dok sam još išla u srednju školu....sa šapatom smo prenosili informacije o studentima koji su pjevali...svirali...glumili.... i kad su na kraju krenili s javnim nastupima.... koristili smo svaku prigodu da nabavimo ulaznice za otić u Depadansu i gledat Romea i Juliju... ...pričam o grupi KOTKA...ili PRAVA KOTKA.... a njihov Šekspirijanski prikaz Romea i Julije...koliko god ga puta gledali ...svaki put je bio drugačiji... iako u suštini isti... Romeo i Julija nisu mogli ostvarit svoju ljubav, jer se radilo o suparničkim obiteljima od kojih je jedna navijala za Partizan...a druga za Crvenu Zvezdu. To je bio razlog za smrt dvoje ljubavnika.... pa je tako na kraju Romeo izjavio: - Da mi muke budu kraće, pojest ću ćevape Julijinog ćaće! ...ono što je još šokiralo u njihovim nastupima (a radilo se o početku 70-ih) ...je i činjenica da su samo muškarci glumili...pa su tako bradati muškarci nosili minice i glumili ženske likove...a obrijani muškarci su bili oni u gačama. ...a ako ste slučajno i propustili koju reprizu predstave.... ujutro bi ti svi vadili mast novim detaljima koji su se pojavljivali u predstavi... pa je tako Julija...(bradata)... na rubu pozornice...(u minici) ...plesala CanCan...na što su prva 3 reda publike doživjela vjerska iskustva.... itd itd... neki od članova grupe... kojih se još osobno sijećam su svima znani Mucalo (pjevač), Mladen direktor medijske kuće, Zvonimir vlasnik marketing agencije koja osvaja puste nagrade za svoje reklame... (a čini mi se da je i njegova reklama ona koja je šokirala početkom 80-tih...a radilo se za reklamu za RK Koteks ..."Prije ručka, poslije sexa, proizvodi iz Koteksa!"), Rade i Željko poznati radijski voditelji i Davor, direktor u banci (čini mi se) ....lani je jedan od njih (čak) dao molbu za radno mjesto intendanta HNK u Splitu... i ...iako je ispunio sve uvjete iz natječaja ... Ministar nije prihvatio njegovo imenovanje ...to je bila cjelogodišnja trakavica... u sklopu koje je grupa Prava Kotka...nastupila na retrospektivi Splitskog festivala....svojom starom pjesmom... al vrlo skromnim nastupom... ....danas mi je jedan (hvala mu) stavio ovu snimku na zid...i ja sam se NAPROSTO oduševila.... Pogledajte ih.... oni su "ukočili" sliku na nastupu uživo! ....2 minute su stajali u istom položaju...a da pri tome nisu promijenili niti izraz lica!... Znate li koliko je ovo teško? Probajte! (i pri tom pogledajte malo bolje... ni jedan nije baš u nekoj "jednostavnoj" i opuštenoj pozi!) koji dobar način protesta protiv Ministra kulture... Zaleđena slika na ekranu za vrijeme nastupa uživo.... a muzika i dalje svira... koji dobar način protesta protiv svega što se danas događa oko nas...joj kako nam je ovo poznato iz svakodnevnog života.... Ovo su ljudi koji nam svojim radom i djelom pokazuju da ništa nije teško.... da sve teško može bit jako lako i jednostavno... i da genijalci nikad ne stare!!! ...ma skidam kapu.... vi ste CAREVI.... ovo je bilo preoriginalno.... Malo statistike jer glasanje na blogeru još uvijek traje (a ja sam ponosna na činjenicu da sam druga...i iskreno bi to željela i ostat) Blog.hr datum registracije 23.8.2005. Broj posjetioca 144.509 Broj postova 1.036 Broj komentara 19.950 Bloger.hr tu sam .... odnosno pratite glasanje na gornji desni ugao Datum registracije: 11.3.2009 Broj posjetioca 2.615 Broj postova - manje od 50 (od kojih su samo 3 koja nisu objavljena ovdje) broj komentara 139 |
...danas sam...uz jutarnju kaficu napisala novi tekst...zahvaljujući jednom Mitru koji mi je na Facebooku stavio jednu pjesmicu na zid... ...i kad sam već došla do kuhanja ručka... surfajući se... primjetila sam nove komentare na blogeru.... itd.... uglavnom bez obzira što stvarno nisam netko tko svraća na bloger.... opet sam na njihovoj naslovnici ...u izboru za blogera tjedna! ...to mi je čast... iako nemam pojma kako...mislila sam da nisam pobijedila na izboru za blog dana... ali ako sam predložena za blog tjedna znači da jesam?... netko mi je ostavio komentar koji se meni osobno jako svidio.... Dakle...na stranicama koje ne pratim...na stranicama na kojima nikome ne komentiram (s izuzetkom ono neki dan) ....dobijem tako iskren...i ničim izazvan komentar da sam se naprosto oduševila 26.3.2011 8:16:13 | bonniana Svaka tebi čast, ali nisam za tvoju pobjedu! Evo zašto: ti imaš još blogova na drugim portalima, a @nasljednica je ovdje od početka. Jest da piše bez veze i da su joj zmrdani i tekst i slike, ali bar nije ovdje i na drugim mjestima. I zato neću glas dati tebi, neka vodiš, nego njoj...Ne uvridi se na ovo. Tako je !!! Ističem ga kao primjer pristojnosti, iskrenosti i dosljednosti! tri stvari koje jako nedostaju u ovom društvu! ...zbog svega ovog sam "skinila" tekst s bloga i prebacila ga na bloger! .... Oni očito prate što se kod njih događa... bez nekih protekcija..... Malo statistike? Blog.hr datum registracije 23.8.2005. Broj posjetioca 144.509 Broj postova 1.036 Broj komentara 19.950 Bloger.hr tu sam .... odnosno pratite glasanje na gornji desni ugao Datum registracije: 11.3.2009 Broj posjetioca 2.615 Broj postova - manje od 50 (od kojih su samo 3 koja nisu objavljena ovdje) broj komentara 139 ... |
znam...znam...priznajem! totalno sam bezobrazni bloger! pišem blog ...iako više ne živim za njega... al' imam za to razlog... hoćete li me opravdati??? ....hoćete li plssssssssss???? Blog sam počela pisat prije 6 godina...na nagovor Trillian... i zato sam "nabrzaka" jer sam se "nabrzaka registrirala da bi mogla njoj komentirat" ... međutim...kako ništa na ovom svijetu nije slučajno... nije slučajno ispalo ni ovo moje "blogersko prezime" ... ja Vam nabrzaka donosim sve životne odluke i onda čvrsto stojim iza njih...toliko čvrsto "zagrizem" da sam zacimentala zube za lubanju...da ne bi slučajno popustila ...lijepo smo se zabavljali na blogu.... čak smo i predizbornu kampanju odradili za jednog gradonačelnika (i to jako uspješno i još sam uvijek ponosna na njega ...a kako sam tek ponosna na sebe jer nisam ušla ni u jednu stranku???) ... a onda je blog postao prespor.... Svi blogeri su prešli na Facebook...a tamo se čita i komentira...sve u 10 sec... ...Ipak...prije 2-3 godine..u jeku kampanje...ja sam otvorila i domenu na blogeru... i ostavila je tako... ...a onda su me (ovi ovdje dosadni s dna stranice koje nikako da maknem) pozvali da kod njih pišem...i tu sam vrlo brzo postala kolumnista... čak sam izabrana za Kolumnisticu prošle godine... ...ovdje nisam više mogla pisat... Zašto? zato jer su svi "neblogeri" znali za ovaj blog... a ja više nisam smila pisat o sebi...o svojim osjećajima... o nepravdama .... čitali su me od mame do vrhovnih šefova... i tad sam odlučila pisat o ničemu.... ...teško je pisat o ničemu.... a još je teže uživat u tome... iako ...volim kad me pozovu na kavicu (one koje provociram između redaka)... i tad ustanovim da sve znaju i di sam bila i što sam radila.... ...i opet napišem koji tekst...i tako....ide vrijeme...a ja neodlučna ... objavim svoj razgovor s kolegom u susjednoj zgradi o depresiji...i hopla.... tona upada ....stavim sličice o ptičicama i gnjezdima koja su me oduševila...nigdje nikog... khm...nešto ne štima...imam krive osobne kriterije???? - promislim i prekopiram slike gnjezda na bloger....i odjednom primjetim ogroman broj komentara... pa ja tamo nikog ne poznajem? nikad nikog nisam pročitala na blogeru....koji je sad ovo kufer??? ...kad ja na naslovnici za izbor blogera dana... vodim 61 %...onaj drugi ima 19 % glasova.... vjerovatno sam taj izbor izgubila...al to nije ni važno... važna je odluka koju sam donijela ...Vraćam se blogu tebi tebi pod laptope stare.... (kriva pisma?) ... zašto ić na nepoznata mjesta? Ovdje me ipak prepoznajete!... Pisala ja...ne pisala....svaki dan njih 30-ak svrati da poviri što ima kod mene....ako odgovorim na komentar...idući dan odma ima više posjeta (ko bi sad to brojio? ovaj ovdje s desna sve registrira...a ja ništa ne pamtim.... Poanta...ilitiga zaključak... ilitiga blogersko obećanje... ilitiga... isprintajte ovo da poslije ne bi bilo da nisam rekla: "Od sad svaki dan obiđem bar nečiji blog! ....i što je više moguće pisat ću na ovom svom! pa ja se bar nemam čega sramit u svom životu! P.S. Komaj mi plsssssssssss P.S: 2. Kako se skida ovaj ezoTV? ...mala mi ukucala neki HTML kod i nestalo ga 7 dana...a sad je opet tu :-((( P.S. 3. p. Elica :-) |
desetak dana sam dolazila na posao...pa bi u uredu pogledali u novine da vidimo što smo jučer radili... i svašta smo doznali... nevjerovatno je kako nismo imali pojma da radimo neke stvari.... i onda bi nastajala panika... zvonili su telefoni, mobiteli...neki su napadali...puno više njih je suosjećalo... al već me je počela vatat panika .... tolika da sam jednom nasred frizerskog salona upalila laptop da vidim šta piše u novinama... ...i konačno u subotu malo mira...al isto pogledam ja novine uz jutarnju kavicu kad čitam da je jedna novinarka zgodnog i markatnog muškarca pretvorila u ženu...i to dva puta ga je pohvalila ka ženu.... i mislim se kako je ova tehnologija stvarno napredovala kad se tako brzo može promijenit spol.... ...i tad se nakupilo posla... trebalo je odradit sve propušteno ...u ponedjeljak ujutro dolazim na posao kad ispred vrata stoji naoružan čuvar i pristojno me pozdravi (??) ....i ponedjeljak navečer....jurim iz kuće, razgovaram na mobitel i ispričavam se tipu što mu ne mogu nikako donjet neke papire, kad Leo na stanici...u prolazu ga pitam što radi u srijedu u 9 ujutro, jer da imamo stastanak, al ja evo pričam i nikako mu javit, a već je tu i auto da me vozi dalje ... - ajde čut ćemo se - kaže Leon, vidjevši da me već vata nervoza i pusti me da sjednem u auto ...utorak navečer sjedim za večerom...preko puta markatnog muškarca (žene) i slušam njegov božanstven i dubok glas i kažem: - ma gospođo, kad smo se prvi put upoznali ponudio si me pićem, prvi put...pa drugi put...pa treći put i onda si samo glasno konstatirao: "A nećemo mi imat nikakvu suradnju kad ne piješ, pa se ne možeš ni opustit!" - hahahaha, sigurno je da sam tako nešto rekao - a da li je on onda znao da si ti ipak Elica? (upita ga domaćin) - a bogme nisam! Ona bi se lijepo uklopila u moju firmu, toliko ih je razvedenih! Nego kad već pričamo o njoj zašto je niste lani pustili u Francusku kad sam joj ja plaćao put? (upita on pristojno domaćina....kojemu je sad bilo jako neugodno i uvatila ga je malo panika pa je počeo zamuckivat) ...i srijedu ....lijepo ja spavam kad zvoni mob ...pardon evo uvoda Zove Leon moju firmu i javlja se kolegica: - Mogu li je dobit! - ona je na sastanku? - ali ima sastanak sa mnom! - nemam pojma. Šjor Leo ona još nije došla na posao pa ne znam gdje je! - asti ga! A ako je nazovem na mobitel neće mi se tit javit? - hoće vama. Samo je zovite! - odgovara Ranka već uspaničeno ...i tako zazvoni mobitel....izvućem ruku ispod jorgana i javim se - jutro, gdje si? - pita Leon - u krevetu! - boli li te? - ajme koliko je sati? - vata me panika! - 8 i po. Rekla si da imamo sastanak u 9? - za majku 10 ljudi me čeka. Zaspala sam! - ajde nema panike, dođi do mene u radnju i ja te odvezem na posao!....ulijećem u ured...naoružan čuvar se smješka...pozdravlja.... - panika je! Ranka dušo, sad je jedan sastanak u 9 drugi u 10....daj - ma popij kavu...nema panike - a zašto su ovi naoružani ovdje? - nisu naši, gospoda muškarci, prekoputa nas su se prepali pa su ga unajmili! - hahahahaha, a nama ženama ne treba zaštita? - mi imamo oštre pandže pa se možemo odbranit, neka njima njihove panike ... - reci mi dušo zašto maziš samu sebe? - molim?????? - pa cijelo vrijeme samu sebe maziš po nogama! - ja???? - da ti! - ajme, preuske su mi gaće, udebljala sam se, kvraguc....već me vata panika! ....on je kriv (kažem i pokažem na onog tko me vozio prije dva dana) - samo bez panike, gđa Elica, bilo vam je dobro ovaj misec! .... i zapalim cigaretu...pogledam na net zadnje vijesti da vidim što sam jučer radila... kad tamo pitaju Japance zašto ne plaču ...zašto ne paničare.... ...a oni odgovaraju pitanjem: "A kakva korist od panike?" ...tad zastaneš i naježiš se od užasa...gledajući slike kako momak skida sa sebe robu i skače u nabujalu vodu da spasi malog psića.... dok svi stoje i čekaju da mu pomognu ....možemo samo zahvalit Bogu što nas čuva.... ...jer samo je nekoliko trenutaka potrebno da se kriteriji vrijednosti u našim životima zauvijek promjene... a ono što je najvažnije i što si u normalnim uvjetima uzimamo zdravo za gotovo...tad postaje jedino važno... Prosvjed protiv Vlade održan u subotu u Zagrebu proglašen je najglasnijim do sada, no ipak, usred silnog nezadovoljstva koje su izražavali na ulicama, prosvjednici su bili svjesni toga da ima onih kojima je u životu teže. Tako su tisuće ljudi pred ambasadom Japana zastali i u tišini zapalili svijeće za sve žrtve razornog potresa i tsunamija koji je pogodio taj narod. |
kada sam 21.3.2008 pisala o rodici mog oca.... naslov teksta bio je "....bila mi je pučka svečanost...." ....bila mi je pučka svečanost.... ...niti mjesec dana poslije Tarik Filipović odjavio je kviz s istim pozdravom! To je izazvalo pravu buru na blogu...jer su se svi sjetili mog naslova...i zvali su me na telefon ...protestirali.... i svašta nešto...ne shvaćajući da je svijet konačno počeo cijenit moju vrijednost! Izjave kakve sam ja davala u prikrivenim rečenicama (jer je malo njih shvatilo da su cijeli tekstovi napisani samo da zamuljaju jednu "misao") izazivale su komentare...od kojih mi je jedan najdraži...a isto mi je rečen na telefon...i glasio je "Ti si totalno pozitivno luda!" ...istovremeno sam shvatila....a dijelom tome moram zahvalit i ovom blogu....da je puno toga što sam rekla svršilo ko naslovnica u novinama nakon jedno 6 mjeseci!... e tad sam se malo i osilila.... uspravila sam se... ego mi je narastao do vrha Kozjaka... a na vrhu nosa se pojavila čuvena bradavica...koja mu je davala čar.... postala sam faca! Postala sam osoba koja se citira....čije se izjave prisvajaju i koriste kao svoje.... ali samozatajna i skromna...kakva jesam... nisam tome pridavala preveliku važnost....ali ipak je podsvijest radila svoje... i sve češće sam u svojim tekstovima koristila zamjenicu "ja" ... dugo vremena sam pisala tekstove...i onda bi tražilicom tražila i brisala sve moguće moje "ja" ...da me ne bi uhvatili u mojoj neskromnosti...i da bi u vašim očima i nadalje ostala savršena... ...ipak... izjave koje čujem...često su mi jako poznate.... i sad mi je to drago.... moja riječ se prenosi u narodu kao narodna ...općeprihvaćena činjenica.... ... kako se sve na ovom svijetu razvija...pa tako i ja sazrijevam... ne koristim više zamjenicu "ja".... sad o sebi govorim u trećem licu! nek' se zna 'ko je Faca! ..možda se za dobrim konjem prašina diže....ali kad Elica prohuja oko vaše glave....nabrzaka.....a da toga niste bili ni svjesni....ni prašina se ne uspije podić... ostavim malo veselja, radosti, nevjerojatne gluposti.... i kad vidite osobu s osmjehom od uha do uha...odsutnog pogleda... znajte....tome je život naglo krenio na bolje....sve mu se na ovom svijetu preokrenilo naopačke... i naglavačke... i shvatio je vrijednost uživanja u trenutcima izloženosti vitaminu Elyca...i nije baš da je postao ovisnik... ali mu se na spomen nekih riječi kao što su: "kavica", "Metla" "Elyca" "grintanje" ....pojavi čežnutljiv i nježan osmjeh na licu...pa ma koliko god vremena prošlo od mog preleta... tad znajte....toj je osobi došlo vrijeme da ode na kavicu sa jednom malom ja.... pa ma koliko god se tome opirao! ...ka prvo JA... ...ka drugo Ja.... P.S. Ovaj tekst je napisan prije čuvenog "ja, ja i samo ja govora" i ne može se uspoređivat s mojom veličinom :-)) .... stoga potpuno odgovorno tvrdim da je lipša kava sa mnom nego s predsjednikom ...ako mi ne virujete... probajte (probat) :-))) |
Možda psihijatru? Ali čemu služe psihijatri? grubo pitanje? ...još je grublji bio moj razgovor: - znam, ubio se! - kako je to mogao napravit svojoj djeci, ženi i roditeljima? - kako su oni to mogli napravit njemu? - šta to? - pa ako se neko misli ubit, njegova okolina bi nešto morala primjetit? Očito nisu primjetili ništa, ili ih nije bilo briga! - pa tražio je pomoć od psihijatra! - onda neka njegovi sad ubiju psihijatra! ...grozan razgovor? ...da! priznajem! Ali sam promislila "Što čovjeku mora doć da digne tako ruku na sebe? Koliko duboka mora bit njegova tuga, bol, nemoć, razočaranost...?" ...bila sam u svakakvim situacijama! Bila sam u depresijama željela sam da me nema.... ali...do te točke nikad nisam došla! Ili sam ipak prevelika kukavica? Ili su kukavice oni koji su to napravili? ...nije važno.... dogodilo se što se dogodilo....ali je osoba tražila pomoć! imala sam takvu situaciju u kući... i što je psihijatar napravio? Dao je tonu tableta za smirenje.... da li ima itko neutralan da može ljudski porazgovarat s onima koje nešto tišti? ...išli vi kod psihijatra privatno ili preko zdravstvenog...on ima vremena za vas 15 min! Kako pomoći čovjeku u 15 min? Gdje je tu ljudskost? postavlja se pitanje ....kome se obratiti kad upadneš u crnjaka...a želiš se iz toga zapravo izvuć...a ne da te drogiraju tabletama? vjerovatno jedino mjesto koje je preostalo je crkva! Svećenici još uvijek imaju ono malo duševnog karaktera da će popričat...al pod uvjetom da to nije u ispovjedaonici... i da nije za vrijeme predizborne kampanje Gledala sam u Notre Dame kako se ispovjeda! ...ogromna staklena kuća izgrađena usred jednog crkvenog broda... radni stol i dvije fotelje ...i sjediš sa svećenikom i pričaš...i nakon razgovora...on ti da prospekte nekih udruga čiji bi te rad mogao zanimat...ili koji bi ti mogli pomoć u socijalizaciji ... (zabavni dio teksta koji je ujedno i moj današnji status na fejsu je brisan zbog ajmo reć moje sigurnosti :-))) ....eto ...razvezala se ja... ali sam izvukla i poantu! ništa od psihijatara ako vam treba pomoć! Ne računajte ni na svećenike...oni se sada stranački aktiviraju ...ali možete otić u neku crkvu u Rimu, Parizu ili Londonu (ako govorite neki od tih jezika) Ali na šank! Na konobara za šankom...ili na prijatelja za šankom...uvijek možete računati. Oni su tu da Vam pruže utjehu i moralnu podršku. Oni su tu da Vas izvuću iz najdublje depresije.... a ako ništa.... uvijek pomaže razbijanje čaša o pod! Poanta: ako vam je loše...i ako vam fali Elyca vitamina... jednostavno je... idite na kavicu .... družite se...nađite nekog nepoznatog u nekom nepoznatom kafiću...i jednostavno počnite pričat! To je dobro za vaše psiho-fizičko zdravlje ..(kako će bit toj osobi nakon vaše priče? .... e o tome nek ona brine...a naš Ministar zdravstva nek se brine o alkoholizmu :-))))) Moj prilog vašem boljem raspoloženju! jedna izjava mog brata! - bio sam na psihijatriji prije 20 godina! - i da li ti je od onda bolje? - pa sa mnom je sve ok, ali se brinem za psihijatra. On je još uvijek tamo! |
...i dok su oko mene sijevale munje....vragovi odasvud bockali svojim oštrim ostima...i uvijek falivali pogodit (loša im motorika i dioptrija) ...dotle se u mojoj kući događala prava drama! Začepio se sudoper! ...nimalo uzbuđena uzela sam kiselinu i sasula u sudoper i sjela za laptop... i nakon 2-3 sata sam se sjetila da ga operem...kad on još uvijek zaštopan.... ..preletila sam pogledom po kući...nigdje ničeg oštrog i dugog...ne mogu vjerovat da više nemam niti igle za pletenje (gdje sam li ih samo pogubila) ... i tad se sjetim starih mudrosti i pronađem kineske štapiće! Pažljivo uguram štapić u sve rupice u sudoperu...i začujem onaj spasonosi "flushhhhhhhhhhhhhhhh" ....ode sve iz sudopera.... u ugodnoj čakuli dan poslije ovog događaja... napala me jedna teta da se kiselinom ne otčepljuju sudoperi, da ona zna kako se to radi, a ja da sam teški onečišćivač mora i pitkih voda.... ...niti 2 dana poslije opet ista scena...ali sad sam spremna...kiselina je tu ...kineski štapići su tu...al voda ne ide! Ujutro sam s jezom ustanovila da mi je sin u loncu od 2 l skuhao kavu ...jer suđe nije bilo oprano! Tek kad nemaš gdje oprat ruke postaneš svjestan činjenice koliko ih puta opereš...kud god se okreneš...ne možeš ništa bez vode Ljudi moji...naprosto je nevjerovatno da ne možeš niti oprat suđe u mašini...ako nemaš sudoper! I dok sam ujutro sjedila u jednom restorančiću...pušila cigaretu i pila kavu...i isprobavala palačinke s čokoladom...(jer je sve to bilo zabranjeno) ...sjetim se uzest mobitel i nazvat vodoinstalatera: - alo, zaštopao mi se sudoper! - sad će ti to doć neko vidit! - sad radim! - ima li koga kod kuće? - nema - sutra ujutro? - nema! Šta je tebi ja radim! - da li si probala odštopat? - usula sam 2 puta kiselinu! - a da li si očistila sifon? - si... ŠTA? - odvidaš sifon i... - ma daj, ja ne znam ni žarulju odvidat! - pa neka ti sin očisti sifon! - sin ne zna ni žarulju zamijenit! - nemaš muško u kući? - pa kćer mi minja žarulje! - ajde ajde... nazovi popodne oko 18! Kojeg ćeš? Mlađeg ili starijeg? - mlađeg! (odgovaram brzinom munje) - a ne bi starijeg? - ne dolazi u obzir! Mlađe je mlađe, a začepljen sudoper je začepljen sudoper! ...i zovnem ja iza 17 sati...kad sin vodoinstalatera umire od smija: - znam znam gospođo Elice, evo sad ću doć ...i dođe momak....obućen u radnu robu...čist i uredan ...s alatom u onoj prastaroj metalnoj kutiji...očisti sudoper...opere sifone...sve veže s onom jutom... a ja ga gledam i pomalo zezam ...ponosna što je postao tako krasan momak...dobrih manira, spretnih ruku, pristojan i čist - i kako je tvoj otac mislio da ću ja ovo očistit i vezat? - ma pustite mog oca! - koliko ti dugujem? - ništa! - oš bocu vina? - daj! ...Poanta: kad ni kineski štapići ne pomažu, zovi vodoinstalatera! |