8,20....škiljim na mobitel...i nazovem - allo, mogu li se dignit iz kreveta??
- ne možeš! Na godišnjem si odmoru! Spavaj do 11! Zvat ću te da provjerim.
...puno uskličnika u kratkom pozivu....okrenem se na drugu stranu i nastavim spavat...
9,30...škiljim...čini mi se da još nije 10...uzmem mobitel - haloo....mogu li se sad dignit?
- ne!
- ali treba mi na WC!
- onda obavi što imaš i vrati se spavat!
- ali ne mogu više. Bole me kosti od spavanja
- čuješ li se? Bole te kosti od spavanja? Pa neće te valjda od rada bolit??? Ajde spavaj tamo i miruj više!
Nemojte mi sad govorit da nisam vrijedna! Digla bi se ja u 6 ujutro, al' mi nisu dali....i konačno sam se digla iz kreveta.....i bilo je podne kad sam prošla preko Pjace....
.
...a na Prokorativama...raj na zemlji....Svjetsko prvenstvo u friganju fritula :-))))
.
...i nenadano se pojavio leteći kuhar koji je baletskim pokretima, skladno, kao u labuđem jezeru, miješao bakalar :-)) (Nikša Ivičević - konoba Bukara, Drvenik )...bili su tu još i Pero Savanović (Split), Goran Staničić ili Hrvoje Bekavac (Brela) ...(zabucala sam im imena :-((..), Stjepan Slišković (Makarska - "Galinac" - Brela) ....to su samo oni koji su me grlili i pozdravljali....
.
...i dok je gomila ljudi čekala u redu da bakalar bude gotov...Miro Bogdanović je sve pratio budnim okom i zvao me da pričekam još 10-ak minuta, jer da će osim bakalara bit i bakalar s njokima....
.
....malo njih zna da besplatni bakalar koji se kuha u Splitu nisu kuhali obični kuhari....već pravi majstori kuharstva....takmičarski kuhari...svi vlasnici privatnih restorana...koji u vrijeme kad imaju najviše posla...ostavljaju sve i osobno kuhaju bakalar koji se besplatno dijeli građanima...
eto....naspavani klaviristu...koja je moja veza s restoranom...nisam kuharica....samo podržavam ove ljude :-))...njihovu dobru volju...ljudskost i nesebičnost da podrže ovakve akcije...i želja da svaki put pripreme nešto novo....a ove godine je to bakalar s njokima! :-))
...a na Rivi...konačno puno svijeta....i plišani medo :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.