tolika je veličina moje greške da Vam se ovim putem javno ispričavam!
Kako je došlo do toga???...pa evo...u kratkim crtama...
Digla sam se ujutro i ustanovila da mi je fažol zamalo izašao iz lonca. Stavila sam ga kuhat....a istovremeno sam sebi išla skuhat pola litre kave (tek da vidite koji je omjer od 2 lonca)....zamutila sam tortu od jogurta...upalila laptop... i kad se skuhala kava išla sam oprat kosu.... onda sam malko sušila kosu kad sam ustanovila da mi je mašina za robu blokala....praznila sam je ....očistila filtere...i bijesno izjurila van
.
...onda je počelo sjeckanje...gratanje....pranje mesa....i što sve ne....
.
...nisam se ni okrenila već je došlo 5 sati....a ja chatam....zezam se ...komentiram ...i gubim vrijeme....
brže bolje sam upalila špaher....i zamuljala nešto u tri teće i stavila peć 2 tance fažola.....
.
...i sve bi to bilo u redu...da nije došao Jure...i lijepo i pristojno poklonio domaćici, tj MENI....bocu maslinovog ulja!
svi znaju koliko cijenim takav domaći poklon....možete mi kupit što god hoćete...al dajte mi neprskanu jabuku i ja ću se veselit kao malo dijete.... Ipak...Jure je ZNAO!...On je osjetio...on je PREDOSIJEĆAO katastrofu koja se tek trebala dogodit....
Možda se radilo o makedonskom jelu....možda nije normalno....al u Dalmaciji...ZNA SE...kad god je gotov fažol ... ulije se u njega malo maslinova ulja i ostavi da odstoji tako 10 min. tek tad je jelo spremno za upotrebu ...
...ja sam to zaboravila napravit.... i nije čudo....da su se neki davili dok su jeli ...a što se drugi nisu tili slikat za potrebe mog bloga...
.
....i da bi stvar začinila sa svojom neljubaznošću i negostoljubljivošću....izvadila sam na stol ispred gostiju tortu...onako u kalupu.....i zaludu što se topila u ustima...i zaludu što od cijele torte nije ostala ni mrvica.... tako se jedan ozbiljni kolač ne smije servirat...
...i nakon svega sam se još i ljutila na svoje goste!
.
pa nije ni čudo da su dubili na glavi!....nisu imali drugog načina da pobjegnu od mene......
Bego...koji nije mrdnio od fažola....smješka se i misli: "Evo ga, sad je konačno dokazao da smo svi mi naopačke, a on i cijela Australija da su normalni!"
dragi moji .... u ime isprike.... obećavam da ću sve ponovit .... da ću se potrudit da ispravim sve ove omaške ...
oprostite mi... oprostite mi molim Vas....
P.S. strašno je kako gubim svoje vještičje sposobnosti...i nikako mi nije jasno kako svi prežive ove moje papazjanije :-(((
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.