svako društvo…ako to generaliziramo na najbrutalniji način …razlikuje 2 vrste ljudi:
- oni koji doprinose
- oni koji zapinju noge
kako to mislim?....oni koji doprinose su oni koji rade, proizvode, stvaraju, kritički razmišljaju, zaključuju ….oni koje kad pitate koliko je 2 + 2…spremno odgovore 4! …bez razmišljanja i pustih mudrolija..život je prekratak i treba što prije riješit problem da možemo dalje napredovat
ovi drugi su oni koji skrivaju svoj rad i neznanje komplicirajući život drugima… pitajte ih koliko je 2 + 2 i dobit ćete odgovor:
1. Tko to pita?
2. A zašto te zanima?
3. a za koga ti to treba?
4. Tko te poslao da baš mene to pitaš?
5. Siguran si da taj nema ništa protiv mene
…po istom principu funkcionira prvenstveno ovo naše društvo… Ovi prvi stvaraoci…nekako životare i probijaju se kroz život tražeći zadovoljstvo u sebi i u malim stvarima….ne zamarajući se previše za ove druge… Bore se katkad protiv njih…al to je uzaludna bitka s vjetrenjačama …pa koriste ovaj život kako mogu …slijedeći svoj jedinstven horoskop koji je jednak svim ljudima na ovoj planeti: „malo ide, pa malo ne ide, pa opet malo ide, pa malo ne ide i onda ide sigurna smrt!“
…ovi drugi „vikači“ osnivaju udruge ….grupe…. kupe vrhnje…žive od ljudske gluposti …ne kažem da im inicijalna ideja nije dobra…ali razlog zbog kojeg se s njom bave je samodokazivanje bez truda..optužujući svakog ko im otme dio kolača….svak onaj tko nije za njih…taj je protiv njih i treba ga eliminirat…i poštuju jednu jedinu parolu…“Ništa nije dobro ako to nisam JA napravio“
Kojima je bolje pripadat????
…toliko puta promislimo da smo sami krivi za situaciju u kojoj jesmo pa se pokušavamo borit protiv vikača…mislimo da će izlazak na izbore nešto promijenit, naš angažman u nekakvim udrugama, društvima….ali ne shvaćamo da ih je previše ….pa pjevamo „Uzalud Vam trud svirači…za drugog su dunje žute“ …
"Lijenost tako polako korača, da je siromaštvo brzo stigne." Benjamin Franklin
ali je problem ako je previše ovih lijenih....a toliko ih je da je to nemoguće izbrojit....i onda se pitamo odakle krize i zašto nemamo za kavu?
…poslušajmo malo pametnije… i glumimo crve…crvi su inteligentna bića…. kopaju rupe u izmetu… a pri tome se održavaju na životu …i uživajmo u vručoj čokoladi :-)
.
…a baš mi je danas bio prekrasan dan….besposlena….besplatan ručak….nema suđa….šetnja po suncu… čačkala sam nos i pričala '…khm… gluposti :-) …pa su me transportirali do kave i natrag….i evo vam sad nagrada ili kazna… zaključite sami :-)
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.