...poremećaji u prehrani...olitiga ...grop u grlu....
znam točno dan i sat kad su započeli moji problemi…. bilo je to jedno večer u veljači…kad mi je došao jedan glupi SMS s još glupljim sadržajem…i ma koliko taj SMS nije ništa govorio ni značio… nedugo poslije sam sjedila ispred teletine ispod peke i pokušavala gutat hranu…jer je jednostavno nisam mogla prožvakat…a nije mi bilo jasno zašto je ne mogu jest….
nedugo poslije sam s osobom koja mi je poslala SMS bila na ručku…i opet sam se jako koncentrirala i gutala lazanje….al ih …ni uz najbolju volju nisam mogla pojest
.
ostaci mog ručaka 24.3.2009 ….i ….. 3.travnja…. od tad više ne slikajem :- )
…i tada sam pala….i razbila se…što mi je dalo za razmišljat da se malo sredim…i napad Cvite i neviste da sam ko duh…da idem k anoreksiji …otvoreno su mi ukazivali na činjenicu da se moram trgnit…i pokušavala sam…Bog mi je svjedok da jesam…i počela sam izlazit van na ručkove i večere…ali jednostavno nisam mogla gledat tužne i zabrinute poglede konobara koji su dolazili pitat što nije u redu….hoću li nešto drugo…a jedan me čekao 45 min da pojedem dječju fetu čokoladne torte i onda sretno dotrčao i rekao: Bravo! Uspjeli ste!
da bi prikrila to da ne jedem…a hranu jednostavno nisam mogla žvakat…gutala sam komade slanine ..pokušavala se prežderavat….zezala sam svoje goste da nisam luda da jedem ono što sam sama skuhala…al što god da pojedem…jednostavno mi je muka!..... i tad sam se počela borit protiv činjenice da to treba izbacit iz sebe…pa sam poslije svakog zalogaja legla da se malko odmorim…i da se pojedena hrana što više „zaljepi" za mene..
Da se ne razbolim počela sam pit vitamine…da sakrijem mršavost nosila sam sve manju i manju robu…da bi ona svojom nategnutošću sakrila moju kilažu… ali opet su me uhvatili da mršavim…… u kolovozu su me počela bolit slezena…početkom rujna su me počele bolit desni…i tad sam danima žvakala koru kruha …šnicele bi isto žvakala…al nikako progutat...i kad me niko ne bi gledao ispljunila bi ih...a na javnim mjestima sam gutala na silu… a onda…ne bi mogla spavat cijelu noć od presitosti....
Znam i osijećam da imam problem čim sjednem….boli me pozadina…žulja me sjedenje…. i da ublažim i tu situaciju…. počela sam se valjat po tuđim kaučima :-)
...svi su to prihvatili sa smjehom...kao još jedan moj štos...a nitko nije pročitao sa strane ovog bloga "da mi je dosta više da glumim vašeg klauna i da uvijek izgledam sretno"
.
…nisam u depresiji….samo sam tužna do bola i razočarana u život do besvjesti…
"da li će zakočiti neko
na drumu leži zgažen pas
svi će proći on će ostati
daleko negdje iza nas..."
.
....sad imam i opravdanih razloga za izležavanje....uvijek se nađu :-)))
.
P.S. Molim da nitko u osobnom razgovoru ne pokuša komentirat ovaj post...Ako imate što za reći ...dole je predviđeno mjesto za komentiranje!. Ukoliko se ova tema bude vodila u razgovoru sa mnom preko telefona ili negdje drugo...izbrisat ću blog!
....a sad odoh u krevet..žulja me...khm...dok sjedim! :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.