...ako nam je misija čisti užitak..lako je dalje....
teškom mukom sam došla do toga što je svrha i misija mog bivstvovanja na planeti zemlji …da vas podsjetim…radi se o užitku …. i sada trebam razradit taktiku dolaženja do užitka…ali nije to problem…
jednostavno promisliš na svoje sadašnje kvalitete i izraziš svoju želju o tome kakvi želimo biti u budućnosti… mi smo vizionari…vidimo stvari …i ako niste zadovoljni svojom slikom u budućnosti… mijenjajte svoje ciljeve ..
da li ste ikad razmišljali o tome što je vizija???...svi smo mi vizionari, samo trebamo realno stati na balun i razmisliti …Vizija predstavlja sliku onog što će se dogoditi u budućnosti To je nešto realno i stvarno izmiješano sa snovima i željama…ona predstavlja našu nadu, naša stremljenja i težnje, a samim tim nam ukazuje i putove kako doći do naše slike…
.
pice of cake… osim da nema sitnih detalja. Ono što mi smatramo svojom kvalitetom… drugi ne vide …ono što drugi smatraju našom kvalitetom….mi ne vidimo… i šta onda??? …pa zavrtit broj 060 …ako mi ne možemo stvorit svoju viziju…pitajmo druge … drugi će lakše stvorit sliku o nama u budućnosti? NE! …oni će u vidjeti ono što mi ne vidimo….vidjet će naše kvalitete, ali će njihova vizija biti njihove skrivene želje… i nismo se ni okrenili…već smo dopustili da drugi upravljaju našim životima …
…i tad se uglavnom pojavi neka kriza….a krize su normalne …jer su ili neka prekretnica u našem razvoju…ili neki bezvezni problem…tada sjednemo …i plačemo… zašto? …zato što nismo uvjereni u ono što radimo…zato jer se ipak povremeno javljaju iskre sumnje u tuđe odluke ….ili jednostavno zato jer je tuđa vizija…uvijek tuđa. … Nas pokreće naša želja…a kad znamo kuda idemo…onda biramo sebi putove…a naša vizija je tad gorivo koje uvijek iznova pokreće život u sistemu
…i ako odustanemo …to baš i ne znači nužno da je sve propalo…. odustati u pravo vrijeme dok još nisi sebi napravio štetu je skroz ok..-.ne smiješ past u depresiju da je to tvoj osobni neuspjeh…i kako kaže Ford “Neuspjeh je prilika da ponovo pokušate mudrije” …i tako neuspjeh postaje uspjeh…jer sve zavisi s koje strane gledamo… i nema tako crne situacije iz koje se ne možemo izvući …uvijek postoji nekakav izlaz….samo ga treba vidjeti….
…i onda idemo iz početka…“stanemo na balun“ …sagledamo situaciju…stvorimo sliku…budemo malo praktični i idemo naprijed …
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.