...nemam pojma kako nazvat ovo večer..... ja došla....vidila da se vani mora pušit i sjela za vanjski stol...kad odjednom konobarica brzinski donese zdjelu kikirikija....
zgrabim malo...i sjetim se da je to jako ...jako loša stvar...i maknem je iza ogromne pivske čaše jednom tipu...
...on zgrabi zdjelicu i stavi je ispred mene
...ja je uzmem ...i vratim je s njegove strane stola
...on je uzme... i bla bla.... kad dojuri konobarica s još jednom zdjelom punom kikirikija
- neeeeeeeeeee - viknili smo svi složno u glas....ona ostavi zdjelu i mi nastavimo s pričom.... povremeno grickajući kikiriki....kad evo nje...uzme zdjelu sa stola i napuni je do vrha...
- neeeeeeeeeeeeee - prestani, molim te - opet smo svi bili složni...i nastavili pričat avionsko - vulkansko-putničko - umjetničke priče ....kad evo nje opet i zdjelice pune kikirikija
- hoće li se više umorit?
- neće!
- ma nestat će joj kikirikija
- neće!
- ma hoće!
- ma neće imaju kikirikionicu iza kantuna
...a Partet je svirao...njih troje.... i odjednom dođe tip i pita može li dodat malo svog saksofona....
.
....e sad je već kvartet...ulazimo unutra.... svugdje te okupira ili muzika...ili kikiriki....
saksofonist naslonjen na šank...gleda put klavijaturista...i ubacuje se ....savršeno se dobro ubacuje ...a mi slušamo...i nesvjesno ubacujemo u sebe kikiriki...
- kakav je ovo izlazak u kafić? Svima puna usta kikirikija...niko ne može govorit jer žvače ili pljuca kikiriki oko sebe dok govori... kuda ide ovaj svijet?
...odjednom Pjer...koji je sjedio u kantunu izvadi usnu harmoniku iz džepa i tiho počne pratit svirku....
problem je gdje bi stao da ga bolje čuješ...(a i da si što dalje od kikirikija)
...i sjedne Pjer.... a ja se okrenem gazdi i pitam: - a gdje je bubnjar?
- a di bi ga ti ugurala?
- pa stane...ondje sa strane :-)))
.
...nikad nisu prije svirali zajedno...na kraju Koča niti ne zna predstavit saksofonistu jer mu ne zna ime...
al njih pet je sviralo s posebnim guštom....a nas desetak je pratilo svaki ton s uživanjem.... a oni s ulice su ulazili zapljeskat....
....negdje oko jedan ujutro...oni su prestali svirat...a kikiriki je još uvijek nadolazio.... izmaknem se ja...kad odjednom čujem pitanje:
- hoćeš špice???
- neeeeeee
...i zapita se čovjek šta znač Partet? ...pa nikad ne znaš koliko će ih bit! ... i koliko ćeš kikirikija pojesti....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.