srijeda, 07.10.2009.

"Dobro se vidi samo srcem, bitno je očima nevidljivo" Mali Princ

Dobrovoljno nešto raditi i za to ne očekivati nikakvu korist a ni priznanja, to bi po definiciji stvari trebao bit dobrotvorni rad.


Ako je tome tako, ne možemo o tome reči niti da ga ima...niti da ga nema!

Osobno tvrdim da ga ima jako jako puno...samo ga mi ne vidimo...ili se pravimo da ga ne vidimo

Dobrotvornim radom se bave svi oni koji poklone nekome svoje vrijeme...naprave za tu osobu nešto lijepo...nasmiješe se i odu dalje...

Tako nešto neće se naći zabilježeno ni u jednim statistikama, neće bit objavljeno ni u jednim medijima...osim...ukoliko onaj koji je primio takav izraz ljubavi to sam ne ispriča.


Najdraže mi je kad se uspoređujemo s dokonim kapitalističkim zemljama u kojima je tzv "dobrovolji rad" poreska olakšica...pa bogataši šalju svoje žene u razne udruge da se s nečin zabavljaju...troše novce, koje bi i tako potrošile na nešto drugo i imaju osjećaj da čine nešto veliko. Onda sve to ide pred TV kamere...pred razne Odbore...itd itd...i onda šalju djecu u volonterske organizacije da bi skupili bodove za upise u škole...i da bi što manje đabalebarili. To je jedna vrst odgoja u kojoj se takva osoba smatra korisnom ...ali to nije dobrotvorni rad. (ovdje isključujem "liječnike bez granica i takve udruge...jer ti su stavljali glavu i puste godine skupog školovanja, u torbu da bi nekome pomogli)

Jedan moj daljnji rođak bavio se dobrotvornim radom u Padovi...jer ga je otac na to prisilio nakon što je pao godinu u gimnaziji...i nakon što je cijeli dan proveo u "trlišu" kopajući kanale i čisteći tuđe smeće...došao bi kući i tu bi ga dočekao batler, skinio s njega šporku robu ponudio mu toplu kupku, namirisan i ugrijan ogrtač i večeru na srebrenom pladnju! Pišemo da se bavio dobrotvornim radom...a da li je??? Bila je to teška kazna i još bolja odgojna mjera..a i prikupljanje bodova da ga prime u katoličku gimnaziju :-))



Dobrotvornim radom se bave kod nas svi oni, koji unatoč tome što kući nemaju za kruh, na svom radnom mjestu pokušaju nekome pomoć. Plaćeni su za to? Ne nužno! Svi smo plaćeni da "ne talasamo" i da odradimo ono što neka faca od nas očekuje...Nitko od nas nije plaćen da koristi privatne veze da bi nekome nešto službeno sredio, a još manje je plaćen da to napravi nepoznatoj osobi.

Dobrovoljnim radom se bave svi oni koje viđam oko sebe, o kojima znam jako malo, a koji ne žele da se išta o tome kaže..

Dobrotvornim radom se bave svi oni koji su nam tako blizu ...ili su bili...a mi im nismo posvećivali previše vremena

Dobrovoljnim radom se bavila moja baka, koja je tome posvetila cijeli svoj život, jer unatoč minimalnim primanjima nije hranila jednu bakicu nego je skrbila o unucima i o svim samcima iz Dioklecijanove palače koji su se kod nje skupljali i hranili i o jednom Župnom domu (kojem ni ime ne znam) a koji je bio 30 km od njene kuće i o čemu smo saznali tek nakon njene smrti kad su nas zvali na misu zadušnicu (i još se uvijek pitam kako je to radila)

Dobrovoljnim radom se bavi moja kćer…koju zbog toga od osnovne škole proganjaju psiholozi i pedagozi, a meni prijete socijalnim radnicima…(točno…PRIJETE!)

Dobrotvorni rad je kad iz srca daš zadnje što imaš...ne razmišljajući što će bit s tobom sutra...

Želite prstom pokazat na osobu koja se bavi dobrotvornim radom??? Nemojte! Samo ćete je time kazniti, a ona i tako već ima dovoljno problema. Zašto??? Zato jer smo sujetni, ljubomorni egocentrici i ne dopuštamo da je itko bolji od nas ...zašto???...jer se svi mi moramo osijećati dobro i pjevati

I feel goooooood


.

Tekst je nastao, isprovociran rečenicom "U SAD-u je, na primjer, dragovoljnost prava institucija kojom možete zaraditi bodove koji se negdje upisuju u vaš curriculum vitae kao preporuka koja svjedoči o vašem karakteru, kao dobrodošla i poželjna osobina da se pomogne bližnjima i prirodi."


- 20:13 - Gukni ako si faca (7) - #

<< Arhiva >>