..zvoni mobitel... vidim ime... jedan prof. s kojim sam stvarno na tzv "vrućoj liniji" jer trenutno surađujemo na jedno 5-6 projekata koji imaju veze sa svim, osim s prosvjetom...
...inače... to je tip kojemu mobitel zvoni non stop...to je naprosto nevjerovatno...i on se uvijek javlja i smireno tumači onome s druge strane kako se knjiži juha u restoranu....kako se kuha temeljac....kako se servisira auto...kako otići na Sjeverni pol, a da ti bude toplo....kad vozi trajekt za Supetar, a kad za Hvar...
...ah ...i sitan detalj... u jeku svog tog posla...pobacanog na sve strane ...na sreću naše Županije... zove on... više se ni ne pozdravljamo...razgovori nam traju 10 sekundi...ali u njima je puno stvari rečeno.
npr: - gospođa Elizabeta da li ste raspoloženi za dobrotvorni rad?
- ne mogu razgovarat! Jesam, recite!
- večeras!
- može!
- dolazim po vas u 19,30! Idemo na piće!
- di je tu dobrotvorni rad?
- treba nam besplatan prevodilac za francuski! Neformalna odjeća!
- čekam!
...tu večer... u hotelu, vodili smo samostalno čak razgovor od 15 sec: - gospođa Elizabeta ovo će bit jako dug tjedan!
- dajte svojoj gospođi moj broj mobitela da mi može javit što joj navečer trebate donjet doma!
- ne zezajte me!
- sutra sve ove vaše vodim ....tu i tu...a vi ih ujutro dovedite tu i tu...javim sat
...tako funkcioniramo...i sve nam štima...
...i zvoni danas mobitel ....javljam se...
- recite profesore!
- gospođa Elizabeta molim Vas recite mi kako ste?
- dobro!
- onda mogu dalje!
- što se dogodilo?
- ništa, samo provjeravam kako ste!
- hahahaha, a nešto se sigurno dogodilo!
- ne! (i poklopi on)
...ja sam se stala smijat...što je sad ovo? ... i tad mi je sinilo!
Konačno neko ko je vidio da sam luda žena! Toliko jurckam okolo za svakog...uz posao koji je malo preobilan... da nije ni čudo da se neko brine za moje zdravlje... baš jučer sam i ja rekla nekome na mobitel: ",...dobit ćeš infarkt od takve jurnjave!" ... i stvarno sam bila zabrinuta...toliko da sam se suzdržavala da ne zabreštimam... što inače nikad ne radim...
...Nisam od onih koji razgovaraju satima na mobitel..(s iznimkom za neke osobe... al ti baš i ne zovu tako često)
Kad me nazovete... isprogramirana sam nekao da Vas prekinem nakon druge minute (što ne važi za iznimku kojima nakon te 2 min počnem postavljat pitanja da ih što više zadržim na liniji)
...moja mama bi rekla da sam na mobitelu prava "šjora štufa!" ...znam mama...znam... al ne da mi se čavrljat, a ni pričat
.
Opet se ja razvezala... i sad Vas pitam.... u ovom ubrzanom životu....di lovimo dah da bi preživjeli ..... kad ste se sjetili nazvat nekog i samo ga pitat: Kako si? .... bez nekih lažnih isprika što nemaš vremena za sjest zajedno i u miru popit piće i pitat za zdravlje.... samo pitanje...i doviđenja! ....
Što tu ima loše? nekome tako popraviš dan!
Ajde nazovite nekog tko misli isto što i vi... nazovite ga da mu popravite dan.... i da se nasmijete istoj stvari.. kao što ste to nekad davno radili....
odo ja....
- Alo Antune, Kako ste?
P.S. ljudi moji ovo stvarno pali! ... nađite minutu i nazovite nekog koga niste davno čuli....evo ja jučer zvala trojicu...jutros jednog
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.