srijeda, 24.05.2006.
Zaljubljena....
|
Zbog loše posjećenosti bloga mijenjam tematiku! Kako svi pišu o ljubavi idem pisat i ja! Dakle:  ja sam zaljubljena i niko me zato ne "šljivi" ... čak ni onaj u koga sam zaljubljena .... ....a da Vas vidim sad... |
nedjelja, 21.05.2006.
Telefonska sekretarica
|
Već jako dugo vremena imam telefonsku sekretaricu. To je bilo još doba kad ljudi nisu bili navikli da će im se javiti "metalni" glas s druge strane žice. Poruka je bila jako fina i glasila je: Poruka 1. "Dobili ste stan obitelji .... molim Vas da nakon zvučnog signala ostavite poruku i broj telefona kako bi Vas mogli kontaktirati!" Nakon ovakve poruke ljudi bi ostavili broj telefona, ja bi nazvala i ustanovila da me zovu da im dam razne savjete. I tako sam ja besplatno radila prekovremeno, a moj telefonski račun je rastao..... Poruka 2. Shvativši da me iskorištavaju promijenila sam poruku u: "Ukoliko trebate bilo kakav savjet ostavite 100 € nakon zvučnog signala!" Kad bi čula ovu poruku moja mama bi stala kreštati u sekretaricu: "Ely izmjeni ovu poruku to nije u skladu s tvojim statusom, funkcijom.....što sve ne!" Jako sam se dugo borila protiv maminog bijesa (iako je i ona spadala u one koji su svakodnevno zvali jer im je stvarno trebao savjet). Interesantno je, što osim moje mame, više niko nije ostavljao poruke. Ljudi bi jednostavno poklopili slušalicu i tako sam dobila malo mira. Ipak, mama je mama, i ja sam opet promijenila poruku. Poruka 3. "Kad ste već zvali na kućni telefon i dobili sekretaricu mogli ste bar bit toliko pristojni da se i predstavite umjesto da kukavički spustite slušalicu!" ....... e ovdje je bilo zanimljivih poruka kad su ljudi drhtećim glasom ostavljali svoja imena i ispričavali se što uznemiravaju ali su samo htjeli čestitat neku prigodu.... Ipak, sve je manje ljudi zvalo na kućni telefon. Jedino su moje prijateljice bile uporne s obzirom da je "traćanje" preko mobitela bio jako skup hobi. Znači, kad su htjele čuti moj glas zvale bi na mob, kad bi htjele pričat zvale su na kućni telefon. U mojoj su se kući tada dogodile određene promjene, mama se navikla da me zove na mobitel i dam ja kćeri kućni telefon da radi s njim što želi. Poruka 4. "Dobili ste odjel za lobotomiju. Molim vas da ostavite svoje podatke kako bi vas mogli naručiti!" ....... Poruka 5: "Dobili ste pravi broj al'vam noge puno smrde, kad ih operete javite nam se ponovo!" .... na ovu je poruku čak i Vojni odsjek 3 puta ostavljao svoje poruke Ja sada samo komuniciram preko mobitela. Jedan zvoni al se ja više na njega ne javljam (vidim ko me zove pa lijepo odlučim da li mi je zabavno javit se ili ne), a drugi me ždere što ne zvoni... Na kućni telefon se javlja samo sekretarica ..... ljudi vjerojatno ne žele prat noge |
četvrtak, 18.05.2006.
.... prelaz preko ceste ....
|
Dosta Vam je bilo o kavicama!!!! Nema više....... Sada ćemo opet malko o mojim problemima..... .......Dakle ........  Najveći mi je problem vratit se kući sa posla! Nee, nije to zato jer ne želim kući....nije to ni zato jer volim svoj posao.... to je jednostavno zato jer me strah preći na drugu stranu ceste. Uvijek kad vidim cestu sa duplom trakom, prvo što ću pogledat je .... gdje je semafor ... i ma koliko god on bio daleko otići ću do njega i tamo "pokušat" prijeć cestu. Ovo "pokušat" je zato što ako se radi o raskrižju onda mi ni semafor ne znači siguran i brz prijelaz. Cestu prelazim uvijek kad ima još netko. Taj moj problem znaju svi moji prijatelji, pa im nije teško jednostavno mi dat ruku i prevest me preko ceste. To im je jednostavnije nego se vraćat po mene ili mi govorit "ajde, možeš sad!" I tako ... već godinama kuharica obližnjeg restorana zna da se vraćam s posla kad i ona i uvijek me čeka da me prevede preko ceste. Sada je ona na bolovanju iduća 4 mjeseca i ja moram nać drugi način kako da se vratim kući. ....prijatelji moji gdje ste.... kaže Tereza Kesovija Ako me vidite kako se šetam gore dole ispred nekog pješačkog prelaza .... to je zato jer čekam da svi vozači odu spavat! |
utorak, 16.05.2006.
i opet kava (al' ovaj put ženska)
|
i tako dok ste vi raspravljali o mojim pogreškama u odgoju...ja bila na putu za Zagreb. (...i još bi uvijek bila da nema dobrih duša koji me vole...) Taj put i ne bi bio toliko interesantan da nisam bila u Sheratona ...ili kako god... i zove mene jedna prijateljica na kavu. - ajmo ovdje popit kavu - ti si luda, kaže ona - ma daaaaajjjj, budimo carice koje će poslije pričat da su popile kavu u Šeratona I tako smo sjele mi za stol, usluga diskretna, ona kavu s mlijekom, ja sa šlagom (bez ljubavnih dodataka jer smo bile pristojne). Mi smo se lijepo istračale, kavu popile nismo....bila je to naprosto splačina. Račun: 40,00 kn. Toliko me oduševila cijela situacija da sam s veseljem platila i otišla prekoputa namirit svoju kofeinsku krizu (i nastavit sa tračevima). Jedini problem je što smo, brbljavice kakve jesmo, zaboravile uzest račun za uspomenu... (dakle dokaza o tome nema) Onda se Ely malko prošetala do Špice, pa pojela sladoled u Milenija, pa zakasnila na autobus za aerodrom, pa žicala taksiste da joj spuste cijenu do aerodroma... i na koncu došla u Split, kad tamo sa vrata se neko dere: - najzadnja si izašla iz aviona!!!!!! bila je to moja prijateljica (nekima poznata kao  uho) koja me čekala da me prebaci doma svojim autićem.Kad u autu.....raskoš..... Mozart kugli u golemim količinama (...tolikim količinama da mi ni trčanje od Splita do Zagreba neće pomoć da se vratim na staru kilažu) .... a onda kao dodatak njenog zakonitog i Mozart liker od čokolade.... Nasreću nisam imala Mozart kugle dok sam preljetala Vaše područje Trill jer te ne bi bilo danima na blogu (tražila bi one koje su se meni otkotrljale). ....Ruda je u međuvremenu poslao SMS u kojem se buni da previše bučno preljećem njegove krajeve.... Dakle......prijatelji moji....svugdje vas ima....i ja vas sve |
četvrtak, 11.05.2006.
Sve je to zbog lošeg odgoja .... 
|
Uvijek živim tako da se držim pravila "Ako ne možeš pomoć, nemoj ni odmoć!" i što dobivam za to??? ..... gaze me, maltretiraju, prijete, ucjenjuju... Sve je to zbog lošeg odgoja! ali nećemo o poslu .... pogledajmo kako to izgleda u svakodnevnom životu. Nikad kao danas, nismo imali bolje načine komunikacija. U svakom trenutku možeš komunicirat sa bilo kim na ovom svijetu. I zašto smo onda tako sami????? Zato jer ne želimo opterećivat one koje volimo sa svojim tužnim mislima - Sve je to od lošeg odgoja Zašto ne možemo prić prijatelju zagrlit ga, pomazit po glavi ili nježno poljubit u obraz??? zato da se to krivo ne protimači - jer su nas loše odgajali Učili su me da budem vrijedna, poštena, marljiva, da pomažem drugima, da ne pokazujem svoje emocije, da ne tračam druge, da se ne rugam tuđoj nevolji, da ne govorim ružno, da ne mislim ružno i da ne radim ništa ružno - JAKO, JAKO LOŠ ODGOJ! ..Da su nas roditelji učili da gazimo druge, da im otimamo posao, vrijeme i novac bilo bi nam lakše na posla - dakle opet govorimo o lošem odgoju .... Da su nas roditelji učili da budemo egoisti, bilo bi nam lakše u društvenom životu - i opet ja o lošem odgoju ..... Da su nas roditelji učili da napravimo ono što mislimo u tom trenu bez obzira na to kako će to drugi protumačit - bili bi puno sretniji i ispunjeniji - i naravno opet za to okrivljujem loš odgoj Ipak ja i svoju djecu odgajam onako kako su i mene učili! Ponavljam greške svojih roditelja. I kako me moral sprječava da uradim ono što želim ... ja koristim ovo mjesto da Vas sve toplo zagrlim i  VOLI VAS >>>ELY |
