Moj otac je imao tetu :-)…-.bila mu je prava teta…al kako se u obitelji «preskočila» jedna generacija…tako je ona bila samo par godina starija od njega! …a teta…kao teta… morala je pazit na svog nećaka…pa su oni zajedno stoljećima putovali po svijetu….
Dobro sam rekla: «stoljećima»…. Jer su počeli putovat '50-ih godina prošlog stoljeća…a završili s putešestvijama u ovom tisućljeću!
…Ona je bila arhitekta…ljubitelj spomenika kulture….i član tzv «Društva Pere Kvržice»…tako smo milja zvali Društvo prijatelja kulturne baštine… znala je povijest svakog kamena…. Kako je voljela umjetnost pokušala je napravit i pravi izvorni suvenir…al' nitko nije ozbiljno shvatio njenog tovara…osim pjesnika čakavštine! Psovala je kao kočijaš na francuskom, arapskom, talijanskom, "splitskom"....i ne samo da je govorila više jezika nego je znala šatrovački od svakog jezika koji je govorila....tako da nikad niko nije znao da li je francuskinja iz Alžira ili Amerikanka u Parizu! :-))
Kao curica….sramila sam se putovat s njih dvoje….jer je to putovanje uvijek završavalo njihovim nestašlucima…npr: .povlačili su jastoge za «brkove» po Venecijanskim restoranima tumačeći konobarima da neće jest «neobrijane i brkate škampe» ….krali su cvijeće po Pariškim parkovima…naručivali ptičja krila u kineskim restoranima…zaključavali su nas po WC-ima po Italiji za vrijeme štrajka i čekali da vide da li smo se uspjeli izvuć sa zadnjim radnicima, ili ćemo ostat zaključani 3 dana.. i dok bi oni radili nestašluke…ja preozbiljna za svojih 14 godina išla bi polako iza njih i pravila se da ih ne poznajem……
Smijala se glasno i slatko…i svi su je rado zvali u goste jer bi uvijek na odlasku rekla: "Hvala, bila mi je pučka svečanost!"
Svaki Uskrs bi došla kod nas na ručak…ušla bi u prazan tinel….i na lijepo postavljen stol razbacala bi …što je više mogla …čokoladnih jaja… (jednom su umjesto jaja bili čokoladni žohari…što je šokiralo moju mamu koja je dan prije počela uređivat stol)….
Svaki Božić došla bi na vrata…i u torbi je nosila čokoladni panj….ukrašen šiškama iz Franjevačkog samostana u Imotskom!
Bila je sama…nikad se nije udala…oko vrata uvijek je nosila kristalno srce iz Megeve-a … nikad nije do kraja rekla što joj znači….al ga nikad nije skidala s vrata iako je posjedovala lijepu kolekciju zlata, briljanata i bisera….i kad je umrla….počela je jagma za njenim nasljedstvom. Moj otac je bio jedan od nasljednika i kad je išao na diobu ja sam mu rekla:
- pusti slike, bisere, zlato, uzmi ono stakleno srce ili stan!
- znaš li ti koja mu je vrijednost?? Ne mogu doć i pitat nešto tako!
- Ma ne vrijedi srce ništa, al za mene vrijedi milijune. Dakle ili srce ili stan!
- Lako je to tebi govorit, vidit ćemo što me zapadne i s tim budi zadovoljna
…srce nisam dobila, i ne znam što mi je otac dobio u nasljedstvo, al sam im za Božić svima servirala «njen» panj: - odakle ti recept i šiške – pitale su me tete - otišla sam lipo na groblje i pitala je! Da ste je vi pitali i vama bi dala recept – teta me pogledala u čudu, a moja mama je samo tiho dodala
- ma muči, koliko je luda, vjerojatno je to i napravila!
…mom ocu je bilo drago što su na Božićnom stolu panj od tete Ilke i fritule od njegove mame…
….evo prošlo je više od godine dana od podjele njenog nasljedstva…kad mi zvoni mobitel…
- znaš što se dogodilo? Upravo su ti donijeli «srce» od tete Ilke na poklon
- tko?
- Pa ona njena rodica – brzo je pričala moja mama - A bit će im trebalo godinu dana da ga daju na procjenu! Vjerojatno su u šoku što Ely hoće nešto što ne vrijedi ništa, pa su morali dobro provjerit …ili su zgrabili ono što ja hoću jer su mislili da vrijedi, pa se sad kaju :-)
- morat ćeš kupit novi lanac….nisam ni znala da je srebren pa je pocrnio od stajanja
- ništa ja ne kupujem! Savršen je takav!!!
…eto…lančić se opet nosi….s ljubavlju…i tko zna kakvu priču krije…. Hvala ti teta Ilka….bila mi je pučka svečanost!!!!
..
CHARLES AZNAVOUR- La B o h e m e ...... Mireille Mathieu Pardonne-moi ce caprice d'enfant
....i sretan Vam CousCous....
...dvije stvari u kojima uživam: kava i sirnica :-))).... ...i naravno ...na kauču ...
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.