četvrtak, 18.05.2006.
.... prelaz preko ceste ....
|
Dosta Vam je bilo o kavicama!!!! Nema više....... Sada ćemo opet malko o mojim problemima..... .......Dakle ........  Najveći mi je problem vratit se kući sa posla! Nee, nije to zato jer ne želim kući....nije to ni zato jer volim svoj posao.... to je jednostavno zato jer me strah preći na drugu stranu ceste. Uvijek kad vidim cestu sa duplom trakom, prvo što ću pogledat je .... gdje je semafor ... i ma koliko god on bio daleko otići ću do njega i tamo "pokušat" prijeć cestu. Ovo "pokušat" je zato što ako se radi o raskrižju onda mi ni semafor ne znači siguran i brz prijelaz. Cestu prelazim uvijek kad ima još netko. Taj moj problem znaju svi moji prijatelji, pa im nije teško jednostavno mi dat ruku i prevest me preko ceste. To im je jednostavnije nego se vraćat po mene ili mi govorit "ajde, možeš sad!" I tako ... već godinama kuharica obližnjeg restorana zna da se vraćam s posla kad i ona i uvijek me čeka da me prevede preko ceste. Sada je ona na bolovanju iduća 4 mjeseca i ja moram nać drugi način kako da se vratim kući. ....prijatelji moji gdje ste.... kaže Tereza Kesovija Ako me vidite kako se šetam gore dole ispred nekog pješačkog prelaza .... to je zato jer čekam da svi vozači odu spavat! |
