kada sam 21.3.2008 pisala o rodici mog oca.... naslov teksta bio je "....bila mi je pučka svečanost...." ....bila mi je pučka svečanost.... ...niti mjesec dana poslije Tarik Filipović odjavio je kviz s istim pozdravom! To je izazvalo pravu buru na blogu...jer su se svi sjetili mog naslova...i zvali su me na telefon ...protestirali.... i svašta nešto...ne shvaćajući da je svijet konačno počeo cijenit moju vrijednost! Izjave kakve sam ja davala u prikrivenim rečenicama (jer je malo njih shvatilo da su cijeli tekstovi napisani samo da zamuljaju jednu "misao") izazivale su komentare...od kojih mi je jedan najdraži...a isto mi je rečen na telefon...i glasio je "Ti si totalno pozitivno luda!" ...istovremeno sam shvatila....a dijelom tome moram zahvalit i ovom blogu....da je puno toga što sam rekla svršilo ko naslovnica u novinama nakon jedno 6 mjeseci!... e tad sam se malo i osilila.... uspravila sam se... ego mi je narastao do vrha Kozjaka... a na vrhu nosa se pojavila čuvena bradavica...koja mu je davala čar.... postala sam faca! Postala sam osoba koja se citira....čije se izjave prisvajaju i koriste kao svoje.... ali samozatajna i skromna...kakva jesam... nisam tome pridavala preveliku važnost....ali ipak je podsvijest radila svoje... i sve češće sam u svojim tekstovima koristila zamjenicu "ja" ... dugo vremena sam pisala tekstove...i onda bi tražilicom tražila i brisala sve moguće moje "ja" ...da me ne bi uhvatili u mojoj neskromnosti...i da bi u vašim očima i nadalje ostala savršena... ...ipak... izjave koje čujem...često su mi jako poznate.... i sad mi je to drago.... moja riječ se prenosi u narodu kao narodna ...općeprihvaćena činjenica.... ... kako se sve na ovom svijetu razvija...pa tako i ja sazrijevam... ne koristim više zamjenicu "ja".... sad o sebi govorim u trećem licu! nek' se zna 'ko je Faca! ..možda se za dobrim konjem prašina diže....ali kad Elica prohuja oko vaše glave....nabrzaka.....a da toga niste bili ni svjesni....ni prašina se ne uspije podić... ostavim malo veselja, radosti, nevjerojatne gluposti.... i kad vidite osobu s osmjehom od uha do uha...odsutnog pogleda... znajte....tome je život naglo krenio na bolje....sve mu se na ovom svijetu preokrenilo naopačke... i naglavačke... i shvatio je vrijednost uživanja u trenutcima izloženosti vitaminu Elyca...i nije baš da je postao ovisnik... ali mu se na spomen nekih riječi kao što su: "kavica", "Metla" "Elyca" "grintanje" ....pojavi čežnutljiv i nježan osmjeh na licu...pa ma koliko god vremena prošlo od mog preleta... tad znajte....toj je osobi došlo vrijeme da ode na kavicu sa jednom malom ja.... pa ma koliko god se tome opirao! ...ka prvo JA... ...ka drugo Ja.... P.S. Ovaj tekst je napisan prije čuvenog "ja, ja i samo ja govora" i ne može se uspoređivat s mojom veličinom :-)) .... stoga potpuno odgovorno tvrdim da je lipša kava sa mnom nego s predsjednikom ...ako mi ne virujete... probajte (probat) :-))) |