|
Da novi tjedan je na vratima,zavrsili su praznici i opet sve po starom,opet monotonija i neprestani umor od viska informacija!!ali ja cu se malo vratiti unatrag jer ovaj tjedan mi je bio blago receno cudo!!
Zaista ne znam od kuda da pocnem,kao prvo zaista je proslo tjedan dana da nisam doma a ja sam uspjela ne ispustit suzu za svojim domom,krevetom i prijateljima i bas sam zato ponosna,jako,jako...
Ne znam kako je u Zagrebu (ah, moj mali Zagreb,slatki dome) ali ovdje je prokleto hladno.U cetvrtak sam izasla iz stana kada me zapuhnuo onako ledeno zimski vjetar koji ti stvara crvene tockice na obrazima i cini te nervoznom jer shvacas da je ljeto otislo i nece ga biti duuuuuuuugo...I tako nabila sam kapu na glavu a preko nje jos dvije kapuljace pa si mislim odjebi vjetre odi puhat nekom drugom u facu!!!i hodam ja,a vjetar puse,sve zavija oko mene,pretrcavam glavnu prometnicu i neki frajer svira udaljen tisuce kilometara od mene,okrecem se i psujem mu sve po spisku na hrvatskom a on samo bljedo gleda kao od kuda si ti??ma boli me mislim si ja neka taj cigan svira nekom drugom...dosla sam i do svojeg odredista jos jednog mjesta gdje cu se opako smrznuti,a vec sam tada bila uvjerena da su mi prsti,nos i brada zaradili ozebline 1.stupnja....svejedno ulazim u dvoranu,zagrijavam se i pocinje moja borba,pocinje moj zivot i ono zbog cega sam ja tu....Gle cuda taj sam dan zaista odradila sve super,islo je nekako predobro,lebdjela sam (mozda je on kriv zbog toga,ne znam) i kada sam zvrsila ponovno sam navukla kapuljacu i krenula dobro poznatim putem ali tada na ulazu u dvoranu ugledam na podu svezanj,saginjem se i ne vjerujem!!!!!!!!!!!nije moguce!!!!!!!!gledam jos jednom pa brojim 20 000,brojim i dalje 40 000,brojim i dalje 10 000 i jos 5 000,ljudi moji to je 55 000 forinti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!ili vam vise od 200 eura!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA,NEMOGUCE MISLIM,NE,NE,NE,ODBIJAM SI PRIZNATI I MISLIM SADA CE SIGURNO NETKO DOCI I UZETI MI TO UZ OBJASNJENJE DA JE NJEGOVO!!!osvrcem se ali nema nikoga,spremam u dzep,a sta cu?ali polako mi se budi savjest mislim to je nekom cijela jedna placa kome li je to ispalo??opet se osvrcem ali nikog ne vidim osim jednog covjeka koji ulazi u auto...mozda je njegovo mislim,pokusavam potrcati ali bojim se jer ne znam jezik azbog te love bi mogla i dobiti po glavi...mislim,znojim se iako je prokleto hladno,zovem starce sta da radim?oni kazu nosi doma pa ako se ko javi vrati lovu....odnjela sam je doma ali proslo je vec par dana i nitko se ne javlja i zato sam danas mali dio potrosila i kupila sebi i Tigiju pizzu... sretan dan nema sta,tako naci lovu na ulici,mislim to je sudbina ili ne?ne znam ali o tome sam neki dan s jednom posebnom osobom jako dugo razgovarala i nismo mogli doguciti da li je sve u zivotu sudbina ili si sudbinu krojis sam...ne znamo,nismo se mogli dogovoriti,dugo smo razgovarali,zaista dugo...SUDBINA,SUDBINA,SUDBINA STA JE TO MOZE LI MI netko reci???jeli sudbina sto smo ja i on razgovarali o sudbini?ili je sudbina da sam ne shvacena?ne znam zakljucak je bio da filozofiramo i da nitko od nas nije u pravu....mozda je sudbina i to da ne bude onako kako ja zelim da je,mozda je sve ovo besmisleno....mozda je sve igra,a mozda je stvarno i kako da znam?kako da shvatim?gdje da trazim odgovor?u ocima,rijecima ili glasu?
pozdrav svim izgubljenim dusama i ljudima koji vjeruju u sudbinu....
pusa mojim curama i onom koji me ne shvaca ili me ne zeli shvatiti....
|
