nedjelja, 30.05.2010.
....nevolje s majstorima....2 dio
|
...a kriza je...svugdje gdje se god makneš svi plaču nema posla...otkazi.... bla bla...i zovem ja I. krovara ... ne radi adaptacije, al zna tko to radi zovem II krovara ...premala mu kvadratura zovem trećeg krovara ...."ajme Radunica, ne zanima me!" zovem IV krovara ....."Radunica i mala kvadratura!" ...nitko nije spomenio novac...nitko nije došao ni pogledat gdje sam i što trebam... ...i zazvoni mi mobitel...zove me Restoran Arkada i pita kako sam.. - ma već 2 mjeseca mi prokišnjava spavaća soba, nemam di spavat i ne mogu nać krovara! - dođi u Supetar, smjestit ćemo te u hotel i lipo spavaj - kaže Miro nonšalantno i riješi moj problem ...a onda pita šta je imao pitat i kaže: 091 pišeš li? - šta ću pisat? - pa broj od krovara! ...i zovem ja čovjeka...dojuri on odma ... - znate, može se napravit to i to ...počnem ja razgovor i sjetim se da ne smim reć da znam puno više od njega ...i tad počne izvinjavanje - znate, moj je pokojni svekar bio krovar...ja s njim sklapala poslove...al davno je to bilo i zaboravila ja.... čovjek nastavi mjerit i odjednom priupita: - odakle znate Mira? - on je moja ljubav! - a odakle on Vas zna? - ja sam njegova ljubav! - gdje ima pristup kamionu? - kvraguc...dole kod Keruma - javim se sutra! ...i ode on... ...zovnem brže bolje Mira da mu kažem koju sam glupost izvalila...a on cili sritan...umire od smija.... kad sutradan zvoni mobitel...zove krovar i kaže iznos...a ja njemu: - kako ste znali koliko novaca imam? ...i sve gledam gdje će bit zez s majstorom... em kaže da je bosanac i da nema pojma o ničemu...em ne beštima...em sluša jazz, em mete gurle i sprema humus iz gurla u kese za pitare s cvićem i svako jutro u 7 me budi pjesmom: - da nije ljubavi ...ne bi svita bilo....  .  . ...i dođe petak...gotov krov... kad moj otac počne nešto grintat da smo ga puno platili i nagovori čovjeka da sav rezervni crijep stavi okolo kućnog zida.... i uzme čovjek novce...dođe 3-4 dana poslije i postavi sve crijepove...opere dvorove svim susjedima...pomete ulicu ...i ode...da ga nisam ni vidila ni čula.... ....i falio mi je ujutro.... falila mi je njegova pjesma.... njegovo dovikivanje s radnicima: - dodaj mi puntiželu! - puntižela??? što je to ono??? - pitam ja? - kako ne znaš? - a ne znam! poznato mi je ...al sam zaboravila - kako si mogla zaboravit? 3 puta 5 - ajmee... je 3 puta 5... imaš pravo...odo ja malo na roštiljanje...nevalja smetat radnike dok rade   ...ah da...ne zaboravim sitan detalj....dočekao me je jedan dan da probam otvorit krovni prozor i kad su vidili da mi je previsoko...spuštali su cili krov da jadna mala ja mogu svojim rukama otvarat razne poze i gledat u zvijezde dok ležim u kadi...... cijena? Prava sitnica! usluga? Plati pa se rugaj! |
