mobiteli su jako praktična i dobra stvar, jer u svakom trenutku možeš nazvat onog koga trebaš
mobiteli su jako frustrirajuća i loša stvar, jer te u svakom trenutku može nazvat onaj kome TI trebaš...
...i dok ponekad znam gledat u mobitel i želit da me neko nazove (umjesto da ga sama uzmem u ruke i uznemiravam ostale) ...najčešće on zvoni kad to najmanje očekujemo i s porukama koje sigurno ne želimo čuti....
...znam ja ovo...odavno...pa sam razvila razne metode...
1. imam 2 mobitela od kojih za jedan niti ja ne znam broj
2. imam zabrane poziva na mom mobitelu
3. imam dopuštene pozive na mobitelu
4. imam razne zvukove za par važnih osoba tako da po muzici znam tko me zove
...znači dovoljno je kliknit: "dozvoljeni pozivi" pa si dostupan samo nekima.... ili smanjit zvuk pa te nije ni briga tko zove... ipak ...taj jedan pokret je ponekad teško napravit...jer su životne situacije uvijek "zgodne" i nenadane...pa tako i onda mobitel zvoni onda kad to najmanje očekujemo....
...o tome da zazvoni kad si usred zanimljiivog razgovora....kad jedeš...kad se faćkaš ...nećemo ni govorit.... frustrirajuće je.... znate to i sami... jednom mi je zazvonio na Pilama...ja sa sladoledom u ruci.... Zelenko preko torbe i još je bila i kožna jakna zbog promjenjivog vremena preko ruke... tako sam se javila da sam zabila nos u sladoled, a na kraju je i mobitel riknio jer je i u njega ušao sladoled
najdraže mi je kad mi zazvoni mobitel kad sam na WC-u.... na mjestu gdje ništa ne ometa našu koncentraciju...na mjestu na kojem smo svi sami sa sobom... uvijek nekako dođe melodija mobitela... i još ako po zvuku znaš tko te zove....totalno te dekoncentrira zvuk te muzike....
mom sinu uvijek zvoni mobitel kad ode na WC...a ja sam se čak javila 2 puta i to dok sam sjedila na WC školjci
I. WC Hotela Sheraton... zvoni "tajni mobitel" ....sjedim na školjci i mislim se ajmeeeeeee, nitko ne. zna ovaj broj. Di baš sad? .... dođem do torbe...izvadim ga i javim se kad s druge strane drečeći ženski glas: - jel ti dolaziš?
- di?
- pa na ručak?
- tko je to?
- alo jel Ivan?
- pogriješili ste broj!
- kako pogriješila? Ovo Ivanov mobitel! ....sad se već ona dere na mene - nije nego moj...pogriješili ste broj!
- jel to broj...bla bla...
- ma nemam pojma koji je broj.... kažem i povučem vodu....
II. sjedim na WC-u...mobitel na mašini za robu...zvoni...poziv čekam satima... brže bolje...spuštenih gača...potežem vodu i javljam se razmišljajući o tome kako nisam oprala ruke...a s druge strane glas:
- sin Vam je operiran (šum vode iz vodokotlića) ...budi se iz narkoze ...(voda i dalje šumi) i sve je dobro prošlo.... (vodokotlić se sad puni vodom) ...možete doć po njega... (voda vrišti kroz cijeni dok ulazi u vodokotlić) u ... sati....
...kao što vidite poziv je bio jako važan...i kirurg s druge strane je vjerovatno bio preumoran od višesatne operacije pa se nije glasno nasmijao...jer je nemoguće da nije čuo ...
...a ja cila izneređena...uspaničena zbog situacije gdje sam...zbog sina...zbog spuštenih gaća i zbog buke u WC školjci pa ne čujem najbolje....
.... .
...ne mogu nać ni jednu sliku di sam lipo ispala dok razgovaram na mobitel :-) .
...frustrirajuće? ....sigurno da!....srećom nema ovakvih scena....kako bi tek one bile frustrirajuće?????
...u tami hotelske sobe dva naga tijela..... čvrsto pripijena jedno uz drugo.... njihovi topli uzdasi ispunjavaju prostor sobe ...kad odjednom tišinu presiječe zvuk starinskog zvona telefona....zvuk je odjeknio kao da je netko mačem proparao zrak zastali su.... - pusti nek zvoni - šapne joj na uho muški glas - stat će....
...i stalo je....u trenu je tama opet postala tama.... ispunjena tihim uzdasima vrelih strasti....
kad se odjednom na sav glas prolomi pjesma s drugog mobitela....
...ovo je već razbudilo cijeli hotel!
Poanta? Nikad ne drži mobitel na najglasnije i nikad nemaj necenzuriranu verziju pisme kao zvuk zvona?
...i dok razmišljam tako o poanti.... i stavljam sušit robu....zazvoni mi onaj mobitel...čiji broj niko nema.... slušam zvuk pjesme...tiho je pjevušim i nastavljam slaganjem robe na tiramolu....
...a to je bio poziv koji sam čekala!
Poanta: Možda poštari ne zvone dva puta u pismama grupe Tutti Frutti.......ali mobitel ima jednu dobru stvar.... možeš vidit tko te zvao...a onda nemaš grižnju savjesti što si uzeo svoj mobitel u ruke i uznemiravao ...i na kraju krajeva... kad te netko hoće čut...e onda mobitel uvijek zvoni dvaput! :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.