lutanja 2

četvrtak, 26.07.2018.

***

U mom stihu nema magije da te zavede. Moje su riječi samo štit ratnika na vodi. Ne nosim ljepotu u džepu kaputa. I nemam onaj posebni šmek.
Ja samo sam stranac pred tvojim pragom. Čovjek što ima dil s vragom. Sporedni lik ove priče. Ljubavnik koji nema pokriće.
Pa zašto se onda bojiš?

26.07.2018. u 12:12 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 11.07.2018.

Vjetar više ne nosi tvoje ime

Više ne hodaš po rubu snova. I nema te u sjeni na zidu. Vjetar više ne nosi tvoje ime. Put kojim hodaš nije moj put. Spustila je tama svoj zid od flanela među nama. A stihovi više nemaju rime. Gitara je postala samo dosadni predmet koji smeta u stanu. Krovovi zgrada nemaju boje. A Stolichnaya me vreba iz kredenca. Umoran sam od traženja. Čekanja. I vrijeme od mene radi samotnjaka. Bojim se. Dno sam presušenog zdenca. I moj korak ne prati više tvoj. Zaustavila se igra koja nema kraja. A bačene kocke kao da su ostale negdje u zraku. Na mojim ramenima šinjel od tuge. U rukama svijet od stakla. Lomi se. Puca. I krv mi teče iz šaka. Više ne hodaš po rubu snova. I nema te u sjeni na zidu. Vjetar više ne nosi tvoje ime. Put kojim hodaš nije moj put. Spustila je tama svoj zid od flanela među nama. A stihovi više nemaju rime.

11.07.2018. u 12:12 • 14 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.07.2018.

Trokut i krug

U trokutu tvom vatra. Mome krugu ne nazire se kraj. U ruci držim potrgani štap. U pogledu skrivam svih probisvijeta fuliraj. Moj kaput ima miris naftalina. U džepu nosim karte bez herc dame. Moje ime je nemir ... i želim se spustiti na tvoje rame. Poput bisernih perli skliznuti kroz otvor negližea. Na tijelu tvome ostaviti trag. Potpis. Bio sam ovdje ... tvoj osobni mali vrag. U trokutu tvom vatra. Mome krugu ne nazire se kraj. Na glavi stari šešir. Na usnama drhtaj. Neki misle da sam vjetar. Mnogima nisam drag. Molim te ne puštaj me unutra. Ne dozvoli da pređem prag. Jer imam pregršt snova sakrivenih u rukavu. Prstohvat grijeha. Dvije kapi strasti. Zovu me još i nemir koji nema časti. Dođem kada se najmanje nadaš. Životom se zaigram kao ljuljačkom u parku. Nagovaram na blud. Ponekad sam samo umorni pjesnik a ponekad razigran i lud. U trokutu tvom vatra. Mome krugu ne nazire se kraj.

05.07.2018. u 11:51 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 04.07.2018.

Istetovirani snovi

Istetovirani snovi na tvojoj ruci. Od zlata malo srce iznad dekoltea. Nacrtane usne kao da proviruju iz slikarskog ateljea.
Sakriven pogled iza tamnog stakla. U kosi igra tisuću leptira. Tišina dana. Nema nikoga da te dira ...
Da poljubac spusti na rame iznad bijele trake. Da ti šapne riječ koja zove na grijeh. Na lice izmami onaj stih što zove se osmjeh.
A vrijeme klizi. Neumorno. Lomi i najtvrđe stijene. Ponekad se prikrada poput hijene. A ponekad samo prođe pokraj nas.
I nema pravila u ovoj igri. Možda je magija a možda samo sanje. Priznaj da život je jedno veliko ... putovanje.

04.07.2018. u 13:48 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 03.07.2018.

Tebi

Tebi
Zbog koje moji stihovi ponovo plove po pučini tajanstva
Tebi ... povjeravam sva moja pijanstva
Moje pjesme
Snove
Tamu
Život pisan na makadamu
Dajem ti srce nacrtano kredom
Ovo malo ljubavi što ostalo je pod kosom sijedom
Dajem ti krila za visine
Svoje duše dio tišine
Tebi
Što stojiš na rubu svog broda od papira
Satkana od nedorečenosti u svemiru bez mira
Tebi koja voliš
Koja tražiš
Lutaš
Tebi bez koje šum vjetra na prozoru samo je buka
Bez koje pjesma nema zvuka
Tebi
Zbog koje moji stihovi ponovo plove po pučini tajanstva

03.07.2018. u 11:57 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.07.2018.

***

***

01.07.2018. u 14:45 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.