas ona razmiče .... gleda pune tanjure na stolu i pita: - nije Vam se svidjelo?
- ma ne! samo nisam gladan! - kaže tip do mene...i uzme joj bocu iz ruku pa doda - dok ja otvaram bocu vi, molim, Vas napišite račun i dajte ga onom gospodinu da ne bi pobjegao
- ma neće on pobjeć izgleda jako fin gospodin - odgovori konobarica i nesvjesno pruža bocu - ma to sam Vam gospođo moja i ja promislio , ali sam se svaki put zeznio
- za majku šta si ti? Konobar, kuhar ili gost?
- ja sam sve po potrebi. 3 u 1! - kaže on i manirima vrhunskog konobara ulije vino svakome u čašu, dok je konobarica stavila blok računa na stol, malo razmakla goste i stala pisat račun
..pogledam u stol iza...kad tamo konobarica dolazi do gospođe i kaže: - gdje je moja spasiteljica?
...a gošća se digne, otvori vino i učini krug oko stola da svakome ulije u njegovu čašu, pokazujući joj pri tome kako se to radi
...preskočit ću sve ostale sljedove jela.... jer bi priča predugo trajala ...preskočit ću i priču o tome kako sam s užitkom jela presuh kolač od jabuka...sretna da je od namjernica koje nisu prestare pa ne ostavlja gorak okus u ustima.... i dolazimo do kraja večere ...u kojem je tip do mene uporno ...nakon pogleda na tanjur... govorio da je sit i da ne može jest ...kad ja kažem konobarici:
- ja sam Vam gladna! meni je dosta njegove pristojnosti! Pršut se užgao i usmrdio meso, njoki nisu kuhani...bla bla
- a da Vam donesem nešto drugo?
- rađe nemojte. Molim vas donesite mi samo kruha.
...ona donese košaru pogačica...ja ih zamotam u salvetu...i odnesem dva stola dalje, dođem do jedne gospođe s velikom torbom, ona ju šutke otvori i ugura kruh tako u salveti i zatvori je....
....nakon nekog vremena dođe njen muž i šapne mi na uho broj sobe u kojoj se reže pršut
...i tako se... u sitne sate... u hotelu sa 74 zvjezdice...nakon gala večere... rezao pršut...a broj sobe se "dilao" u tajnosti.... Možda gosti koji dođu s autima punim spize jedu po hotelskim sobama kao i mi, al ne nakon popijenih 8 skupih boca vina i nakon gala večere u hotelu!
...uđem u svoju sobu...kad na krevetu papir s mojim imenom i molba da ispunim upitnik u kojem piše: Da li ćete nas preporučit....NE! zaokružim i dodam "Ljepa zgrada bez stručnog kadra"
...i tako sam prekršila obećanje dano samoj sebi "Sa svima fino, s nikim iskreno" :-(((
...ali.... da li su naši hoteljeri svjesni činjenice da im kuhari i konobari donose profit? Zalud sav luksuz i raskoš, ako nemaju dobro plaćenu poslugu... mogu se slikat....(kao što sam i ja slikala sve negativnosti u hotelu... a ovo su samo 3 od brojnih slika.... jedino jednog konobara od 70 godina nisam slikala... bio mi simpatičan onako sretan i očito preponosan što se opet osijeća korisnim ...nakon dugog vremena što je već u penziji...
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.