lutanja 2

utorak, 06.08.2019.

Moj grad



Stisnuo se grad kao da je u njedrima mlade djevojke. I diže se, i spušta ... sa svakim njenim dahom. Stisnu se grad i pretvara se da spava. Iste kuće, kasarne. Od Vile do stare pisarne. Jedna rijeka od tisuću boja. Jedna žena iz mojih snova ... Stisnuo se grad i poput voajera promatra tko to hoda njegovim parkovima. Tko na drvene klupe urezuje svoja imena. Stisnuo se grad. Stisnuo se grad kao da je u njedrima mlade djevojke. I sanja. Sanja da smo ponovno zajedno na zidiću kod kantine. Da sviramo uvečer gore na kupalištu. Da trčimo niz staru cestu. Stisnuo se grad kao nikada do sada. Sjetan. Ali sretan. Moj grad.

Oznake: poezija

06.08.2019. u 14:51 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.