srijeda, 17.12.2008.
...
|
17.12.08. ...kiša već danima pada....a ako i ne pada vrijeme je vlažno i tmurno...toliko da nam je vlaga već ušla i u kosti i u dušu. Najrađe ne bi ništa radila......samo bi se izležavala i sanjarila....al' rano je jutro....treba se radit.... i sjedim ja tako dok mi ne priđe jedna simpatična djevojka i da osobnu.... pogledam na osobnu...onako polukoncentrirano....kad uočim prezime i podignem pogled i kažem: - mogu li prokomentirat Vaše prezime? - može! Svako to napravi! - a ima li koji zgodni muškarac s ovim prezimenom? - Ima! Moj brat - odgovori samouvjereno - pa šta niste njega poslali? - kažem ja....naslonim glavu na ruku i počnem sanjarit.... ....na kavici sa Zorrom-om....  Sparni je dan. Zvono na obližnjem zvoniku uporno je otkucavalo 12 sati...dok se ona brzim koracima probijala među mnogobrojnim strancima za doć do Peristila! ....i dok su odzvanjali zadnji otkucaji sjela je na stepenicu...ispred Luxora.... On je stajao uspravan i miran i proučavao je situaciju..... Jednodnevna brada, pogleda uperenim u daljinu, primjetio ju je krajičkom oka, ali se i dalje pravio da je ne vidi ...i čekao je zadnji otkucaj sata da povuće svoj pištolj.. Prišla mu je.... On je i dalje gledao ispred sebe, ne osvrćući se na nju...skrivajući osmjeh na licu... - što se čeka? - turistički vodič! - tu je! - peace brother! nisam ja za djecu cvijeća - reagirao je na njenu odjeću i raširio 2 prsta u zraku - vi ste za? - ja sam Zorro, osvetnik! Osvećujem se u ime svih muškaraca koje si tako hladnokrvno odbila i škartirala - a dobro ti to ide!! - a slušaj! Mora se neko i potrudit :-)) i vjeruj mi, to uopće nije lagan posao. Oči cijelog muškog roda uperene su u mene! ...i vjerojatno je sebi u bradu počeo pjevat pjesmicu: "...u ime svih nas iz sedamdeset i neke na zakletvu ..."...  .Samo ti pjevaj borbene .... šta me briga....sve će Vas moj Zorro sredit! :-))) ...stanite malo!!! neće ON VAS sredit nego mene???? tu nešto nije u redu????. ...iz kojeg je filma bio ovaj Zorro???.... Zorro: La Espada y La Rosa- I need a hero ....kiša ...koju već danima eskiviram....opet je počela padat....a ja zatvorena u toploj prostoriji....nastavljam sanjarit zbrkane snove....slušajući tiho rumorenje....svijet je puno ljepši kad ga se gleda kroz trepavice.....i uopće me nije briga što je sve ovako zbrkano :-)) 12,00 sati...zvoni mob....ime koje se odavno nije pojavljivalo na ekranu - alo srićo kako si mi? - ma evo sanjarim...znaš bila danas jedna zgodna ženska - a sad si i žene počela gledat? - ma daj Nikola....di bi ja!...ma pitala je za muškarca...ajme....ajde pusti me na miru i poljubi se u čelo :-)) ...:-)) |
