...nakon polaganja svih živh i neživih matura... nastupa mir i tišina...i čekanje...sjedenje ispred kompjutera i gledanje koji si na rang listi za upis u željeni fax.... tiha nervoza ... ali konačno više nema trčanja...upadamo na stručne studije...(besplatno) ...upadamo na PMF (besplatno) .... al nikako da upadnemo na FESB.... i tad se puca po šavovima... i zove mene mala u 21 sat (a ja taman na putu za Moto party... i kaže: "Ne mogu više, idem na stručni studij!" ... "Da li si razmislila?" ..."DA!" ...a ti onda klikni i upiši se....
...jedan klik u kompjuter i u sekundi je sve rješeno!...i ostaje gorčina u ustima!
i tad se dogodi nešto nevjerovatno! ... Potvrda upisa na stručni studij nije izbrisala malu s liste za dodiplomski studij na istom fakultetu ...a izbrisala ju je s lista svih ostalih fakulteta! (e to je bio detalj za koji nismo znali da će se dogodit)...
...i prolazim ja kroz dnevni boravak...vidim leđa od male... nekako čudno miruje...a nastupila je neka čudna tišina...kao u filmovima ...pred šok...gledam... ne vidim ništa čudno....zovnem dijete...ono se ne javlja a sjedi metar ispred mene... gledam... ona blijeda ko krpa sjedi i bulji u monitor, a niz obraze joj liju ogromne suze...njemo... i bez mrdanja...
- što je? - vrtim se i gledam...i vidim na monitoru slobodnu kućicu da upis na FESB - da li te to primilo na Računarstvo? - da, al s plaćanjem!
- klikni! - vrisnem - ne mogu ti to napravit!
- klikni!!!!
....muk.... njemi muk... - ma klikni više i poljubi mamu i riješen problem!
...ona stane... klikne...a preko cijelog ekrana se pojavi da se ne može potvrdit upis jer je u toku ažuriranje podataka (Bilo je ono svakih sat i minutu...i trajalo je 60 sec...al eto...mala taman tad potrefila) ... i tad se ona rasplače....
...prođe i tih 10-ak min smirivanja... pretraživanja po netu koliko košta godina računarstva... i dijete potvrdi upis....
3 dana prije upisa osvane...bez komentara... na stranicama FESB-a obavijest da se svi studenti upisuju bez plaćanja....
...i eto...tako smo upisali dijete na fax...al pitam Vas
kako odgajamo djecu? Najprije krenimo od Ministarstva prosvjete i njihovih svih živih Agencija u kojima su sve provjereni pedagozi koji nisu potrefili dobar tajming za organiziranje državnih matura.
Činjenica je da su se svi živi i neživi javljali na telefone...ali nitko ništa nije mogao riješit (kao što nikako nisam mogla nać načina da saznam da li dijete ima pravo na direktni upis na fax s potvrdama od Županijskih takmičenja)
Očito je da su i neki fakulteti to znali...pa su onima koji imaju neupisane podatke o takmičenjima dali mogućnost da sami to direktno dostave na željeni fakultet... u školama su bili toliko isprepadani da im je deboto bilo ratno stanje u trenucima kad su se pisali testovi
...a nikako nisam uspjela saznat detalj...kako to da su djeca pred TV kamerama u Zagrebu (a dočekivao ih je osobno Ministar) imali pravo korištenja kalkulatora...a u školi moje male je rečeno da ne smiju koristit kalkulator ...i tad dolazimo da naše Vlade koja je zadnji sekund odobrila besplatne upise!
...sve u zadnji tren... sve na rizik.... nitko unaprijed nije znao što će bit.... svi smo očito naučili da je novac nevažan papir i koga briga što ga nemamo.... A gdje je tu poanta: ako nitko u Državi ne zna koliko će što koštat, kako očekivat od mene da planiram svoje troškove i da štedim????? ... možda bi mogla počet crtat novac?? Štamparija mi preskup hobi!
tad dolazimo do rezultata upisa na fakultete ... e to me je najviše oduševilo! Zamislite.... dok s jedne strane FESB moli one koji nisu imali dokumente od državne mature da dođu sutra da se upišu (znači ima i takvih koji još nisu dobili dokumente 2-3 mjeseca nakon mature?) .... do Pravnog fakulteta koji panično piše VAŽU OBAVIJEST ...jer nije upisao dovoljan broj studenata
hahahaha... znači li to manje pravnika i ekonomista???? ...znači li to da su nam pametna djeca konačno shvatila da nešto treba znat napravit i radit? (nemojte se sad smatrat uvrijeđenima)
a kad sam već imenovala 2-3 Ministarstva...ne zaboravimo i Ministarstvo zdravstva... vjerovatno ono snosi troškove liječenja PTSP-a djece koja su u utrku za upis na fax krenila s malo osjećaja odgovornosti prema sebi, prema svojoj obitelji i prema svojoj školi
P.S. Ipak moram naglasit i ponovit činjenicu da su ovakve rang liste upisa na fax na internetu savršena stvar! Ako se dijete upisuje u neki drugi grad...nema pustog putovanja...zvrcanja... provjeravanja.... rang liste za upise na svim fakultetima bile su ažurirane svakih 60 minuta....trebalo je samo pratit liste (a kompjuter je i sam izračunao svakom djetetu koja mu je mogućnost napredovanja na rang listi) ... i kad si ostvario pravo na upis...sve je riješeno klikom u praznu kućicu... kojim potvrđuješ upis! Svaka čast!
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.