ponedjeljak, 30.08.2010.

...upisi na fax....

...nakon polaganja svih živh i neživih matura... nastupa mir i tišina...i čekanje...sjedenje ispred kompjutera i gledanje koji si na rang listi za upis u željeni fax.... tiha nervoza ... ali konačno više nema trčanja...upadamo na stručne studije...(besplatno) ...upadamo na PMF (besplatno) .... al nikako da upadnemo na FESB.... i tad se puca po šavovima... i zove mene mala u 21 sat (a ja taman na putu za Moto party... i kaže: "Ne mogu više, idem na stručni studij!" ... "Da li si razmislila?" ..."DA!" ...a ti onda klikni i upiši se....

...jedan klik u kompjuter i u sekundi je sve rješeno!...i ostaje gorčina u ustima!

i tad se dogodi nešto nevjerovatno! ... Potvrda upisa na stručni studij nije izbrisala malu s liste za dodiplomski studij na istom fakultetu ...a izbrisala ju je s lista svih ostalih fakulteta! (e to je bio detalj za koji nismo znali da će se dogodit)...

...i prolazim ja kroz dnevni boravak...vidim leđa od male... nekako čudno miruje...a nastupila je neka čudna tišina...kao u filmovima ...pred šok...gledam... ne vidim ništa čudno....zovnem dijete...ono se ne javlja a sjedi metar ispred mene... gledam... ona blijeda ko krpa sjedi i bulji u monitor, a niz obraze joj liju ogromne suze...njemo... i bez mrdanja...

- što je? - vrtim se i gledam...i vidim na monitoru slobodnu kućicu da upis na FESB - da li te to primilo na Računarstvo?
- da, al s plaćanjem!
- klikni! - vrisnem
- ne mogu ti to napravit!
- klikni!!!!

....muk.... njemi muk...
- ma klikni više i poljubi mamu i riješen problem!
...ona stane... klikne...a preko cijelog ekrana se pojavi da se ne može potvrdit upis jer je u toku ažuriranje podataka (Bilo je ono svakih sat i minutu...i trajalo je 60 sec...al eto...mala taman tad potrefila) ... i tad se ona rasplače....

...prođe i tih 10-ak min smirivanja... pretraživanja po netu koliko košta godina računarstva... i dijete potvrdi upis....

3 dana prije upisa osvane...bez komentara... na stranicama FESB-a obavijest da se svi studenti upisuju bez plaćanja....

...i eto...tako smo upisali dijete na fax...al pitam Vas

kako odgajamo djecu? Najprije krenimo od Ministarstva prosvjete i njihovih svih živih Agencija u kojima su sve provjereni pedagozi koji nisu potrefili dobar tajming za organiziranje državnih matura.
Činjenica je da su se svi živi i neživi javljali na telefone...ali nitko ništa nije mogao riješit (kao što nikako nisam mogla nać načina da saznam da li dijete ima pravo na direktni upis na fax s potvrdama od Županijskih takmičenja)
Očito je da su i neki fakulteti to znali...pa su onima koji imaju neupisane podatke o takmičenjima dali mogućnost da sami to direktno dostave na željeni fakultet...
u školama su bili toliko isprepadani da im je deboto bilo ratno stanje u trenucima kad su se pisali testovi
...a nikako nisam uspjela saznat detalj...kako to da su djeca pred TV kamerama u Zagrebu (a dočekivao ih je osobno Ministar) imali pravo korištenja kalkulatora...a u školi moje male je rečeno da ne smiju koristit kalkulator
...i tad dolazimo da naše Vlade koja je zadnji sekund odobrila besplatne upise!

...sve u zadnji tren... sve na rizik.... nitko unaprijed nije znao što će bit.... svi smo očito naučili da je novac nevažan papir i koga briga što ga nemamo.... A gdje je tu poanta: ako nitko u Državi ne zna koliko će što koštat, kako očekivat od mene da planiram svoje troškove i da štedim????? ... možda bi mogla počet crtat novac?? Štamparija mi preskup hobi!




tad dolazimo do rezultata upisa na fakultete ... e to me je najviše oduševilo! Zamislite.... dok s jedne strane FESB moli one koji nisu imali dokumente od državne mature da dođu sutra da se upišu (znači ima i takvih koji još nisu dobili dokumente 2-3 mjeseca nakon mature?) .... do Pravnog fakulteta koji panično piše VAŽU OBAVIJEST ...jer nije upisao dovoljan broj studenata




hahahaha... znači li to manje pravnika i ekonomista???? ...znači li to da su nam pametna djeca konačno shvatila da nešto treba znat napravit i radit? (nemojte se sad smatrat uvrijeđenima)

a kad sam već imenovala 2-3 Ministarstva...ne zaboravimo i Ministarstvo zdravstva... vjerovatno ono snosi troškove liječenja PTSP-a djece koja su u utrku za upis na fax krenila s malo osjećaja odgovornosti prema sebi, prema svojoj obitelji i prema svojoj školi

P.S. Ipak moram naglasit i ponovit činjenicu da su ovakve rang liste upisa na fax na internetu savršena stvar! Ako se dijete upisuje u neki drugi grad...nema pustog putovanja...zvrcanja... provjeravanja.... rang liste za upise na svim fakultetima bile su ažurirane svakih 60 minuta....trebalo je samo pratit liste (a kompjuter je i sam izračunao svakom djetetu koja mu je mogućnost napredovanja na rang listi) ... i kad si ostvario pravo na upis...sve je riješeno klikom u praznu kućicu... kojim potvrđuješ upis!
Svaka čast!


- 20:13 - Gukni ako si faca (13) - #

nedjelja, 29.08.2010.

...čarobno jutro....i loše navike....ili ne slušajte anđele!....

....prva sunčana zraka probija se veselo kroz moje nove škure...i neometano ulazi u sobu (jer još nisam našla odgovarajuću bonagraciju pa nema zavjesa)....

lijeno se protežem po krevetu...i onjušim sunčevu svjetlost..a zatim se okrenem na drugu stranu...zaronim nosom u kušin i opet lagano zadrijemam...
snovi su prekrasni...a sad i kroz vjeđe vidim ružičastu svjetlost kojom je sve obasjano...



sad znam da ima Boga......mmmmmmmmmmmm.... kako je sve lijepo...rumeno...toplo...mekano...mirisno..podatno..... svijet gledam kroz trepavice skroz je ugodan i lijep ...i u duginim bojama....

možda fali neki mali detalj od 1,80 do 2....al u tom trenu mi je to potpuno nevažno....

obožavam ovaj trenutak ujutro i odugovlačim s ustajanjem....da bi što više uživala u njemu... a kroz glavu mi prolazi svakakva muzika...





...i tad na mene počne djelovat moj loš odgoj!

Ustani Elice... umij se... ne smiješ tako ljenčarit!


... mamurno hvatam nogama šlape... "zar moram?" ...pitam se uporno.... "Moraš!" odgovara mi nježno anđelčić na desnom ramenu ... tako treba...to je običaj i dobra navika.... dolazim do kupatila...naslanjam se na lavandin i puštam mlaz hladne vode....
sad imam i zvuk.... dok mi je u nosu još uvijek miris svježeg sunca.... dugine boje preljevaju se iz tog mlaza vode koji izlazi iz špine... biserne kapljice prskaju svuda okolo... mmmmmmmmmm...predivno... i prekrasno....

stavim obe ruke da upiju svježinu i ljepotu vode....dok se u pozadini svjetluca odsjaj kapljica na špini.... osijećam užitak dok mi vodeni biseri klize kroz prste .... prinosim obe ruke svom licu...i kalpljice hladne vode mi zapljuskuju obraze


.... Wroooonnggggggg.....

užas! odjednom se razbudim.... kao da te netko čekićem pogodio u glavu! ...gdje je nestala ljepota?.... gdje su biseri?..... gdje je duga?......obična špina s malo kamenca na sebi govori mi da je jučer nisam oprala ili da je sin rano jutros isprskao svu banju brijući se ..... neko zamišljeno lice ...raščupane kose ... gleda me iz ogledala i pita me: Zašto si se budila??? Zar ti nije bilo ljepše bez mene???? .... milion problema odjednom mi napune glavu... "Danas trebam...ići...obaviti, kupit...platit...napravit...." ...za majku milu...zašto sam se ustajala iz kreveta??? Zašto????? ... a onaj vražičak na lijevom ramenu te bocne ...smijući se na sav glas uperi prst u tvoje modre podočnajke u ogledalu i kaže "Jesam li ti lijepo rekao?"

...ne želite da Vam se ovo događa??? Pa stvar je jednostavna! Nemojte se umivat!

Umivanje je izmišljeno samo zato da bi od nas napravilo robove sistema!
Dole parole: Pod hladni tuš pa u rudnike??? Kopanje uništava našu kičmu i stvara žulje!


Neumiven čovjek hoda pospano kroz život i gleda svijet kroz dugin odsjaj krmelja u trepavicama....
Neumiven čovjek je sretan jer ne vidi grozote oko sebe...
Neumiven čovjek je mazan...topao .... podatan....


Živjeli neumiveni!

Živjeli krmelji!

Dole higijena i higijeničari!



- 18:28 - Gukni ako si faca (4) - #

srijeda, 25.08.2010.

...uh....ta matura...

dugo već želim pisat o državnoj maturi...al nekako uvijek uleti nešto drugo!

državna matura je poprilično pravedan sistem vrednovanja znanja dice...i oni...od kojih se to nije očekivalo postigli su dobre rezultate.
Pokazuje i ukazuje na nepravednost obrazovnog sistema i vrednovanja ...(ovdje naročito mislim na protežiranu maminu dječicu)

Krenimo iz početka!

Dok su se gimnazijalci 4 godine pripremali za državnu maturu...da bi im negdje sredinom svibnja prestala nastava da se još malo pripreme, ostali iz tehničkih škola...morali su cijeli četvrti razred ić na dodatne sate... pa im je prestala škola da bi mogli napravt maturalni rad, odbranit maturalni rad i polagat državnu maturu.
Pri tom je cijelu godinu prekidana nastava...što zbog probne mature za trećaše...što zbog izbornih predmeta na državnoj maturu.

...uglavnom kako je to izgledalo u praksi?
Pa jednostavno. Moja je kćer svu dodatnu nastavu provela po kafićima... da bi svi ...zbog kontinuiranog prekida nastave raznim praznicima i obvezama škole i takmičenjima...došli u situaciju da padnu četvrti razred. Ocjene su bile nevjerovatne! Ja sam se šokirala kad sam vidjela da dijete koje redovno i bez truda prolazi s 4-5 ima ocjene...kako god da gledali...vodoravno ili okomito...bile su 1 5 1 5 1 5 1 5 ... i nije samo ona bila takva.

nastao je šok...hitni roditeljski sastanci... što ako padnu razred a prođu državnu maturu? Nikome se neće poklanjati ocjene zbog toga...bla bla...pil pilana...pilana...pilana

...a djeca su ludila...živčanila... trčala amo ...tamo...gubila vrijeme na odlaske i dolaske...a nikako da dođu do vremena da sjednu i riješe neki problem il eventualno napišu koji domaći rad!

...počela su noćna učenja...noćne konzultacije preko skypea i MSN-a ... i još i razgovor s momkom: "Mama mi je zabranila izlaske idućih mjesec dana (???)" (nisam ni znala da sam tako stroga mama) .... i dalje "Ako u utorak položim razred...tako ću te škartat u sridu da će to bit milina!"...

...ležala sam u mraku i slušala te razgovore...bez ikakvog pokušaja uplitanja...i pravila se da spavam...dišući ravnomjerno... i povremeno bi za vrijeme nekog obroka pitala: "Trebaš li pomoć?" ...i uvijek je odgovor bio "Ne!"

... i dođe dan državne mature iz matematike...a mala navečer u 21 sat stigne otić na pripreme ...koje su trajale 20 min deranja na nju i 15 min nastave! ...a nervoza je rasla....deranje na sve strane...pritisci...

u čemu je bio problem? kampanjstvo, ljenčarenje, neshvaćanje gradiva? - NE! ...možda nešto malo i sitno ...al totalka nebitno,,,

problem je jednostavno bio u tome da od školskih obveza...odlazaka i dolazaka... nisu imali kad išta radit... a pritisak što ako se padne razred je visio kao mač poviše glave...a pitanje: da li ću položit državnu maturu? je bilo ono koje je još više povečavalo nervozu.... a svemu ovome nikad kraja...počelo je u veljači...a završit će negdje u srpnju!

....kada dijete...maturant...ne razmišlja o maturalnom plesu... i kad na kraju uopće ne ode na maturalni ples... onda je to početak i kraj priče!...

..i onda đumbus sa Svjedodđbama...nisu se mogle štampat...i opet jurnjava...kad su..gdje su....




zanemarimo činjenicu da je bilo puno neobavještenosti... da je bilo puno nesnalaženja ... uvijek je tako kad se radi o nekoj novini.... ona u svemu ovome nije ni važna....

Problem je u lošem tajmingu...i lošem rasporedu koji je očito došao negdje "odozgo"! Pa zar ni na jednom fakultetu ne uče kako se izrađuju terminski planovi?

Jednostavno svaka škola radi raspored sati. Nastava je u jednom turnusu...pa onda tjelesni u drugom turnusu ...eventualne vanškolske aktivnosti u drugom turnusu... a isto tako i dodatna nastava za pripremu državne mature...

...onda tome dodajmo da za vrijeme pisanja državne mature mora se osigurat mir i tišina.što znači da nema nastave za ostale ....

...nastavni plan i program i tako je najbijen...ali je morao trpit jer učenici 2 dana mjesečno zapravo nisu imali školu... ili su sami pisali državnu maturu...ili su bili van škole dok su ih drugi pisali

Nikako mi nije jasno-..i nitko mi to ne može objasnit...ali da smo bili zločesti i pustili djecu da redovno idu u školu i odrade sve svoje radne obveze...dali im 15 dana odmora i onda u 7 dana da polažu 5 predmeta iz državne mature ...zar bi to bilo nehumano????

vjerovatno bi :-)))) ...al tu se već Elica igra s vatrom


Ipak me još uvijek zanimaju odgovori na 3 pitanja:

1. Tko je kriv ako dijete položi državnu maturu, a padne razred?
2. Tko je kriv ako neko s prosjekom ocjena 5,00 padne državnu maturu?
3. Kako su se ocjenjivali učenički eseji? Ako uzmemo u obzir da je eseje čitalo bar 1.000 profesora u RH...a svaki od njih je imao razne kriterije vrednovanja... pa ljudi smo i svako od nas ne voli iste stvari....odakle je esej upao u državnu maturu i zbog čega? Pismenost se provjerava na druge načine.


...ja na sreću s ovim nisam imala problema...al tko zna što Vas sutra čeka...


- 11:11 - Gukni ako si faca (9) - #

četvrtak, 12.08.2010.

...kakav bi mi turizam?.....

…prije nekoliko godina cijela se zemlja šokirala izjavom Brunca…tada je bio gradonačelnik Vodica kad je naručio da iza ponoća, limena muzika defilira mjestom i tako stvara šušur i buku … svojim sugrađanima je poručio da spavaju u polju pod maslinama…ako im je do spavanja usred ljeta…

…neko večer…na kavi…jedan mi je prijatelj spomenio kako je sve stvar gledanja na turizam…i da je Portugalski Ministar turizma odgovarajući na novinski upit… kako se radni narod nosi s bukom usred ljeta…. jednostavno odgovorio: „Kome smeta buka, nek se iseli!“

…jednostavno…. u 3 riječi …. sadržana koncepcija razvoja turizma! …i nema više filozofiranja… nema više …ja bi ovako…smanji malo…tiše malo…

…i mi smo turistička zemlja…i začuđujuće je puno španjolaca ove godine… stvarno ih je zanimljivo gledat…. simpatični su…nasmijani…raspjevani…ali i nemaju baš gdje…

…ah da…idemo iz početka….

Stigne meni SMS s pozivom na FLAMENCO TULUM s Gabrielom i Isacom iz Andaluzije! Flamenco tulum??? … i nije baš česta pojava kod nas….

…slučajno je baš taj dan…mala Bruna išla u šetnju nakon zalaska sunca… i nađemo se mi u kafiću…jer Bruna ima ograničen domet kretanja…. i počne tulum… mama i Bruna kao idu kući…ali kad smo vidili samo jednu akustičnu gitaru…stala moja nevista da vidi kako će dijete reagirat na živu muziku… a Bruna u kolicima maše ručicama i nogicama… nit plače…nit grinta… niti je treba nosit… Ostale su njih dvi tako…i po sata više od planiranog…. gosti kafića su ulazili u kafić zapalit cigaretu da ne zagađuju zrak koji diše mala Bruna (hahahaha…konačno obrnuta situacija)…. i na kraju su otišle…a mi smo se nastavili zabavljat i pljeskat u ritmu flamenga…. Garbiel je odložio gitaru…svi smo počeli čakulat…

…Odjednom je ugodan i markatan muški glas iza mene rekao:
- dobro večer!

…nisam mogla odolit zvuku glasa…okrenem se…kad ono 2 policajca pristojno ulaze u kafić… svi gosti odjednom pogledaju sat!... Kod Kotarca je falila minuta do ponoći…Zulu je imao minutu poslije ponoći…a na mom mobitelu je bilo 23 sata 59 min i 20 sec. Došli su po prijavi susjeda! …što znači da je susjed prijavio nesnosnu buku bar 10 min prije!

…pazite… lokal ima pravo svirat do 24 sata… svirka je očito prestala prije… i policija je to samo konstatirala i otišla…pristojno nam zaželivši laku noć…. međutim….pitam ja Vas

kako iznajmljivačima soba može smetat "buka" od jedne akustične gitare???
zašto se ne kažnjavaju oni koji bezrazložno zovu policiju par puta uzastopno?


…očito sam plavuša u duši kad nikako ne mogu shvatit da turisti dolaze amo da bi ušli u naše…samo za tu priliku uređene.. preskupe sobe … da bi mogli prespavat svoj godišnji odmor!

…. pa ova „buka“ nije smetala niti bebi od 6 tjedana


.


...na filmu je totalni mrak...al tek da čujete "nesnosnu buku" koju su radila njih dvojica i nas dvadesetak gostiju na štekatu kafića....

...koji bi bio zaključak ove priče??? ... nemam pojma... ali je očito da sve naše turiste treba iselit...jer im smeta buka... ili možda sobe iselit?... ili sam ja totalka neprilagođena!


.


...srećom da nemam kastanjete... naime Zulu je želio da ja malo udaram kastanjetama... pa mene bi ovako šlampavu stvarno i uhapsili zbog ometanja javnog reda i mira ...zbog nesnosne buke i zbog muzikocida!

Heureka! sjetila sam se! Poanta ove priče...i slogan našeg turizma bi trebao biti nešto: "Dragi gosti, skupo platite svoju sobu ...i nemojte nas zabavljat...mi radimo u turizmu i moramo se dobro odmorit!"

ma di to ima da nas naši gosti mukte zabavljaju?

...a oni su bili tako ponosni što su nama prenjeli malo svog duha... našu pjesmu čuli nisu...a i šta će im...Ero je i tako prebučan za večernje sate!



- 10:13 - Gukni ako si faca (10) - #

srijeda, 11.08.2010.

...čovik...

...u životu šta nas od morbina liči
čovik živi pasji, pas čoviku sliči
dile kost i pršut nevolju i sriću
zajedno na Pjaci, skupa u kafiću
ošervaju cure, gledaju furešte
dile smij i suze, pegule i fešte....

u životu ća nas crnim kruvom rani
nas dva nismo vengo ratni veterani
ća se s burom tuću, projdu uvik s manje
a žive za iće, piće i kupmanje
isti su nam moti, isti crni friži
jednako nam vrime iza punte biži

jer čovik je čovik
a pas je pas
za svih to vridi
ma ne i za nas
piva se i laje
u isti glas
ćuća nas vrime
prileti za čas

...u životu sve je samo dokle dura
a kad zada zgrabi ona crna ura
ja ću, ne znam diću
on u pasjem raju
anđele će pratit
da mu čagod daju
neće tribat mlika
samo kost i voda
drugo i onako
dobri Bog nam doda



jer čovik je čovik
a pas je pas
za svih to vridi
ma ne i za nas
piva se i laje
u isti glas
ćuća nas vrime
prileti za čas
- 18:57 - Gukni ako si faca (0) - #

utorak, 10.08.2010.

Privilegija polaganja Završnog ispita u obrtničkoj radionici

Unatoč razvoju i osuvremenjavaju školovanja u obrtništvu, jedna se tradicija odupire svim Zakonskim promjenama, a to je čast da naučnik polaže pomoćnički ispit u radionici u kojoj je obavljao praktičnu nastavu.

To se naročito odnosi na autostruku i elektrostruku. Komisija, bez obzira od koga je imenovana, neće niti razmatrat mogućnost da učenik polaže maturu u školi, a kamo li pomoćnički ispit. Oni su spremni obići sve radionice u kojima ima naučnika.

I kako to onda izgleda u praksi?

Komisija dođe u obrtničku radionicu gdje ih već čeka automobil na kojem će naučnik polagat pomoćnički ispit. Na automobilu ili oko njega poslagana je literatura. Osoblje obrtničke radione iako poznaju članove komisije, ništa ne komentiraju poštujući funkciju koju komisija sad predstavlja. I dok se s naučnikom raspravlja o kvaru, o onome što radi, radnici u radioni stoje sa strane, nitko ne prilazi, nitko ništa ne komentira, u bučnoj radionici je muk, svi se prave da nešto rade ali ispod oka motre na naučnika koji polaže ispit. Čuje se samo njegov glas koji tumači o tolarancama motora:
- zašto si sve naučio napamet? Znaš li pogledat u knjizi ili na kompjuter gdje se to nalazi? – pita ga jedan član komisije
- znam!
- pa di ćeš sve tolarence svih auta naučit napamet? Falit ćeš tako! Bolje je svaki put pogledat u knjige. Manja je mogućnost greške
– i dalje mu tumači obrtnik iz komisije
- pustite Meštre malog, ovo mu je ispit. Samo se dobro pripremio – upliće se u razgovor profesor iz škole.

Tek na zvuk motora popravljenog auta u radioni nastane žamor. Svi se približavaju naučniku tapšu po ramenima. Tada dođe i obrtnik:
- da li je bio dobar?
- odličan je!
- koliko je odličan?
- ma odličan je
– ubacuje se sad i drugi član komisije

vlasnik se okrene prema radnicima u radioni i vikne:
- bacite meso na gradela, mali Vam je položio!

…i nema te autoradionice u kojoj se marendom ili bar nekakvom zakuskom ne proslavi uspješno položen ispit. I vlasniku radione je jednom davno njegov meštar napravio marendu za njegovu maturu.
Najgore je tad komisiji, oni se ispričavaju da moraju dalje, samo popiju malo soka jer ih već u idućoj radionici čeka još njih, a dan je kratak, a naučnika je puno.
Ipak, ne odustaju. Čast je bit u takvoj komisiji. Čast je imat takvog naučnika i onda im nije žao izgubljenog vremena.

Ti ljudi ostave svoje radione i krenu u obilazak naučnika. Ispituju ih, gledaju što su napravili i navijaju za njih da polože ispit. Nema tu nikakvog „gledanja kroz prste“, nikakvog popuštanja. „Rad se pošteno obavit mora i sutra kad se sretnemo na ulici moći ćemo se čista srca pogledat u oči“ – rekao je jedan stari obrtnik. Istovremeno obrtnici jako cijene ovako vanjsko vrednovanje znanja njihovih naučnika.


.


Dogodi se svašta na tim ispitima. Dogode se i nenadane situacije, ali nikad nije bilo problema s naučnicima. Tada proradi zajedništvo radione u kojoj su se oni školovali. Problemi su nekako rezervirani za naučnike u školskim radionicama.

Kad god mogu idem s njima. I ja sam tad ponosna na tu djecu kojoj smo pomogli da postanu ljudi. Ovo je vrijeme u kojem vidimo rezultate svog rada, a to je da smo stvorili čovjeka. To je doba godine u kojem su svi ponosni: škola na svoje đake, obrtnici na svoje naučnike, a komisiji za pomoćničke ispite što je sudjelovala u svemu tome.

Prema analizama koje radi škola, ovi se naučnici odmah zaposle. Oni sami niti ne trebaju tražit posao, obrtnici traže njih.


.


- 13:13 - Gukni ako si faca (4) - #

...i još malo završnih ispita....

Jedan je obrtnik imao 2 naučnika završnog razreda, te su ga iz škole zamolili da dozvoli još jednom nepoznatom naučniku da polaže pomoćnički ispit u njegovoj radionici.
Novi naučnik došao je u radionicu 7 dana prije ispita da se upozna s mjestom rada i dogovori s, za njemu nepoznatim, majstorom.
Na dan polaganja pomoćničkog ispita svi su bili tu s izrađenim predmetima, nervozno su izlazili i ulazili u radionu očekujući ispitni komisiju, dok su ih zaposleni radnici smirivali i šalili se s njima te im davali posljednja uputstva:
- pazi na struju, nemojte se zamijenit za priključke, tebi na tvoje pojačalo ide ova utičnica, slušajte nas, gdje si spremio transformator, nemojte ga poslije tražit, ostavite više te radove nemate na njima ništa više za popravit, dobri su, položili ste….
…odjednom se pojave 3 čovjeka i nastane muk. Gazda se rukuje s njima, ostavi jednog radnika da bude na raspolaganju komisiji i da se ne bi što dogodilo sa skupim uređajima i izađe van. On to ne može gledat. Previše je nervozan da sazna koliko vrijedi trud koji je ulagao u svoje naučnike 3 godine. Šeta se nervozno po cesti gore dole, zaustavlja ljude na ulici da popriča s njima, najrađe bi ušao i izderao se na nekog od njih, jer je nervozan kao da sam polaže ispit. Elektronika je nešto što se non stop razvija, a djeca su to, oni misle da sve znaju, a znaju samo dio ….
odjednom iz radione izleti van prvi, maše i dere se:
- posta sam štreber! Di ja štreber? Ko će sad živit s ovom peticom?
- jesi li položio više?
- aha!
- ma smiri se i reci jer radi pojačalo i što te pitalo? Šta druge pita? Znaju li? Radi li rasvjeta onom novom malome? – meštar je redao pitanja, a ni sam nije čekao odgovor
tog trena jedan se profesor pojavi na vratima i smješka se:
- dobri su Vam meštre! Dobri!
on se odjednom uspravi, naraste ponosno za par centimetara i ponovo postaje strogi meštar i kaže:
- sve pospremite da se može nastavit radit dok ja odem s komisijom na kavu!
On će tu saznat sve što je bilo, a u radioni će se poslije raspravljat o svakom detalju, o svakom pitanju, gledat što je to moglo bolje, a oni koji nastavljaju s praksom prenosit će to na buduća pokoljenja.
Slučajno sam prisustvovala dijelu ovog pomoćničkog ispita, a poslije sam doznala da je 35 bivših učenika došlo svom starom meštru čestitat odlazak u mirovinu. Cijeli jedan razred.

- 09:00 - Gukni ako si faca (0) - #

nedjelja, 08.08.2010.

....Finili su Mare bali....

... i gotova je sunčanica na po bave???... kako kaže moja Ljube

.

...i bila mala ispod mosta.... malo se vrludalo...al bože moj....

.

...i wruuuuuuuumkala od mosta...nadalje....

.

...ova uvala nije dobra....

. do mjesta gdje su hobotnice letjele zrakom....

...znate li gdje se spava u Dubrovniku kad nemate gdje?


...inače ...ovaj godišnji je kao i svi dosadašnji bio buran...

spavala sam ....
s muškarcem u krevetu....

obrazloženje je bilo: "Nemoj sutra reć da te nije dočekao muškarac u krevetu! Malo je dlakav, al dobro.... (cenzura) ...."


...ma definitivno mu trebaju pramenovi.....

jela sam....
. -

...pila sam.... . . i na kraju .... sam malo i zaplesala :-)))



...uhvatila me...

...al sve u svemu....živa sam i zdrava ...i vraćam se svojim svakodnevnim




...sad mogu još jedino zapivat....







- 00:13 - Gukni ako si faca (0) - #

ponedjeljak, 02.08.2010.

....Srđ 2010....

...svima poznata slika...

...i još jedna poznata slika...



...i jedan skup sport....



...i da se ne zaboravi...

.


.

.

...dođe ti da vrisneš: "Pustite me vaaaaaaannnnn!!!!"



...a stepenice i prozor nigdje ne vode i ne može se do njih....



....a vani....



....je sve ko na dlanu...



...i spremno za predstavu koja se zove....



"rapščepušajmo nabrzaka Elicu poviše Dubrovnika" :-))



...iako nije "moj" rodni grad..... samo sam u prolazu....dođe ti da zapjevaš....




"Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača koji su kroz povijest u više navrata pokušavali osvojiti tadašnju Dubrovačku republiku.

Na brdu Srđ je, nakon što je Napoleonova vojska na prevaru osvojila grad Dubrovnik, započela gradnja utvrde Imperijal koju je dovršila Austro-Ugarska. Utvrda je imala velik strateški utjecaj za obranu grada sa njegove sjeverne strane.


Obnovljeni križ na brdu SrđTijekom Domovinskog rata utvrda Imperial je odigrala najzačajniju ulogu od svoje izgradnje. U i na utvrdi su bili obrambeni položaji Hrvatske vojske na kojima su hrabri branitelji uspješno odoljevali najžešćim napadima srbo-četničke vojske i JNA. 01. listopada 1991. godine neprijateljsko zrakoplovstvo JNA je raketiralo odašiljač HRT koji se nalazio na zapadnoj strani utvrde. 06. prosinca 1991. godine, za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik, neprijateljska vojska je, uz podršku JRM, uspjela doći na samu utvrdu Imperial, ali su branitelji Srđa, potpomognuti topničkom paljbom, uz nadljudske napore uspjeli obraniti utvrdu, a samim tim i grad Dubrovnik od potpune okupacije. Tijekom tog napada uništen je jedan od spomenika, kameni križ koji je 1997. godine zamijenjen novim." - izvor wikipedija http://hr.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%91



- 20:34 - Gukni ako si faca (4) - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>