nedjelja, 27.02.2011.
....veljača prevrtljača....
|
...veljača je zanimljiv mjesec...u kojem je promjenjivo vrime...promjenjive su temperature...promljenjive su ljubavi... a bogme je promjenjiva i kilaža... u veljači svaki dan je novi dan....svaki sat je novi sat....i ne trebamo bit zlatne ribice, a ni sklerotičari da bi svaka tri minuta vidili nešto novo... ...koliko je bilo zanimljivih stvari...najbolje će Vam dočarat podatak da sam ove veljače slikala 629 slika.... bila sam na motoru...na Marjanu...na brodu....u autu, na neboderu...na ljetovanju...na snijegu...u magli...na moru...u školi...na Rivi ...u restoranu... na žurki ... u demonstraciji... na šminkanju...u novinama... s viklerima...i s gužvanjem.... ...i gdje god da sam bila svuda su me šopali...pa sam sinoć bjesnila na susnježici...u preuskoj suknjici, puknute čarape... ipak...ne smijem pričat o tome...ali mogu o lijepoj kavici...na mjestu gdje neki s ovog portala večeraju...ja sam u ugodnom društvu pila kavu kad mi je odjednom pogled privukao pas koji je bjesumučno trčao gore dole rivom...a jedan je momak ušao u more...bacio mrežu...i samo ju je izbacio van na obalu  ljudi su zastajkivali i gledali što se događa... dok je drugi u kesu skupljao ciple (tzv. govnjare)  ...još živi cipli su skakali po betonu.... a dva su momka sve više privlačila pažnju.... tad su se pomakli samo par metara dalje...jedan je ušao u plitko more...bacio mrežu ...i prije nego je ona stigla potonit izbacio je van iz mora...   ....svi su mirno i strpljivo promatrali....čak i pas.... a mreža je i ovaj put u trenu izvućena....  ...3 do 5 kg ribe uhvaćenih u trenu... i sve bi bilo ok....rekli bi da su momci snalažljivi...da tu nije sve puno nafte i željeza ... i da se na drugom kraju gata...istovremeno nije održavalo iskrcavanje nekog bolesnika ...upravo pristiglog gliserom sa Brača... ako ništa bar je Prva pomoć u blizini....  |
srijeda, 23.02.2011.
...znamo li slušati...
|
kaže se da prvi dojam stvaramo o nekoj osobi u prvoj minuti našeg susreta. o tome odlučuje sve...i verbalna komunikacija...a naročito ona neverbalna... istina je živa da druga osoba ostavlja nekakav dojam na našu psihu u djeliću prve sekunde...koliko je zjenici potrebno da učini "trept" ...što registriramo u 3 do 13 sekundi (mislim da je službeno do 15...al mi se sviđa br 13) .... uglavnom u prvih 3 sekunde naša podsjvest odluči na koji način ćemo pozdravit osobu koju prvi put vidimo u životu ...nazovite to refleksom... nazovite to naučenom reakcijom...nazovite to kako god hoćete ...al upamtite taj prvi dojam, tu prvu sekundu....jer sve ono što promislite u ostatku do pola minute .... je ono što ćete misliti o toj osobi dugoročno.... i šta mi tad radimo?....ajmo opet priču iz života (sec br 2) - ala psihopate (sec br 13) - haha, zabavni psihopata (sec br 30) - koji kreten (sec br.60) - skuliraj se, kako možeš tako okarakterizirat čovjeka (sec br 100) - ma simpa se oblači i čist je i mirisan, ne može bit loš (sec br 200) - ma vidiš da ima u njemu ljudskosti (sec br 3.000) - ma u biti nije on ni loš (nakon 4 mjeseca) -. zapravo je jedan krasan momak, samo je imao nesretnu prošlost (nakon 5 mjeseci) - ma ne možemo mu to uzest za zlo (nakon 6 mjeseci) . nitko nije savršen, svatko ima neku manu, a s ovom se mogu nosit ....itd itd itd.... dok ne dođemo do trenutka kad kažemo - ne mogu živit koliko me guši! .... i nekako se tek tad sjetimo našeg prvog dojma... kojeg nikad nismo bili svjesni! Zašto? zato jer nismo MI krenili prema toj osobi, nego je ona "uslikala" nas i krenila prema nama. Ona je bila spremna da na nas ostavi dobar dojam ...i je ...u prvoj minuti...al ne i u prvih 10-ak sekundi! ...ili jednostavno zato jer nismo slušali svoju podsvjest...svoj instinkt...već smo krenuli utabanim stazama naučenog ponašanja... i trebat ćemo jako puno vremena da shvatimo ono što nam je podsvijest rekla u jednom trenu! Što se trebamo naučit percipirat? Ono što ne primjećujemo...ono što nam je nekako normalno... npr... neočekivano i neformalno upoznamo nekog.... i jednostavno nam je to u redu...i ok... o tome "ne razmišljamo" i "nemamo nikakvo mišljenje".... kao da smo upoznali "nevidljivog čovjeka"... sjetimo se tek kasnije da nam je bilo ugodno... opuštajuće... (a možda se ni ne sjetimo) .... ali...ukoliko se slučajno nađete u situaciji da ste sami "oči u oči" s tom osobom...ili u nekoj za sebe kriznoj situaciji, a "nevidljiv čovjek" je kraj vas...tad shvatite da je s tom osobom sve normalno .... da je priča samo "sredstvo" da ostanete zajedno što duže ...i da se pobjegne od vlastitih misli ...pa riječi same ispadaju iz vas...nemate pojma o čemu pričate ...to je već stvar nekakve kurtoazije (koja nije ni potrebna...al eto...vama osobno je...jer bježite od sebe...jer ste kukavica koja bježi od nečeg lijepog, neizvjesnog ...i jer je lakše rješavat probleme nego udisat život punim plućima ) ...ovdje smo zapravo u prve 3 sekunde stekli o osobi jako dobar dojam ...ali ...tu nas nema što intrigirati... odmah smo znali da smo na "istim valnim duljinama" pa tad o tome i ne razmišljamo ... tako nam sve što je dobro...nekako iscuri kroz prste... i onda će nas sutra "pitat starost gdje smo profučkali mladost" Odgoj...literatura... društvo....sve nas uči da okarakteriziramo čovjeka... uči nas da stvaramo slike o ljudima ...uči nas da po njihovim pokretima pokušavamo dokučiti što misle... a samim tim nas uče kako ćemo se mi prikazat drugima da oni stvore neko mišljenje o nama.... koliki gubitak vremena...mi varamo druge...drugi varaju nas! ...gdje su nam nestali prirodni refleksi? ... izgubili su se u buđavim koricama ofucalih društvenih normi ponašanja! ... "Nemoguće“ – reče ponos… “Opasno“ – reče iskustvo… “Beskorisno“ – reče razum… “Probaj“ – reče Srce… |
utorak, 22.02.2011.
...bila...
|
provjerila... i ustanovila ..i malo sam se smrzla... |
nedjelja, 20.02.2011.
...br.713...
|
:-*) P.S. friška...ispod čekića ... |
subota, 19.02.2011.
...ja bi nešto slatko....
|
....sjedam za kompjuter...prošlo je 18,30 i kasno mi je za kavu...a uz kompjuter se mora nešto konzumirat... i uzmem ja staklenku Nutele...i žlicu...i sladim se...sladim...kad odjednom mi iza leđa ulijeće sin: - ostavi i meni malo! - šta malo? Ali ne vidiš da je skoro pola staklenske ostalo! ...on zgrabi staklenku...ostavivši mi poklopac i kaže: - polažem pravo na ovu staklenku! - odakle ti to pravo? - zato jer imam pravo prvojedenja iz staklenke! - kakav si ti to sin? Rođenoj majci od usta otkidaš! - neodgojen! - ulijeće kćer...baš onako...naglo i nabrzaka! |
ponedjeljak, 14.02.2011.
|
....khm...što da radim na Valentinovo?.... ....dal da pobjegnem negdje daleko?....  ....ili da pustim da me ubiju hranom?....  ....ili da se bacim s 11-og kata?....  .  .  ...ma...idem se ubit nikotinom .....  .   . |
četvrtak, 10.02.2011.
...kako kupiti auto....
|
Kad netko želi kupit auto normalno je da se raspituje okolo koji auto, kod koga i slično...pa sam tako prisustvovala razgovoru između jednog tipa (Keko) i profesora: - kupio bi auto, reci mi koji! - a ko kupuje auto? - ne razumim - da li kupuješ auto ti ili žena? - ne znam! - kako ne znaš? - pa ne znam. Kao da je to važno! - kako nije važno? To je jako važno! - Zašto bi to bilo važno? - ako kupuješ auto ti onda ćemo razgovarat o marki, snazi, karakteristikama motora, održavanju, brzini, prijenosu... a ako ga kupuje žena onda možemo samo pričat o boji i mirisu! - Kakve veze sad ima boja? - eto vidiš! Reci to svojoj ženi! Njoj je jako važna boja auta! Gospođo Elica recite mu! Ja: da! Meni je rečeno da jedino muškarci kad pređu 55 godinu života vode računa da im je auto crvene boje jer ta boja privlači mlade djevojke! - eto Keko moj i gospođa Elica to zna. Ajde se lipo dogovori sa ženom pa kad saznaš ko kupuje auto dođi pa ćemo to odma riješit!  .  (Mercedes iz 1954. Neudoban je za sidit i pun prašine..... a ovaj desno iz 2003 mi paše na garderobu i mirišeeeeeeeeeeee) ....nije prošlo dugo...opet ja u društvu profesora...al nailazi i meštar i sad se oni pozdravljaju: - evala Meštre! Bio je kod mene onaj tvoj prijatelj Keko i sigurno se na mene naljutio kad se nije više javio! - koji Keko? - pa onaj Vaš! - Pusti ga kvraguc! Kupio je crveni auto koji lipo miriše! |
srijeda, 09.02.2011.
...ja sam u VI. brzini....
|
....bit ću u njoj još neko vrijeme.... al to ne znači da ne uživam....kvraguc i posao koji ne možeš pretvorit u zabavu.... negdje sam...i nekome napisala....da sam idućh 20 dana u paklu...al da se pri tome namjeravam jako dobro zabavit ... radilo se o dogovoru za kavu... i dok sam danas jurila ulicom i tipkala SMS ... tipa "Ne mogu više...tek je treći dan...padaammm" ...zazvoni mi mobitel: - evo javljam se! - a gdje ste Vi sad? - a u Zagrebu! - pa jučer ste bili u Dubrovniku! - a vozi auto ...vozi! A gdje ste Vi? - a u Splitu - ali niste još...ajme kome ja govorim. I kakvo je vrime? - prekrasno je i sunce! Idealno vrijeme za kavu negdje na suncu. Tko nas tjera u onu magluštinu na jugu ili na sjeveru! - a di ćete na kavu? - a kad vas nema idem u Kučine! - u koji kafić - pita s veseljem u glasu - ima jedan kafić s terasom na suncu i s pogledom na Podstranu i Stobreč - kako se zove? - Psihijatrija! - TERAPIJA, gđa Elica, to je Kafić Terapija! - ok...idem ja na terapiju ... i gle....stvarno je terapija... ja bi se rado sjurila niz liticu...al znak mi brani....  i pogledam oko sebe... protrljam oči .... protrljam još jednom... i opet sam otkrila piramide????  ...za ne povjerovat! - gđa Elica koliko dugo ste radili u školi? - ni dana! - čudno imate sve karakteristike smušenog profesora koji radi dugo u učionici! - mogu li isprobat motor? - da! - obučena ili se moram skinit? - kako god želite! - i pobježe on...ostavi me samu  ...kad je vidio da sam skinila samo jaknu vratio se natrag - Ala ludila, kao da sjediš u fotelji! ovo su stereo zvučnici? - da stavite kacigu, ne može bez nje! Al prije stavite slušalice na uši, pustite muziku i spustite se s motorom niz ove serpentine na Mosoru. Osjećaj je kao da letiš! - sa slušalicama da ništa ne čuješ? - da! savršeno je! - sorry....nemam sad vremena :-))) ...i mislit ću na tebe onda kad mi svane sudnji dan.... P.S: da ...ovaj u spotu je moj brat :-)))) |
ponedjeljak, 07.02.2011.
....i sunce zalazi u smog :-((....
|
nekad smo govorili o romantičnim zalascima sunca u planini...na moru...na otoku.... o zalasku sunca na snijegu...u magli... a danas sam s Mosora gledala zalazak sunca u smogu      ....sve se dogodilo u manje od minut....nevjerovatno.... a na slikama se trebalo vidit kako sunce tone iza Šolte...:-(((( . P.S. kava je bila savrŠŠenaaaaaa |
petak, 04.02.2011.
....kako se riješit Elice.....
|
pa vrlo jednostavno! Upiši se u školu i idi učit! ...zanimljivo je to.... stvarno zanimljivo... da ljudi s kojima izlazim van i zabavljam se... odjednom i naprasano svi počnu učit. Ovo već postaje simptomatično! ...da krenem iz početka....jednom davno sam se zamalo polomila padajući niz stepenice Marjanskog kafića za uhvatit signal na mobitelu da bi jedan od sudionika kave počeo učit....u tom trenu tu nas je bilo osmero na kavi..gledali smo Teletabise i smijali se gluposti crtića...imitirali ga ... da bi naglo počeli priču o školama.... i počela ja zvrcat okolo...padat niz stepenice... uglavnom su se svi upisali u neke škole... fakultete... majstorske... specijalizacije... svi osim mog brata...koji je završio samo tečaj za babicu i porodništvo ...ali i to spada u učenje....  .  (pokušaj hvatanja nečeg na TV-u i skale smutnje iz posta o maglovitoj Cvjetnici) ...neki dan upadam na Facebook...i stvarno nemam naviku chatanja...al pozdravim jednu djevojku... kad će ona meni u manje od minute: - Ajme, moram ić učit! - šta ćeš učit? Ali nemaš mene? - hahahaha, lako se vama zezat sa mnom. Ja stvarno moram ić učit! ...i ode ona... ...ovaj tjedan je prekrasan ....sunce sija...al baš grije svojom toplinom.... bura je očistila zrak i kad staneš negdje na malo povišeno mjesto ...dođe ti da raširiš ruke i udišeš punim plućima...al mora se radit... i vratim se u zagušljiv ured prvi dan...drugi dan... i treći mi već padne na pamet da pošaljem SMS: "Da li itko razmišlja o nekakvoj kavici na suncu da se odmorite od učenja?" čovječe koje sam odgovore dobila.... svaka bi majka bila ponosna na takav odgovor svog ditetai.... ...ne dam se ja...i dalje šaljem SMSove: "Koje učenje? Zar Vas nisu naučili da učenje zatupljuje?" ...ali zaludu....svi su prešli u šterebe! ...i što sad reći? .... Tko nije učio u mladosti mora u starosti? Tko nema pametnijeg posla neka uči? Svi pričaju o kupovini diploma, a oni uče? Kuda ide ovaj svit? Ovaj blog je privremeno na odmoru jer glavni akteri imaju ispitne rokove, a pisac postova je u stvaralačkoj depresiji? P.S. Hoće li itko povuć i moju kćer za sobom...i ona bi trebala učit, a non stop je van. Ili da primjenim pedagoške mjere i prisilim je za učenje, a ja da sam non stop van? P.S. 2. Pa di su nestali staru dobri studenti koji su po cijele noći lumpovali? P.S. 3. pa nije vrag da uče od muke da me izbjegnu??? |
