nedjelja, 31.01.2010.
....skitam i grintam....
|
….jutro je bilo tmurno….južina…… slikala par slika mora… …. južina je doba kad su jedino luđaci normalni….a šta rade luđaci kad postanu normalni…idu tamo gdje je još gore…u snijeg i led…. - idemo u Čapljinu? - gdje je to? - u Hercegovini! Kad si bila zadnji put u Bosni? - 10.1.2009., jela sam teleće medaljone s gljivama!  .  …ravno preko potopljenih polja…do Čapljine…. jeza i strava…. dođemo do kafića s 5 zvjezdica…odma pored Robota i Gorenja…i upita se čovjek u kojoj je uopće zemlji? Posvuda plakati Bandića i Henbranga… prekriženi ćirilički natpisi na putokazima (a baš bi bilo lijepo slikat kako se to piše „Dubrovnik“ na ćirilicu)…. puno olinjalih i kuća punih vlage…još više kićastih kuća…pa poneka lijepo uređena da bi čovjek rado poželio nešto takvo…al okolina nikakva…. …u restoranu prekrasna domaćinska atmosfera….gori vatra u kaminu …pari se da je hrastovina unutra…ispred vatre sama žena i mi…jedini gosti…..  .  …brzinski popijena kava…i idemo dalje….put mora….tamo će valjda bit živog stvora na ulici…. i uzmem ja mobitel i nazovem: - halo dušo di si? - evo me taman se šišam! - a to hoćeš bit lijep kad te vidim? - a di si ti? - evo me na cesti, gladna, umorna, promrzla i bez love, imaš li šta za jest - ajde dolazi amo palim vatru….falijemo ulaz u Drvenik….uđemo u jedan…umjesto u drugi….al polako…starom cestom…dođemo do …. vatrice….  .  (Konoba Bukara, Drvenik, Donja vala) - malo su tvrđe lignje jer su veće i baš su prave „peškafondo“ - ajme što mirišiiii …uzimam mobitel i zovem - jel smetam? Fališ nam! - a di si ti? - evo me u Bukare, čekamo lignje i mislimo na tebe! - u kojeg Bukare - pa u Drveniku - a šta radite tamo? - pa bili smo u Bosni! - di? - pa išli u Čapljinu po med, pa usput svratili! - usput svratili u Drvenik iz Čapljine? I sad bi ja treba dojurit u Drvenik? - radili ti MMS? - ne, ja imam PMS - kvraguc, svi muškarci oko mene u PMS-u…ovaj na mobitelu i ovaj preko puta. Idem se ubit! - najprije pojedi jednu lignju za mene, al bez glave! - ok!  . …zadaća obavljena…. račun nije plaćen :-)))) ...a prolaze godine :-((((( …al' ja sam krenula tamo gdje želim i tamo gdje želim ću sigurno doć ne, ne bojim se juga ne bojim se bure….. ne mogu mi ništa, sve prirodne sile i sav njihov bijes ne mogu mi ništa na krilima vjetra ja nastavljam ples…. :-((( |
četvrtak, 28.01.2010.
...gdje su nestali muškarci?.....
|
Kad za nekog kažete da je peder, uopće pri tome ne mislite na njegovu sexualnu orijentaciju…. ili ipak? (utorak) Scena 1…. tip mlađahan …ja sjedim u kafiću… - vidi male Pavine - ??? - a lipo mi je reka stari Pave - koji? - kako koji? Pa tvoj čača! - a jel?…i stanem se ja propitivat šta radi…gdje radi…kvraguc ….koji si? - bogme ti niko ne bi da pet banki - od 38-me godine krijem godine!!!! - lipa ti je koža. Mekana. Da li si takva po cijelom tijelu? - e da ti je znat - a hoćeš li vidit moje mišiće? – pokazuje mišiće na rukama - neću! ne zanimaju me - nećeš opipat???? - NE! - a hoćemo li mi bit u vezi? - nećemo! - a baš si neka! Ne bi mi dala ono što ti znaš da mi možeš dat! ...scena 2 i 3...otišli u autocenzuru...dal' ipak da ipak objavim ono što sam tila reć?? ...ili da mudro šutim, pravim se Penelopa i čekam poziv za kavu???? :-)) . |
nedjelja, 24.01.2010.
…ja samo znam da ne znam :-((….
|
svako društvo…ako to generaliziramo na najbrutalniji način …razlikuje 2 vrste ljudi: - oni koji doprinose - oni koji zapinju noge kako to mislim?....oni koji doprinose su oni koji rade, proizvode, stvaraju, kritički razmišljaju, zaključuju ….oni koje kad pitate koliko je 2 + 2…spremno odgovore 4! …bez razmišljanja i pustih mudrolija..život je prekratak i treba što prije riješit problem da možemo dalje napredovat ovi drugi su oni koji skrivaju svoj rad i neznanje komplicirajući život drugima… pitajte ih koliko je 2 + 2 i dobit ćete odgovor: 1. Tko to pita? 2. A zašto te zanima? 3. a za koga ti to treba? 4. Tko te poslao da baš mene to pitaš? 5. Siguran si da taj nema ništa protiv mene …po istom principu funkcionira prvenstveno ovo naše društvo… Ovi prvi stvaraoci…nekako životare i probijaju se kroz život tražeći zadovoljstvo u sebi i u malim stvarima….ne zamarajući se previše za ove druge… Bore se katkad protiv njih…al to je uzaludna bitka s vjetrenjačama …pa koriste ovaj život kako mogu …slijedeći svoj jedinstven horoskop koji je jednak svim ljudima na ovoj planeti: „malo ide, pa malo ne ide, pa opet malo ide, pa malo ne ide i onda ide sigurna smrt!“ …ovi drugi „vikači“ osnivaju udruge ….grupe…. kupe vrhnje…žive od ljudske gluposti …ne kažem da im inicijalna ideja nije dobra…ali razlog zbog kojeg se s njom bave je samodokazivanje bez truda..optužujući svakog ko im otme dio kolača….svak onaj tko nije za njih…taj je protiv njih i treba ga eliminirat…i poštuju jednu jedinu parolu…“Ništa nije dobro ako to nisam JA napravio“ Kojima je bolje pripadat???? …toliko puta promislimo da smo sami krivi za situaciju u kojoj jesmo pa se pokušavamo borit protiv vikača…mislimo da će izlazak na izbore nešto promijenit, naš angažman u nekakvim udrugama, društvima….ali ne shvaćamo da ih je previše ….pa pjevamo „Uzalud Vam trud svirači…za drugog su dunje žute“ … "Lijenost tako polako korača, da je siromaštvo brzo stigne." Benjamin Franklin ali je problem ako je previše ovih lijenih....a toliko ih je da je to nemoguće izbrojit....i onda se pitamo odakle krize i zašto nemamo za kavu? …poslušajmo malo pametnije… i glumimo crve…crvi su inteligentna bića…. kopaju rupe u izmetu… a pri tome se održavaju na životu …i uživajmo u vručoj čokoladi :-)  .  …a baš mi je danas bio prekrasan dan….besposlena….besplatan ručak….nema suđa….šetnja po suncu… čačkala sam nos i pričala '…khm… gluposti :-) …pa su me transportirali do kave i natrag….i evo vam sad nagrada ili kazna… zaključite sami :-) ...zna li itko??? ...išta???' :-(( |
petak, 22.01.2010.
....intermezzo...
 Hey now, hey now Don't dream it's over Hey now, hey now When the world comes in They come, they come To build a wall between us We know they won't win  ...šetam....  ...i razmišljam o riječima jedne novinarke... *Ako strepiš/STREMIŠ prema nečemu što voliš u životu, nemoj prihvati "ne" kao odgovor. * *Upali svijeće, postavi lijepo stol, oblači se lijepo. Ne čuvaj ništa za posebne prilike. Zapamti, danas je ta posebna prilika. *Najvažniji seksualni organ je mozak. * *Ono što drugi misle o tebi nije tvoja stvar. * *Zavist je gubljenje vremena. Već imate sve što vam je potrebno. * *Nije bitno kako se osjećate, nasmiješite se, ustanite, obucite se i pojavite se. *  ...khm....e da je to tako lako.... ...jučer su mi pukle Antistress cipele.... nije ni čudno poslije 3 godine...puno su toga prošle...  ....sad idem kupit iste takve.....HOĆU BAŠ TE!.... identične.... ...zašto najviše volimo stare postole?...gdje nam je istraživački duh i želja za novim stvarima? |
utorak, 19.01.2010.
…zašto?...čemu?....kako?....
|
"Rijetko kada pomišljamo na ono što imamo, a gotovo uvijek na ono što nam nedostaje." Shopenhauer …možda je tome razlog što ne znamo što želimo, ali zato uvijek znamo ono što ne želimo? sve na ovom planetu ima svoj razlog postojanja. Tako svaki djelić planete ispunjava svoju misiju. cvijetu je misija da bude lijep …ili da miriši….ili da liječi… stablu je misija da pravi sjenu…ili da daje plod…ili da daje drvo za gradnju…ili da se s njega pada koja je čovjekova misija? tu je pitanje na koje će svako od nas dat različit odgovor. Ipak…svi ćemo stat i zamislit se nad ovim pitanjem. zato i jesmo ovdje .. Koja je naša svrha? Kakve su naše aspiracije i razlozi postojanja? Koja je moja misija? Svako od nas mora preuzest odgovornost za svoj život, ali to nije i misija našeg postojanja. Naša misija treba bit nešto veličanstvenije. Mi moramo ostaviti traga!....ali recite mi zašto???? i recite mi što? Zar misija čovjeka ne može bit razvoj? Ako je naša misija razvoj, onda to može bit razvoj svijeta u kojem živimo ili razvoj sebe Ako govorimo o razvoju svijeta…tu će svatko od nas lako dat odgovor, ali kad govorimo o razvoju sebe…tu će se javiti rasprave i rasprave. Kako se razviti? U kojem pravcu, a da nisi indoktriniran nečijom tuđom misijom? nemojte mi samo reć da ću kad upoznam sebe upoznati Boga i vlastitu sreću! To su doktrine svih religija ovog svijeta…a ja tuđe misije ne prihvaćam. Hoću svoju!!!!! Moja osobna misija bi tad sigurno bila da nasmijavam druge grintajući? ,…ops …dame ne grintaju….loš odgoj čije lance nikako da skinem sa sebe mi to onemogućavaju…. usađene norme ponašanja sputavaju me u tome, pa koliko god shvaćala da se radi o ispraznim i licemjernim floskulama…uvjetovani refleksi me vraćaju natrag…i ne daju mi da u potpunosti shvatim i odradim svoju misiju :- ( i što sad?....ne mogu više mislit o sebi….mislimo malo na ono što nam nedostaje?...a što mi nedostaje?...pa sladoled!... da vidimo što sv. Google kaže na to? pa misija King sladoleda je da „otkrijem svoj skriveni užitak“…. Misija Kinga je da „potpiruje želje, oslobađa strasti i pruža čisto zadovoljstvo“ da li ovo znači da je moja misija čisti užitak? konačno znam što želim! Užitak…. a što je ono što ne želim? Sve ono što nije užitak! …i što me onda briga za vas i vaše misije?..... pa i nije baš pretjerano…ili je??? Recite mi svoju misiju da se znam odlučit! ...ima li raspoloženih za ples u košulji????..... . ...da li tisuću puta ponovljena istina napokon postaje i shvaćena???? |
ponedjeljak, 18.01.2010.
...čudno.....
|
....1.1.2010.... svakog Božića i Nove godine imam problema sa stotinama SMSova….naime, svi uvlakači, sa službenih mobitela šalju čestitke i očekuju da im odgovorim sa svog privatnog mobitela….ipak ove godine dogodilo se nešto čudno da li je to zbog krize…zbog straha da će im se oduzest mobiteli i da će morat plaćat skupe račune iz svog džepa …ne znam….ali ove godine bilo je jako malo „pristojnih“ čestitki…i dok sam na Božić odgovarala…na Novu sam godinu stigla odgovorit samo na jedan ... ali idemo iz početka…. bez obzira što je sve bilo spremno na doček …. izvukla sam se… nažalost nisam napravila performacu bacanja hrane kroz prozor…al ta mogućnost uvijek stoji kao otvorena…. …i izašla sam vani…. čak sam i slikala vatromet,…. uglavnom sam debelo iza ponoći vidila prvi SMS „Puno zdravlja, ljubavi i sriće, ne samo u ovoj godini, nego uvik“…i promislila kako godina i nije tako loše počela….i ujutro buđenje…. nježan muški glas poželio mi je svako dobro….spavala sam dok sam ga slušala…kad se na kraju i predstavi….stari prijatelj…bilo mi ga je drago čut…i bila sam sretna što nisam odgovorila još ni na jedan SMS…. bolje je čut nekog nego mu SMS-nit… i dok sam se polako budila….ponovo poziv…ponovo muški glas…. …i tad sam …a moja će se baka okrenit u grobu kad ovo pročita….skuhala njoke i to od mladih krumpira…to je nemoguća misija…ali ni mladi krumpiri nisu više što su nekad bili….a njoki su se topili u ustima…servirani uz pašticadu (pravu pašticadu, ali skuhanu od mesa za juhu)…i dok je mobitel bjesomučno davao signal: „Stigla je nova poruka, pročitajte ju ODMAH!“ …provjeravala sam samo imena ko mi čestita…al ne i poruke…a sin je govorio: „Odgovori: I ja tebi!“ ….poruke su se kupile….a ja njokima punog stomaka…legla sam mamurno u krevet…kad su počeli stizat perverzni SMSovi… opla….ovo obećava…promislila sam…kad opet poziv…muškarac….šta di sam? Pa u krevetu!...- odgovaram…. …ležala sam skoro 2 sata u krevetu a da nisam niti minute odspavala…. i dignem se ja…vrijeme je za kavu…uzmem mobitel da odgovorim na koji SMS i tad shvatim nešto što me šokiralo: ….samo su mi žene i slobodni muškarci slali SMSove…. oženjeni muškarci su me svi od reda zvali na mobitel…i to…gle čuda…kad su znali da sam u krevetu… (do 11 ujutro i od 14 do 16)…. Koji je ovo kufer???'…da prekinem taj loš slijed…nazovem ja jednog…(slobodnog)…da dođe do mene…al mi se on malko glupavo smješkao …pa sam odustala od priče….. Ma dajte….mislim…pomagajte.. ovo je stvarno bolesno i perverzno! …..6 poziva???? ….6 puta mi je zazvonio mobitel….ima li itko da prekine ovaj niz????... i tad stiže SMS….koji ću morat cenzurirat da mi ga ne cenzurira neko drugi…. „U dolazećoj Novoj 2010 želim ti sve najbolje. Zdravlja, veselja, ljubavi…bla bla…. Dosta tih pi*darija! Želim ti nevjerovatan seks, takav da te infarkt strefi, želim ti da upola manje radiš, a da te plaćaju tri puta više. Tisuću ludih noći sa najluđim prijateljima. Ako ovo pošalješ 10-orici prijatelja dogodit će se KU**C, al barem će se i tvoji prijatelji nasmijati. Sretna ti Nova godina“ ….brzinom munje odgovaram: „I ja tebi!“ :-))) ….a tada nespretno otipkam svoj broj mobitela nepoznatoj osobi… mislila sam da tu osobu znam, u biti mi je bilo nešto čudno…al ja onako pospana….kad ono NLO osoba…kad sam shvatila da čovjeka ne znam, jer me oslovio sa „draga, ljubljena, ….tvoj najdraži“ poslala sam mu odgovor: „Izvini falio si broj, ja ti imam xy godina!“ …koja pristojnost od mene priznat godine….al momak se tad zapalio….“stara koka, dobra juha“ …i to je zadnje što sam pročitala od 100 SMS ova koji su došli naknadno …. i tad mi uleti ženska na mail….i dok smo nas dvije „čakulale i pile kavicu tipkajući“….negdje je jedan momak pušio i prašio…ne znamo što…jer smo bile zadubljene u naše ženske čakule …. (…i propadne tako moja još nezapočeta ljubav….)  .  ….ako je sudit po prvom danu u godini…ova će godina bit …jako …jako…. čudna…. …ostalo je još 2 sata…. odo ja van…i isključujem mobitele…. samo se nadam da se neću ka i zadnjih godina pitat: ČEMU? :-(( ali…eto…prošao je još jedan dan horora…i malko smo se zabavili… ….a kako je Vama protekao prvi dan u godini????... ja skoro i zaboravila da je bila Nova godina....da nisam odavno otipkala ovaj tekst.... . |
petak, 15.01.2010.
...nemam volje.... pa eto vam...malo....slija s majlova....
 .  ...  .  ....  .  . ...šaljivi komentar OBVEZAN!.... a ako ne znaš ništa šaljivo....napiši vic!...  ...neposlušnost kažnjavam! |
srijeda, 13.01.2010.
...međublogerska suradnja...
|
...ili kako se na Facebooku kršila predizborna šutnja.... ...i dok su sve žene naglo pocrvenile...ja sam.... se šetala Facebookom primjereno obućena  ...kukajući kako je nemoguće kupit kvalitetno crveno rublje osim na Valentinova....al onda i tako sve pada  ...u vodu.......objavila sam pjesmicu koja se očito sviđa muškoj populaciji... a kako je prošlo dosta vremena od ovog spota.... krizne situacije zahtjevaju i drastične mjere.... organizirano je i snimanje moje malenkosti...  ....a e .... P.S. pukla sam totalka! :-)))) (al to srećom još niko nije primjetio :-)))) |
subota, 09.01.2010.
…u carstvu tišine….
|
…neki ovdje znaju…i hvala im na trudu…a neki ne….da sam prije 2 mjeseca imala upalu ušiju… upala koja se liječi 15-ak dana…ali s kapima kojih nije bilo nigdje za kupit… …zaprepastila sam se koliko ljudi je…kad je dobilo moj SMS gdje ih molim da mi kupe kapi…momentalno ustalo sa stolice i počelo obilazit apoteke…. jedan je čak poslao sina u Sloveniju…a onda je osobno otišao u Italiju…i kad je našao sprej (al ne i kapi)..jurio je da pređe granicu prije 20 sati da mi brzom dostavom to što prije pošalje… …kad mi je zazvonio mobitel…i kad sam s druge strane čula: - e hebi ga, nisam stigao do 8! …nisam imala pojma o čemu tip govori…a i slabije sam ga čula…tila sam ga poslat kvraguc jer mi se obraća s nekim beštimama…..tek sam to …debelo poslije shvatila… …uglavnom tada je počelo… naglo bi…uglavnom popodne….vidjela da ljudi oko mene otvaraju usta….al ne bi čula glas…i tad sam shvatila da mi u glavi šumi more…. čula sam šumove oko sebe…al ne i tonove onih koji su mi se obraćali…i jednostavno bi čitala s usana…. i išlo mi je to besprijekorno neko vrijeme….osim što nisam mogla sina razumit što govori…. ….a ja….ja sam slušala šum mora u ušima..povremeno bi mi učinilo neko „plop“ u uhu …i tad bi čula i glas…ali ne i nužno razumila…a kad bi šum nestao…tada je nastajala totalna tišina…..u kojem sam čula samo svoje disanje … slušala sam se kako dišem….al zvuk ne dolazi iz van…nego negdje iz dubine glave….isto kao i lupanje mojih potpetica po drvenom podu….. često možete u filmovima čut disanje čovjeka ispod mora…e to je taj zvuk …samo što ne dolazi iz van… svaku vibraciju osjetiš bez greške…i sad dok ovo pišem…osluškujem udaranje kiše o prozor…ops…zapravo čujem moje udaranje noktima po tipkovnici (a šum mora mi je u cijeloj glavi)… …malo je lijepo…jer se nekako totalno isključiš iz stvarnog svijeta…i odlepršaš u neki unutarnji svijet…. …malo je jezovito…jer se nađeš u situaciji, kao ja na Badnjak…dok sjediš za katedrom fakulteta… ispred polupune dvorane (a to znači par stotina studenata) koji su daleko od tebe…a ti čuješ samo silaženje niza skale…zvuk stolica…i urnebesno neugodnu buku iz tvog grla… dok pokušavaš progutat slinu ne bi li što čuo…al zalud…i samo gledaš oko sebe….da li ko reagira na tvoje „zvukove“…neugodno ti je…al sjediš 2 sata za katedrom i ne čuješ…te me Boga ništa….samo pametno klimaš glavicom…  . …istovremeno…kako sam slabije čula…tako sam počela sve tiše i tiše govorit… ima tome i mjesec dana kad su na kavi rekli da me uopće ne čuju…. evo ja i sad s kave….derala sam se na sav glas….tonovi mojih riječi su divljali po mojoj glavu …koliko sam se derala…ali sugovornik me nije čuo…i s vremena na vrijeme je pristojno pitao da ponovim :-) (čula sam da ne smim pisat o kavi :-))) ….ipak, samo povremeno pitam ljude da mi nešto ponove….a sinu se dreknem: „Ne čujem!“ …povremeno on dođe i stiša mi TV …(jer ni 58 uvijek ne čujem) …a onda ja provjeravam na koliko je ton da vidim da li je TV stavljen na „mute“… ..u ponedjeljak idem radit…i bit će veselo…. …u ponedjeljak idem u doktora …pun mi je kufer više….oglušit ću totalka zbog kapi za uši koji ne koštaju ni 20 kn?....a ja plaćam 40 kn 2 puta sedmično da mi isperu uši ne bi li mi sprej bar malko pomogao: - kako je sa sprejem? pita doktorica - čisti spa relax! Najprije čujete šuštanje dok se kapljice spreja ne pretvore u tekućinu, zatim šum mora …a onda nastupa nirvana…u kojoj čujem samo svoje disanje…. . …a u mom novom svijetu….sve bi bilo lijepo da se ne javlja čežnja…. a koliko god jako stisla slušalice…gubim i muziku :-(… Feel Me Touch Me Heal Me |
srijeda, 06.01.2010.
....nije MMX već 2012...
|
...pitate se gdje sam nestala??? ...ma znam da niste.... ali pošto mi se ne da opisat situaciju oko kina....koja bi bila u mom stilu....evo vam kritički prikaz jednog filma... u puno slova...da imate što čitat... kakav je bio film...nemam pojma... ali ja sam se dobro zabavila....osim što sam ostala bez čipsa...i što mi je pažnju odvlačilo mavanje rukom osobe do mene koja je non stop čistila mrvice sa.... ma zaboravite....rekla sam da neću! :))  . film 2012 je film katastrofe. Globalna kataklizma uzrokovana zagrijavanjem Zemljine jezgre koja je dovela do sveopćeg pomicanja zemljine kore… Još su Maje zabilježile taj datum 21.12.2012 kao zadnji dan u svom kalendaru…ipak pratimo sudbinu 5 obitelji u savršeno grafički odrađenim scenama….a sve je puno simbolike….tako da bi se cijeli film mogao gledat u segmentima od 5 minuta i tu proučavat ili grafika…ili religijska simbolika…ili se jednostavno smijat detaljima … 1. smušeni pisac romana o kataklizmi…koji je pišući potpuno odletio u svoj svijet i tako isključio ženu i djecu…pa je normalno ostalo sam, s gomilom neprodanih knjiga i radi kao vozač limuzine jednom ruskom bogatašu.. Koliko god bio smušen…slučajno je naletio na pisca bloga o kataklizmi koji je istu prenosio uživo…. nevjerojatno je kako je smiješna i komična slika njegove smrti… kako je njegova smrt trenutna…al on ipak viče u eter (nekome tko ga ne znam kako može čiti: „I zapamtite da ste to od mene prvog čuli“ … da li ovaj osobenjak podsjeća na mene???...možda malo momak od pišćeve žene….kirurg plastičar…koji peče djeci palačinke u odjeći za operaciju….a i na kraju filma ga vidimo kako uredno šeta po snijegu na -25 C u istoj robi.. nažalost, očito za daljnje očuvanje čovječanstva takvi kirurzi ne trebaju pa ga je režiser ubio u zadnjim scenama 2. bogati Rus, bivši boksač, s razmaženim sinovima blizancima, i djevojkom skrojenom po svojoj mjeri. Nije mu bio problem kupit ulaznicu za Arku od miljardu € po glavi…ali se cjenkao za cijenu povećanja grudi svoje ljubavnice….jer ona je tu i tako samo privremeno …do kataklizme. Koliko god taj čovjek bio ogavan kroz cijeli film, na kraju se žrtvovao da spasi svoju djecu 3. obitelj Predsjednika SADa… zanimljivo je da je crn (iako je film snimljen 2008…prije Obame). Čovjek koji ne „napušta brod koji tone“…odnosno ne želi otić i spasit se, već ostaje sa svojim narodom… i kojeg je totalno nemoguće ubit…jer i kad su svi već mrtvi oko njega, on se diže iz pepela…toliko da sam spontano šapnula onome do sebe: „Pa ovaj je neuništiv!“ …i tad se događa scena kojoj se i sad smijem do besvjesti…Nosač aviona Kennedy donesen plimnim valom …pada i ruši Bijelu kuću …jedinu preostalu građevinu …i tako pogiba naš dobri predsjednik. …(ma zašto nije Ruska nuklearna podmornica??? …:-)) 4. obitelj Indijskog znanstvenika koji je sve otkrio, a nitko nije došao po njega i po njegovu obitelj iako ga je čekalo mjesto u Arci…njegova zadnja slika je gotovo Biblijska i izgledom i sadržajem 5. mladog znanstvenika koji je sve to prezentirao Predsjednicima i odlučivao. Momak je jako pozitivna ličnost i idealist. Vjerojatno jedina osoba na svijetu koja je pročitala knjigu smušenog pisca, i koji je tu knjigu slučajno ponio sa sobom u Arku…tako nastaje nova povijest književnosti :-) …jako zanimljiv film…i jako hrabar režiserski potez da pokaže veličanstvene scene umiranja i smiješne scene umiranja u raznim religijama… da se naruga svijetu o načinu na koji su „genetičari“ odabrali one koje će preživjet….a ti su najveći , najoholiji i najsebičniji bogataši koji su jednostavno platili svoj spas, s tim da su poveli sa sobom samo one koji će im omogućit da prežive….nevjerica ljudi koji su kao ovce….rade te brodove i stoje ispred njih dok se vrata zatvaraju…a niti jedan radnik se ne pokušava spasit i nekako utrčat u tu arku…osim jednog s obitelji i sa našim glavnim glumcima… gledate film…gledate kako jedna baka ide ubit kokoš i svaki put zastane….i prodere se: „Što?“… i već te muka od te scene što će se dogodit….dok se na kraju i glava od kokoši na panju ne digne i kokoš ne grakne: „Kva?“ …jednostavno umjesto horora, umreš od smijeha… Direktor Louvrea saziva tiskovnu konferenciju da otkrije svijetu da sklonjene umjetnine nisu tamo gdje su trebale bit…zove kćer predsjednika USA na mobitel…ulazi u jedan Pariški tunel …i promisliš…nije valjda Lady Dijana?....a on se već zabio u 13-ti stup i poginio :-) Ipak…kroz cijeli film se protežu dvije stvari….jedna je, da imaš dojam da kad govore o „brodu“ da misle na svemirski brod, a oni jednostavno govore o „Arci“ u kojoj su helihopterima dovozili sva umjetnička djela i primjerke svih životinjskih vrsta na zemlji…. a druga stvar je da će Zemlja ipak sama odlučit tko će u svemu tome preživit. I Majka Zemlja je odlučila…da osim ovih bogataša, skoro cijeli jedan kontinent ostane sačuvan… Koji?...vidjet ćete kad pogledate film :-) Osim što je dobra zabava….jako dobro snimljen film ipak ostavlja mogućnost da je sve to lako moguće…jer je Kina jedina zemlja u kojoj bi se 6 tih brodova moglo napravit u 2 godine, teorije urote i zavjere o tome kako su obavještajne službe ubijale sve koji su dolazili blizu takvih spoznaja…. ima i nelogičnosti koje su primijećene ... nemoguće je da toliko ljudi uplati tolike ogromne iznose novaca, a da to ne ugrozi svjetsku ekonomiju, da je nemoguće da toliko radnika ostane ispred brodova…staloženo i mirno… da je naprosto nemoguće da 100.000 ljudi uđe u brod u 3 minute….pa ti logika govori da je nemoguće da su brodovi isplovili iz Kine i da je jednom prijetilo da se sudari sa Mount Blanc-om….pa let avionom…u kojem su uzljetajući razbili vrh Eiffelovog tornja ..(još mi „mozak“ nije skužnio odakle su uzljetali…mislila sam da su u Americi)…. …i ne zaboravimo na scene opraštanja onih koji su znali što ih čeka… kao da su svi oni koji su se oprostili sa svoijm najdražima umrli dostojanstveno i spokojno….. ipak je indikativan podatak da su - dva crna cu umrla dostojanstveno (Predsjednik i otac od momka) - ludi bloger je umro isto tako hrabro žrtvujući se za istinu, nauku..štogod - 2 rusa su poginila žrtvujući se za druge - čak i talijanski predsjednik i Papa su umrli mirno - Indijac s obitelji...isto kao i svečenik na Tibetu ....koji je Amerikanac...odosno koji je pripadnik bijele rase ostavio neki trag????....svi su bili kao ovce! "Ma koja panika kad upravo govore na TV-u da nema panike?"...govori žena dok joj se tlo trese pod nogama ...koliko god film bio djetinjast i naivan...kad se slegnu prvi dojmovi sveopće gluposti...vidit ćemo (možda...i nadam se) da film ima neku dublju poruku! jedina utješna stvar za mene je da poučena filmom sad sigurno znam da će jedino bogati i smušeni preživit ...a vi se mislite :-))) hahahahahah ...ah da.....a gdje smo tu mi???? ....vjerovatno u sceni u kojoj pisac iznajmljuje avion i plaća ga skupocjenim satom kojeg skida s ruke :-)))..... ...puno slova u ovom mom postu???...to je zato jer mi se ne da razmišljat....a tad je najlakše troločat :-)) |
