nedjelja, 08.05.2011.

...malo tko kod nas ima odgovarajuću spremu za ono što radi i od čega živi...

Dok su na Zavod za zapošljavanje prijavljene na stotine gimnazijalaca, tehničara, koji su nezapošljivi... po hotelima konobare instalateri grijanja i klimatizacije, ekonomisti.... po trgovinama rade oni koji su htjeli bilo kakav posao ... (a zanimljivo bi bilo vidit koje su stručne spreme osobe koje rade po raznim uredima?)...istovremeno je pred osmašima velik problem! Trebaju izabrat u koju će školu... i kako oni to rade? Lako! Netko ih na to nagovori!

- najprije imamo ekipu iz razreda koja jako utječu na mišljenje...pa di ide jedan...tu obično za sobom povuče još njih nekoliko

- onda su tu roditelji koji koriste tradicionalne izjave: "Nije bitno koju ćeš školu završit i tako ćeš se zaposlit po vezi!" ..."najbolje je upisat težu školu, jer i tako nećeš u njoj naučit ništa radit. Pa to je i tako samo škola!" ... "najbolja škola je gimnazija! tamo ćeš učit puno stvari, a i tako ćeš se, kad počneš radit, naučit sve što ti treba" (ovdje se naročito ne uzima u obzir činjenica da dijete sa završenom gimnazijom nije ništa bez fakulteta...al "četri godine je dugo vrijeme, pa će se već uz put iskristalizirati što ono želi, i valjda će se uspjet upisat na fakultet ...al opet po istoj Shemi slučajnog i sretnog izbora)

- tad dolaze rijetki oni koji razmišljaju o budućnosti djece i zaposlenju ...ali opet griješe...jer kažu svom djetetu "Želiš popravljat aute? Onda idi za strojare! četverogodišnja je škola bolja i više ćeš naučit" (a nitko ne govori o tome da je to jednostavno pogrešno zanimanje)

- i na kraju imamo one koji su u siječnju i veljači prošli testiranja i razgovore profesionalne orijentacije zavoda za zapošljavanje (ovo su prošla i moja djeca i vjerujte mi jako je korisno iskustvo)

...izbor je težak.... proljeće je...ljeto dolazi...pritisci u školi za "nabijanje" prosjeka... i djeca se jednostavno prepuste i idu linijom manjeg otpora.... iako ...iskreno... ni ja nisam znala što ću upisat ... ja sam željela ekonomiju, a moji su htjeli da idem na muzičku akademiju ...i tako sam završila na jezicima i na filozofiji! ....

budimo ljudi... teško je donijet takvu odluku.... i onda 10-ak godina poslije dođete do nekog ureda....s istim tim djetetom i pohvalite se. "Završila je gimnaziju i višu ekonomsku, ali sad bi radila ono što voli pa smo je upisali na tečaj za vizažistu. Da li s tim može otvorit kozmetički salon? Ne? tek za 3 do 5 godina? Ali ona je završila s odličnim!" .... "moja kćer je magistar kineziologije što treba napravit za imat bistro! Znate ima prekrasne ideje kako bi to radila" ...."Diplomirao sam računarstvo i imam kafić s najškolovanijim konobarima u gradu! Nitko nije ispod više škole!" .... "profesor sam klavira, ali bi rado popravljao brodske motore, znate to mi je u krvi!".... a izjave informatičara (koji to nisu) ...al su završili "elektro školu" (baš sam alergična na taj izraz jer su se školovali 4 godine a nemaju pojma za što)

...ovo su doslovce citati...i mogla bi ih nabrajat ovako koliko hoćete...i onda članak u novinama da je netko s prosjekom ocjena 5,0 upisao obrtničku školu za automehaničara! Svi su šokirani. Zašto momak nije u gimnaziji??? A nikome ne pada na pamet da jednostavno dijete zna što hoće i što želi... da su danas servisi kompjuterizirani....da je tehnika razvijena samo tako.... malo tko priča da treba minimum vrlodobar uspjeh za upisat kozmetičare i pedikere....da je biti kuhar vrlo složena stvar, jer osim poznavanja osnova nutricionizma treba bit vrlo kreativan...a najmanje je onih koji razmišljaju o krajnjem cilju obrazovanja...a to je odgajanje i priprema za daljnji život!

...a stvar je jako jednostavna!
Treba si postavit cilj! Cilj je: Što želim radit u životu? ... i onda krenit ka tom cilju! ... nema tu isprika i izjava "To ćemo lako, bitno se upisat bilo gdje!" ... kad si ispred djeteta postaviš takav realni cilj...onda stvari idu sami svojim tokom ... i ne trebaju veze da bi ih se zaposlilo ... a što je najluđe u ovim kriznim vremenima, oni mogu čak i sami birat plaću!

Zbog čega ovo pišem? Pa zato jer su poslodavci (pa i trgovački lanci) počeli postavljat pitanje stručne spreme i onima koji su kod njih zaposleni. Bit će se sve teže i teže zaposlit, a pri tom imat neodgovarajuću školu .. morat će odmah krenit u večernje škole i u prekvalifikacije...
(prekvalifikacija je dobra i nije sramota...ali ako možeš odmah izabrat besplatno školovanje ... zašto bi upisivao tehničke škole kad znaš da ćeš sutra radit vodoinstalaterske poslove?)


.


Da li znate da: (podatci su upamćeni, i čini mi se da je postotak bio čak i veći kad sam ga gledala)
- svako četvrto dijete koje se upiše u obrtničke škole ...zasnuje (nekakav) radni odnos odmah nakon završene škole bez prijave na zavod za zapošljavanje? (podaci o završenima u 2009 godini - koji su testirani 2010, znači u doba najveće krize)
- da 70 % od te djece odmah zasnuju radni odnos na vrijeme duže od 3 mjeseca?
- više od 70 % te djece odmah rade u struci za koju su se školovali?

...ovo su službeni podatci...a iz svih tih brojki ja sam izvukla podatak da je samo 30 % od te djece napisalo molbu za zaposlenje! Naprosto nevjerovatno!...i čovjeka veseli :-))


- 22:22 - Gukni ako si faca (19) - #

<< Arhiva >>