petak, 17.04.2009.

….evo me…na mjestu zločina….nakon…15, 20 i 30 godina…. da li mi je to trebalo..jer su svi očito šokirani što me vide :-))

…rano je jutro….jedva 8 sati….Zadar...grad u kojem sam provela dosta svog života do 1986. godine.....sjela sam u Atrija popit kavicu….gazda je isti....poznanstvo iz 1985 .....to najavljuje dobar početak….i dok sam čekala konobara….i surfala po netu….primjetim tipa kako ide prema meni…. Najprije je izbuljio oči (ne vjeruje da vidi to što vidi) Onda je širom otvorio usta (shvatio je da mene vidi i da me ne može mimoić) I tad mi je prišao i u šoku rekao...onako kad punih usta kažete što mislite, a znate da to ne smijete reć…: - Pa to si ti i ne mogu vjerovat da izgledaš kao grom! - A kako bi trebala izgledat? - Ma ne…malko sam zatečen da te vidim, ali uvijek si dobro izgledala…. – stao se je izvlačit …ma znala sam da nemam šta radit u Zadru….jer prva osoba na koju sam naletila bila je moj bivši djever (brat od bivšeg muža) : - )))))) …brže bolje….sam nakon kave…obišla mjesta zločina….ali tamo gdje sam sa ogromnim strahopoštovanjem ulazila u zgradu fakulteta….dočekala su me zatvorena vrata…. . Skale…gdje smo se mi sklanjali…iza ruzinavih vrata koja se stoljećima nisu otvarala….sada su blještala…i mamila studente da uđu A na mjestu gdje sam gubila vrijeme čekajući početak predavanja….stajao je on….zarastao u bradu…valjda čekajući da se ja konačno pojavim ...a na ispit se nikad nije smjelo doć istim putem....to nije bilo dobro.... . ....a kad već idemo starim stazama.....da vidimo i te orgulje....to je nešto ...za mene novo.... ...i barkarijol....jedan od puteva dolaska na fax...je još tu....samo je malko mlađi :-)) . ....i tada ugledam....Pizzerija u kojoj smo provodili dane i sate ...još je tu...... ...prođem preko Kalelarge....i to je već drugi put da sam prošla ispred ureda jednog prijatelja....i ovaj put otvorim ulazna vrata i uđem....2 djevojke u prvoj kancelariji: - da li je On tu? - tu je. A Vi ste se najavili? - ne! Ja sam Elyca! - ajmeeee....samo da mu javim da ste tu! - kaže i uzme telefon - neeeeee! hoću da mu vidim facu kad me ugleda! ...i stali mi tako čavrljat...kad odjednom čujem ga na hodniku kako razgovara i pozdravlja se...prođe kraj otvorenih vrata...baci pogled u kancelariju...pogleda natrag u stranku koju je ispraćao i naglo okrene glavu put mene...očiju širom otvorenih... - aaaaaa? - a? - aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ElyzaBBBBetaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! - generacijoooooooooooooo! - uzvratim Nakon divljačkog vriska....širom raširi ruke....stane ispred mene....osmijeh od uha do uha..... ...brže bolje stiže kava...voda....sjedne...okrene se put mene pogleda me u oči i upita: - Pa, reci mi, kako si? ...krivo pitanje! - vidimo se za 2 mjeseca u Šibeniku? - ajme, ali ćemo se vidit? Zaboravila sam na to! Mislila sam do Opatije! - kako si mogla zaboravit na Šibenik? - sad mi se već strogo obraća - sorry, vidit ću ...dignem se...."neodgodive obveze"...odnosno, nezgodna pitanja...i odjurim na autobusni kolodvor! ...nisam nikako mogla pronać ribarnicu....nema veze....naći ću taxi.... P.S. Zanimljivo je da sam bez problema došla do autobusnog kolodvora....ali ni jedan taxi putem nisam vidila :-)) . Nickelback - Photograph ... Daleka Obala - Mrlje ...upisujem ovo u odmore s 1 ili 2 mjeseca??? ...neka Ranka odluči :-)) ...a kod kuće me dočekao šok!....Postavljen stol, šterika na stolu i servirana manistra od lososa i kozica....mala vještica je kuhala.... i to je savršeno skuhala :-))

- 08:13 - Gukni ako si faca (19) - #