srijeda, 23.02.2011.

...znamo li slušati...

kaže se da prvi dojam stvaramo o nekoj osobi u prvoj minuti našeg susreta.
o tome odlučuje sve...i verbalna komunikacija...a naročito ona neverbalna...

istina je živa da druga osoba ostavlja nekakav dojam na našu psihu u djeliću prve sekunde...koliko je zjenici potrebno da učini "trept" ...što registriramo u 3 do 13 sekundi (mislim da je službeno do 15...al mi se sviđa br 13) .... uglavnom u prvih 3 sekunde naša podsjvest odluči na koji način ćemo pozdravit osobu koju prvi put vidimo u životu

...nazovite to refleksom... nazovite to naučenom reakcijom...nazovite to kako god hoćete ...al upamtite taj prvi dojam, tu prvu sekundu....jer sve ono što promislite u ostatku do pola minute .... je ono što ćete misliti o toj osobi dugoročno....

i šta mi tad radimo?....ajmo opet priču iz života

(sec br 2) - ala psihopate
(sec br 13) - haha, zabavni psihopata
(sec br 30) - koji kreten
(sec br.60) - skuliraj se, kako možeš tako okarakterizirat čovjeka
(sec br 100) - ma simpa se oblači i čist je i mirisan, ne može bit loš
(sec br 200) - ma vidiš da ima u njemu ljudskosti
(sec br 3.000) - ma u biti nije on ni loš
(nakon 4 mjeseca) -. zapravo je jedan krasan momak, samo je imao nesretnu prošlost
(nakon 5 mjeseci) - ma ne možemo mu to uzest za zlo
(nakon 6 mjeseci) . nitko nije savršen, svatko ima neku manu, a s ovom se mogu nosit
....itd itd itd....

dok ne dođemo do trenutka kad kažemo - ne mogu živit koliko me guši! .... i nekako se tek tad sjetimo našeg prvog dojma... kojeg nikad nismo bili svjesni! Zašto? zato jer nismo MI krenili prema toj osobi, nego je ona "uslikala" nas i krenila prema nama. Ona je bila spremna da na nas ostavi dobar dojam ...i je ...u prvoj minuti...al ne i u prvih 10-ak sekundi!

...ili jednostavno zato jer nismo slušali svoju podsvjest...svoj instinkt...već smo krenuli utabanim stazama naučenog ponašanja... i trebat ćemo jako puno vremena da shvatimo ono što nam je podsvijest rekla u jednom trenu!

Što se trebamo naučit percipirat? Ono što ne primjećujemo...ono što nam je nekako normalno...
npr... neočekivano i neformalno upoznamo nekog.... i jednostavno nam je to u redu...i ok... o tome "ne razmišljamo" i "nemamo nikakvo mišljenje".... kao da smo upoznali "nevidljivog čovjeka"... sjetimo se tek kasnije da nam je bilo ugodno... opuštajuće... (a možda se ni ne sjetimo) .... ali...ukoliko se slučajno nađete u situaciji da ste sami "oči u oči" s tom osobom...ili u nekoj za sebe kriznoj situaciji, a "nevidljiv čovjek" je kraj vas...tad shvatite da je s tom osobom sve normalno .... da je priča samo "sredstvo" da ostanete zajedno što duže ...i da se pobjegne od vlastitih misli ...pa riječi same ispadaju iz vas...nemate pojma o čemu pričate ...to je već stvar nekakve kurtoazije (koja nije ni potrebna...al eto...vama osobno je...jer bježite od sebe...jer ste kukavica koja bježi od nečeg lijepog, neizvjesnog ...i jer je lakše rješavat probleme nego udisat život punim plućima )

...ovdje smo zapravo u prve 3 sekunde stekli o osobi jako dobar dojam ...ali ...tu nas nema što intrigirati... odmah smo znali da smo na "istim valnim duljinama" pa tad o tome i ne razmišljamo ... tako nam sve što je dobro...nekako iscuri kroz prste... i onda će nas sutra "pitat starost gdje smo profučkali mladost"

Odgoj...literatura... društvo....sve nas uči da okarakteriziramo čovjeka... uči nas da stvaramo slike o ljudima ...uči nas da po njihovim pokretima pokušavamo dokučiti što misle... a samim tim nas uče kako ćemo se mi prikazat drugima da oni stvore neko mišljenje o nama.... koliki gubitak vremena...mi varamo druge...drugi varaju nas!

...gdje su nam nestali prirodni refleksi? ... izgubili su se u buđavim koricama ofucalih društvenih normi ponašanja!

...

"Nemoguće“ – reče ponos…
“Opasno“ – reče iskustvo…
“Beskorisno“ – reče razum…
“Probaj“ – reče Srce…

- 17:13 - Gukni ako si faca (3) - #

<< Arhiva >>

Arhiva

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Komentari On/Off

Opis bRloga??

.......

"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati

....

...priznajem!...:-))

"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....

....

...nekog gnjavin više...nekog manje...
Tril
JJ
ministrica
irida
alkion
plaća piće
kockasti
Yok
suncokret
Kengur
Koraljna
di su rafioli?
pop
Tarja
begizmi

...i puno ljubavi...

Zdravi i veseli bili!!!

Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"

Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!

...i jedna kavica s...

Dell Online Store Coupons

Sanjaj da te sanjam :-)

Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.

Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.

Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.

Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...

Zvonimir Golob

....waaaaaaaaaaaaaa...

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Enes Kišević