četvrtak, 02.08.2018.
Ne želim da me itko probudi
Gledam svaki dio tvoga tijela
Što na krevetu pokraj mene leži poput najljepšeg akvarela
I pratim ritam daha što podiže ti grudi
Ako sanjam ne želim da me itko probudi
Zavidim gumbu jer on je na tvojoj bluzi
A čarobni osmjeh igra na licu dok prelazim ti po guzi
Zavezat ću ti ruke, zavezat ću ti oči
Jezikom po trbuhu poput jutarnje magle proći
Napraviti krug do tvojih bedra
Stavit ću ti krila, raširiti jedra
Uz ljubavne stihove šaputati prostote
Ustima podijeliti griote
Taj poljubac od čokolade
Ako ih je i bilo srušit će sve barikade
srijeda, 01.08.2018.
Nemirna rijeka
Sve se na kraju svodi na nemirnu rijeku. I stih koji sam ti poklonio prvi puta. I onaj boem što nemirno luta. I život. I vjetar. I usamljeni galeb. Sve se na kraju svodi na nemirnu rijeku. Na splet golih tijela. Na osmjeh sakriven u džepu tamnih odijela. Na jedan san. U živu stijenu uklesan. Sve se na kraju svodi na nemirnu rijeku. Znaš i onaj artist na trapezu. I Šestinski kišobrani. I neki nama dragi ljudi čudom odabrani. Ljubavnici u tami veže. I onaj prsten koji nas s nekim drugim veže. Sve se na kraju svodi na nemirnu rijeku. Na onaj krug. Naš krug i na jedan dio strasti. Kad osjećaš kao da smo skupa odrasli. Dijelili špekule. Igrali skrivača. Spavali ispod istog pokrivača. Na gitari pokidali žice. Sve se na kraju svodi na nemirnu rijeku ... i ljubav.
