petak, 29.04.2016.
Ti nosiš život
Vidim osmjeh dok u krošnjama grana igra se vjetar. Vidim sjenu. Rasplesanu. Čujem svira ona dobra stara stvar … Sretna si … od Boga to je dar.
Znaš, svijet možda nikada neće zastati na trenutak. I nećemo zauvijek hodati stranom svijetla. Ponekad pokucat će tuga na vrata od samoće. Ponekad uzet ćemo zabranjeno voće. I naše će vrijeme biti samo vrijeme i ništa drugo.
Ali kada dotakneš lice anđela … sjeti se … i nacrtana srca su ispunjena.
Ti nosiš život.
ponedjeljak, 18.04.2016.
Znam stih
Znam stih koji reže poput stakla. Do krvi. Do bola. Znam stih koji tjera da u kasne sate, u zadimljenom lokalu, zaplešeš na stolu gola. Znam stih koji guši. Ubija. Probada. Znam stih koji dođe kada umire svaka nada. Koji te zove. Snubi. Mami. Stih s kojim sakrivaš se u tami. Znam stih satkan od čežnje. Od tuge. Onaj koji tjera da voliš druge. Stih laži. Prevare. Slutnje. Prepun gnjeva. Mržnje. Prepun ljutnje. Znam stih koji pravi se važan. Koji udara nisko. Ne pita za vrijeme. Znam stih zbog kojeg zaboravljaš na mene. Ogrnut kaputom srama taj stih koji zna što prava je drama. Stih bez kojeg ne počinje noć. Stih koji ima tu posebnu moć. Znam stih koji u tuđim krevetom pokriva te plahtama od svile. Znam stih zbog kojeg misliš da sve su žene moje jednom bile. Stih što reže poput stakla. Stih zbog kojeg žalim što si me ikada dotakla.
četvrtak, 14.04.2016.
Nešto staro ali danas mi baš odgovara
Balansiraš kao onaj moj plesač na žici. Tankom linijom između ljubavi i tuge. Vješto. Polako. S osmjehom na licu. Prkosiš boli. Izbjegavaš riječi koje sadrže "voli". Mijenjaš teme. Zanemaruješ vrijeme. A vrijeme je jedino koje ti može reći da sutra nećemo biti ništa mlađi od jučer. Balansiraš kao onaj moj plesač na žici. Onaj nikada završeni artist. Kojem ponestalo je hrabrosti baš kada trebao je stati na čvrsto tlo. Balansiraš. Prijatelj ili ne. Čovjek koji remeti miran san ili život dosadan. Balansiraš. Između zagrljaja i straha. Strpljivo. Kao u najtežoj partiji šaha. Svaki potez može voditi u pobjedu ili kraj. Balansiraš. Balansiraš kao onaj moj plesač na žici.
srijeda, 06.04.2016.
Klupa u perivoju
U polutami lanterne. U tišini četiri rijeke. Sjeo sam na klupu Vrbanićevog perivoja. Možda sam htio da je i ona negdje u blizini. Da sjedi na nekoj drugoj klupi, ispod nekog drugog drveta. Možda sam htio samo biti sam. Družiti se s mislima onako u prazno. Možda. Znam jedino da sam sjedio na klupi u Vrbanićevom perivoju, u polutami lanterne i u tišini četiri rijeke. Sumrak se već naveliko poigrao sjenama. Mirisala je stara smreka davno ukradena iz Nadbiskupova vrta. Koraci iz pravca Zvijezde su utihnuli. A ja sam sjedio na klupi u Vrbanićevom perivoju. Naišla je Tuga. Onako kao što samo ona može doći. Nenajavljena. Iz udaljenog nekog kuta. Sjela do mene a da nije ni pitala da li je mjesto zauzeto. Ona zna. Pogledali smo jedno drugo. Izvadila je Tuga iz kaputa bocu rakije. Otpila gutljaj i pružila meni. Nisam odbio. Nije bilo razloga reći Ne. Sjedili smo tako dalje Tuga i ja na klupi, u polutami lanterne i u tišini četiri rijeke. Htio sam ju pitati zašto je tu ali me preduhitrila. Rekla je i da ona razmišlja o nekome tko možda sada sjedi na drugoj klupi, ispod nekog drugog drveta, u nekom drugom dijelu Vrbanićevog perivoja. Klimnuo sam glavom i vratio joj bocu. Tuga se osmjehnula. Spremila bocu u unutarnji džep svog kaputa. Ustala. Napravila nekoliko koraka. Odjednom zastala. Okrenula se. Ima još jedna klupa gore na vidikovcu kod starog grada - reče mi - Ima i drvo slično ovome što nekad raslo je u Vranyczanyjevom rasadniku i sada krošnjom krije svjetlost lanterne. I tamo je tišina od četiri rijeke. A da li je tamo ona? – upitao sam. Nije. – odgovorila je Tuga i nestala. Još sam dugo ostao sjediti u polutami lanterne, u tišini četiri rijeke, na klupi Vrbanićevog perivoja.
utorak, 05.04.2016.
Pogledaj večeras u moje oči
Pogledaj večeras dobro u moje oči. Možda postavim ti pitanje što vidiš…Usamljenog čovjeka? Bijesnog psa? Potrošenog boema? Možda vjetar što se sakrio i samo drijema. Pogledaj večeras dobro u moje oči. Ima li u njima svijetla? Vlada li tama? Pleše li sjenka s đavlom? Ili od duše ostala je samo krama? Pogledaj večeras dobro u moje oči. Suza? Dvije? Od ironije napravljen put? Odbačen i slomljen neki prut? Pogledaj večeras dobro u moje oči. Možda postavim ti pitanje što vidiš…Ljubav u medaljonu od bronce? Grijeh što lomi na dva dijela? Prazninu? Ili vidiš ludu igru golih tijela? Pogledaj večeras dobro u moje oči. Vatra? Snovi? Tisuću boja? Spoznaja da nikada nećeš biti samo moja?
