četvrtak, 25.04.2019.
Samo za nju
Kada se probude grane stare murve i kad nad Trgom zazvone zvona crkve Svih Svetih. Kada se prvi kupski čamci na rijeci pojave. Ptice se pjevom jave i proljeće šansu ponudi ... Ona zabludi ... u neki svoj tužni crno bijeli film. I navuče zastore od teškog flanela. Ostavi pjesmu da čeka ispred tunela. Sakrije pogled u mrežu svog srama ... i sve one igre što su bile među nama... pospremi u kut. Lipanj kad donese dah toplog ljeta ona nacrta oblik svog posebnog svijeta na karti svemira. I nestane kao kad kiša obriše kredom pošarano srce na asfaltu. Mogu tada ostavljati stihove kao putokaz ... jer znam potražit će me kada dođe mraz. Ona je dijete jeseni. Žena zime. Strast njeno drugo je ime. Pomalo tužna. Tiha. Sjetna. S prvim taktovima rujna postaje konkretna. Divlja. Luda. Dio moje vječne ljubavi. Dio moga bluda.
