ponedjeljak, 12.02.2007.
Tristania
Već dugo nisam pisao neki nefilozofski članak, pa da blog učinim ipak nešto zanimljivijim, a i iz osobnih razloga (već jako dugo planiram napisat par recenzija ali nikako da nađem vremena), mogao bi jedan post posvetit nekom bendu; imao sam više ideja, ali kada malo bolje razmislim svi ti bendovi i njihovi albumi, ma kako bili dobri i koliko ih slušao u zadnje vrijeme, ne zaslužuju da budu recenzirani prije Tristanije; iako ovaj bend u zadnje vrijeme nešto manje slušam (zapravo i ne, sad su mi se vratili na playliste nakon albuma Illumination, ali prije sam bio lagano razočaran, pogotovo nakon što sam nabavio Ashes) nekad sam ga doslovce obožavao i satima slušao jedan njegov album... Kvaliteta koju bend pokazuje je neupitna i to priznaju i mnogi koji uopće ne slušaju Gothic, ali meni prihvaćanje njihovog glazbenog stila uvelike ovisi o trenutnom raspoloženju; neki put mi daleko bolje paše Sirenia koja svojim jedva primjetnim elemtima Powera u nekim pjesmama lagano podiže raspoloženje, dok mi Tristania savršeno dolazi kad me hvataju depresija i melankolija, kad čovjeku dođe da se zatvori u mrak sobe i ne razmišlja, samo sluša njezin glas...
Glazbu benda sam prvi put upoznao pred nešto manje od dvije godine; zapričao sam se sa sestrinom prijateljicom (ima dobar dizajn) nešto u vezi Nightwisha, ona mi je spomenula, a kasnije i posudila prva tri albuma, i tako je počelo...
 |
Heh, čovjek stvarno pomisli da je broj ljudi na Gothic sceni ograničen, pošto se stalno isti vrte među bendovima; nabrajati sve primjere bilo bi besmisleno, spomenut ću samo Leaves' Eyes i Sireniju. Ali nema veze, glavno je da se i dalje stvara dobra i kvalitetna glazba, na što se ne mogu požaliti.
Da samo ukratko spomenem, bend je osnovan krajem 1996. u Stavangeru, gradu na jugozapadu Norveške (danas sam baš gledao na karti kamo se nalazi i opet me uhvatila želja da posjetim Skandinaviju), te je u početku brojio tri člana, dok im se ubrzo nije pridružila Vibeke Stene kao ženski vokal (isprva je trebala biti samo privremeni back vokal, kasnije su se predomislili i primili je). Morten Veland je nakon albuma Beyond the Veil izbačen iz benda zbog "social and musical differences", te je osnovao drugi bend, Sireniu.
Karakterističan glazbeni stil Tristanije najbolje opisuje savršeno spajanje elemenata Gothic i Doom metala, te klasičnih instrumenata (orgulje i violine) i upečatljivih zborova s Beauty and the Beast načinom pjevanja, tj. s prekrasnom kombinacijom dobrog soprana i muškog growl vokala.
Iz prvog demo albuma (Tristania, 1997.) istaknut ću samo Cease To Exist pjesmu, jer se ostale ili pojavljuju u sljedećem albumu ili nisu na mene ostavile toliko veliki utjecaj. Ovo mi je inače jedna od najdražih i najtužnijih pjesama, za mene ima veliku sentimentalnu važnost iako je prekrasna i neovisno o tome što povezujem uz nju... Počinje tako lagano, nema jasno iznesene melodije, više se ide na stvaranje te magične, melankolične atmosfere, a onda iznenada počinje, sasvim polako, glavna melodija... Prvo je iznosi samo jedan instrument, onda mu se pridružuju ostali, javlja se nova pozadina i daljnja razrada te melodije dok se ona prva atmosfera potpuno ne izgubi, ali ne zauvijek. Javlja se ponovno s pojavom vokala, instrumenti su sada tiši, melodija je sporija i depresivnija, a Vibeke Stene ne pjeva kao obično, cijeli se tekst pjesme iznosi kroz šapat, tako prekrasno tužan... Tražio sam na netu primjere ali bio sam loše sreće, zato ću samo staviti lyrics; obično stavim samo nekoliko najupečatljivijih stihova, ali ovo je toliko dobro da bi bio zločin izbaciti i jedno slovo...
| A velvet breath of life enchants the garden of delight Her voice within these winds The flower so serene Her cold and silent wail Descend like midsummer rain Bury my heart in thine A taste of heavens wine Beneath a fullmoon bright she comes with gowns flowing wide With bloodlike lips of faun Enchanting eyes of dawn Towards the moon she gaze A lonely tear runs down her face For all she lost in life buried so deep inside Leaves... dance in her precious eden where she lies deep Her loss in life engraved in dusk and angeltears Enlight in night within me Lead me there where my heart lies buried beneath the seven seas |  |
Widow's Weeds je prvi pravi album, na scenu izašao 1998. Ističe se posebnom atmosferom koja se stvara kroz svih devet pjesama koje zajedno čine prekrasno zaokruženu cjelinu; prvo Preludium, tihi zvuk zvona u pozadini, razvijena melodija koju iznose orgulje i zbor s dominantnim ženskim vokalom – stvara se osjećaj nemirne tišine, nekakve udaljene već davno zaboravljene tuge, kao da ništa ne može prekinuti tu dekadentnu monotoniju, ali već sljedeće pjesma najavljuje da će album biti sve nego monoton. Evenfall je svojevrsno remek-djelo; proizlazi iz prethodne pjesme kao čista suprotnost, a opet se prekrasno nadovezuje na nju. Zborovi ostaju kao back vokali i savršeno pridonose teatralnosti, ali ih sada prate gitare i growl vokali, koji međutim zadržavaju razumljivost tako da se može i bez da se zna lyrics prepoznati što pjevaju. Drugi dio pjesme je daleko mirniji; prvo gudači, a zatim tužni i umjereni ženski glas praćen jedino glasovirom, prekrasno...
December Elegy... Prekrasna pjesma, počinje tako lagano, umorno... Bitno je naglasti da njezin glas nikad nije kristalno jasan kao kod nekih sličnih bendova; uvijek zvuči udaljeno, nekako prigušeno, čak i kad pjeva tako da je cilj istaknuti razliku od back vokala (štoviše, čak i kad se pjesma temelji na toj razlici) glas joj nikad ne iskače od pozadine, uvijek ga se treba tražiti u skladbi, a ne da je nadglašava.
| May thou carry me to the sea Like autumn leaves... heaven wither Savage is the winter prevailing within I fall for thee... Sorrow entreating me Makes me leave heaven |
Za razliku od većine drugih pjesama Midwintertears započinje dosta žestoko, odmah growl vokali i instrumenti, ali tako da su vokali podređeni instrumentima koji iznose temu; drugim riječima, ovo nije klasično growlanje iz Black metala, u potpunosti je podređeno melodiji i uklapa se u nju. Ovo je jedna od rijetkih pjesama u kojoj je ženski vokal superioran, štoviše iznosi samo jednu kratku dionicu u sredini pjesme. Ali to ne smeta previše; kod Tristanije je bitno da nema glazbene 'pozadine', instrumenti su jednako važni kao i vokali, i ne samo jednako važni nego i jednako istaknuti. Jasno, lyrics također na razini, iznimno jake i prekrasno uobličene slike...
| Summon all my dreams like roses on your epigraph written in my tears thy sorrow and my bleeding heart She comes so serene my fallen beauty crowned with leaves Take me to thy dream Thy candle will forever burn in me… |
Sljedeća je pjesma (Angellore) prava suprotnost, počinje tako mirno i tiho, jednostavna melodija koju iznosi violina uz pratnju ksilofona, dječji smijeh u pozadini, u jednom se trenutku osjeti da je atmosfera prelijepa da bi potrajala, počinje se raspadati melodija i onda slijedi glavna glazbena tema... Lyrics iznosi muški clean vokal, u prekrasnoj kombinaciji s instrumentalnom pratnjom, a onda se tek ubacuje i ženski vokal, prekrasno nešto...
| [Vibeke] Oh please believe It's in her eyes [Vibeke] It is inside It's in her heart, the same relation from which I once led astray [Vibeke] Oh please believe It's in her eyes [Vibeke] It is inside It's in her heart, the same delightful place I once felt in you |
Ovo su stvari zbog kojih čovjek jednostavno mora voljeti Gothic... Pjesma završava slično svom početku, polako se prelazi na onu početnu melodiju, samo što sada više nema dječjeg smijeha, tema je prošla ali nije sve ostalo isto...
My Lost Lenore... Jako je teško ne čuti za ovu pjesmu pošto je vjerojatno postala jedna od najpoznatijih pjesama Gothic metala, a jasno je i zašto... Opisivat je, prepričavat, analaizirat, ništa ne bi imalo smisla... Stavit video je najviše što se može, sve ostalo je bespotrebno jer teško da se može riječima opisat...
Widwinternight Descending me like flakes of snow I embrace the cold For a life that morrows Dark I embrace thy heart Wanderer lost beyond veils of dawn I conceal thy loss Enthralled in life yett still I mourn My lost Lenore... |
Dvije pjesme nisam stigao obraditi, ali to nije zbog njihove kvalitete već zbog nedostatka vremena... Editirat ću post i postepeno, kad nađem vremena da recenziram sljedeće albume, dodavati ostalo... Sutra imam ispit iz epistemologije pa bi bio red da se malo i toga prihvatim. Ali znam što ću slušati dok budem ponavljao pijuckajući Earl Grey.
- 13:04 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
