nedjelja, 17.04.2011.

...a gdje su naši spomenari?....

...toliko ljubavi osjećaja i emocija čuvamo u svojim dnevnicima i spomenarima... al gdje oni završe kad nas više nema? Koliko njih netko sačuva...kao što je sačuvan ovaj spomenar...koji ima i počasno mjesto na jednoj staroj komodi.... ...plišani rubovi su pocrnjeli od držanja u rukama...al ključić na njemu još uvijek čuva uspomene s tečaja u Bjelovaru 1899 godine..... .... mala posveta nepotpisanog "stvarno lijepoj ženi" od 14.4.1896. godine.... ...prekrasne stranice ukrašene predivnim buketima... nemam uopće ideju kako nacrtanim.... ...s anđelima i probodenim srcima koji govore o ljubavima u Spalatu i Cittavecchie (Split i Starigrad na Hvaru) ...i prešanom ljubičicom iz 1896 godine..... koliko ima ova ljubičica??' 115 godina...i još je tu...u svoj svojoj ljepoti.... ...neki nisu znali crtat...pa su samo pisali... ...a drugi su stvarali umjetnička djela... ...pa su pojedine stranice spomenara već našle svoje mjesto na zidu među ostalim umjetničkim slikama Ovo je spomenar moje prabake...ili pra pra bake?.... lijepo ga je gledat i osjetit među rukama... osjetiš ogromno strahopoštovanje...iako ne znaš ni tko je pisao...ni o čemu su pisali... koliko god da se trudio prevest pojedine riječi.... one nekako gube smisao pred ljepotom ukupnog dojma ...ljubavi i nježnosti ...iz pretprošlog stoljeća.... ...i sve je isto danas...kao i prije 115 godina... samo su crteži brže i lakše nacrtali....al strepljenja, ljubavi, emocije i čežnje... sve je ostalo isto.... . p. E ... :-)))

- 23:57 - Gukni ako si faca (8) - #