...zanimljivo je to.... stvarno zanimljivo... da ljudi s kojima izlazim van i zabavljam se... odjednom i naprasano svi počnu učit.
Ovo već postaje simptomatično!
...da krenem iz početka....jednom davno sam se zamalo polomila padajući niz stepenice Marjanskog kafića za uhvatit signal na mobitelu da bi jedan od sudionika kave počeo učit....u tom trenu tu nas je bilo osmero na kavi..gledali smo Teletabise i smijali se gluposti crtića...imitirali ga ... da bi naglo počeli priču o školama.... i počela ja zvrcat okolo...padat niz stepenice... uglavnom su se svi upisali u neke škole... fakultete... majstorske... specijalizacije... svi osim mog brata...koji je završio samo tečaj za babicu i porodništvo ...ali i to spada u učenje....
.
(pokušaj hvatanja nečeg na TV-u i skale smutnje iz posta o maglovitoj Cvjetnici)
...neki dan upadam na Facebook...i stvarno nemam naviku chatanja...al pozdravim jednu djevojku... kad će ona meni u manje od minute: - Ajme, moram ić učit!
- šta ćeš učit? Ali nemaš mene?
- hahahaha, lako se vama zezat sa mnom. Ja stvarno moram ić učit!
...i ode ona...
...ovaj tjedan je prekrasan ....sunce sija...al baš grije svojom toplinom.... bura je očistila zrak i kad staneš negdje na malo povišeno mjesto ...dođe ti da raširiš ruke i udišeš punim plućima...al mora se radit... i vratim se u zagušljiv ured prvi dan...drugi dan... i treći mi već padne na pamet da pošaljem SMS: "Da li itko razmišlja o nekakvoj kavici na suncu da se odmorite od učenja?"
čovječe koje sam odgovore dobila.... svaka bi majka bila ponosna na takav odgovor svog ditetai....
...ne dam se ja...i dalje šaljem SMSove: "Koje učenje? Zar Vas nisu naučili da učenje zatupljuje?"
...ali zaludu....svi su prešli u šterebe!
...i što sad reći? ....
Tko nije učio u mladosti mora u starosti?
Tko nema pametnijeg posla neka uči?
Svi pričaju o kupovini diploma, a oni uče? Kuda ide ovaj svit?
Ovaj blog je privremeno na odmoru jer glavni akteri imaju ispitne rokove, a pisac postova je u stvaralačkoj depresiji?
P.S. Hoće li itko povuć i moju kćer za sobom...i ona bi trebala učit, a non stop je van. Ili da primjenim pedagoške mjere i prisilim je za učenje, a ja da sam non stop van?
P.S. 2. Pa di su nestali staru dobri studenti koji su po cijele noći lumpovali?
P.S. 3. pa nije vrag da uče od muke da me izbjegnu???
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.