petak, 09.06.2006.
2.1 Enesidemovi tropi
Enesidem je značajni antički skeptik iz 1.stoljeća prije Krista; rođen je u Knososu na Kreti, ali je veći dio života proveo u Aleksandriji. Bio je i član Platonove Akademije, ali u vrijeme njezinog opadanja, kada su snažan utjecaj izvršili stoici i kada je onaj skepticizam, kojeg je sama Akademija tako čvrsto zastupala u prošlosti, počeo nestajati pod sve zastupljenijim stoičkim tezama, što je i glavni razlog zbog kojeg je Enesidem napušta. Njegova se filozofija, uz skepticizam koji ima glavnu riječ, proteže i na fiziku i etiku.
Dakle, skraćena verzija klasičnog skeptičkog argumenta imala bi ovakav izgled:
-> Postoje suprostavljena vjerovanja.
-> Nemamo objektivnog kriterija da odredimo tko je u pravu.
.'. Treba se suzdržati od suda.
Prva premisa prethodnog argumenta ukazuje na relativnost spoznaje, i Enesidem se prije svega koncentrirao na njeno dokazivanje. Izvodi da spoznaja može biti relativna u odnosu na:
- Spoznavatelja
- Okolnosti spoznaje
- Osjetila spoznaje
Eneseidem je izložio deset tropa da što jasnije ukaže na relativnost spoznaje. Prvo ću ih navesti, a možda dodam i koji primjer da se lakše shvati, a onda ću se detaljnije osvrnuti na svakog pojedino.
| 1. | Različite životinje imaju različite preceptivne aparate i zato iste stvari percipiraju na različite načine. |
| Kukci i sisavci imaju bitno različitu strukturu očiju, što upućuje da vjerojatno i drugačije percipiraju stvari. Isto tako, ljudi i psi imaju različitu strukturi uši, i vjerojatno zato različito čuju iste zvukove. | |
| 2. | Različiti ljudi žele različite stvari, vjerojatno jer ih različito doživljavaju. |
| Neki ljudi vole kavu, nekima se kava gadi, upravo jer je različito doživljavaju... | |
| 3. | I isti ljudi različitim osjetilima različito percipiraju stvari. |
| Med je privlačan na okus, ali odbojan na opip. Slika izgleda trodimenzionalna, a na opip je dvodimenzionalna. Povrh svega, mi pomoću naših 5 osjetila spoznajemo 5 svojstva u stvarima. Pitanje je koliko još svojstava stvari imaju, a da ih mi nismo kadri spoznati. | |
| 4. | Stvari nam izgledaju različito ovisno o stanju u kojem se nalazimo. |
| Stvari nam, dakle, različito izgledaju ako smo pijani ili trijezni, gladni ili siti, sretni ili tužni, zdravi ili bolesni... | |
| 5. | Stvari nam izgledaju različito ovisno o udaljenosti i perspektivi. |
| Kovanica gledana direktno izgleda okrugla, gledana iskosa izgleda elipsoidno. Brod izgleda velik kada je blizu, mali kada je daleko. | |
| 6. | Na naša osjetila nikad ne utječe nikada sam predmet, već uvijek predmet u nekom mediju, tako da nikada ne možemo točno odrediti utjecaj medija od utjecaja predmeta. |
| Predmet izgleda lakše kada je pod vodom nego u zraku. Mirisi su jači u vlažnom i toplom okruženju. | |
| 7. | Stvari nam izgledaju različito ovisno o količini i rasporedu. |
| Mali komadići srebra izgledaju crno, veći komadi bijelo. Šljunak izgleda oštro kada je raštrkan, glatko kada je na gomili. | |
| 8. | Spoznaja je uvijek relativna u odnosu na nas same. |
| Možemo reći samo kako nam stvari izgledaju, ali ne i kako jesu neovisno od toga kako ih mi vidimo. | |
| 9. | Učestalost stvari utječe na način na koji ih vidimo. |
| Zlato je vrijedno jer je rijetko; kad bi zlata bilo koliko i kamenja, nikome ne bi stalo do zlata. | |
| 10. | Etička vjerovanja variraju ovisno o ljudima i socijalnim grupama. |
| Incest je zabranjen u većem dijelu svijeta, a nekad je bio dozvoljen ili čak obavezan u Egiptu i Perziji. Muslimani ne jedu svinjetinu, ostale to ne smeta... |
Da bi još jasnije izrazio njihovu prividnu snagu, nastavit ću i detaljnije objasniti osnove argumenata:
I. Relativnost spoznaje u odnosu na spoznavatelja
Opća struktura ove skupine argumenata je:
-> A vjeruje da p.
-> B vjeruje da ne-p.
-> Ili p ili ne-p.
-> Nemamo objektivnog kriterija da odredimo tko je u pravu, A ili B.
.'. Prema tome, ne trebamo vjerovati ni p ni ne-p.
Prve su dvije premise svima jasne, a možda se najbolje očituju na primjeru kulturnog relativizma, pogotovo kod etičkih i religioznih vjerovanja. Muslimani ne jedu svinjetinu, mi nemamo ništa protiv nje ako je dobro pečena... U Indiji je krava sveta životinja, nama nije ništa posebno... A u kini jedu pse... 
Međutim, da bi ovakav argument bio valjan, vjerovanja ne samo da moraju biti različita, ona trebaju biti suprostavljena, zajedno činiti kontradikciju. Isto tako, treba se raditi o vjerovanjima, ne o preferencijama. To što Mayyaa voli Tristaniu je u potpunosti spojivo s činjenicom da je netko drugi ne voli. Međutim, njezino vjerovanje da je X nešto dobro i korisno nije spojivo s vjerovanjem nekog tko smatra da je X nešto loše i štetno.
Iako ovakvi primjeri kulturnog relativizma najbolje objašnjavaju na što skeptici ciljaju, oni pod sumnju dovode i neka očita vjerovanja, primjerice ona vezana uz percepciju.
Treća je premisa princip bivalencije ili zakon isključenja trećeg. Pošto je to logički zakon teško ga je uopće dovoditi u pitanje, iako postoje filozofske pozicije (relativizam) koje poprlično ograničavaju njegovu upotrebu.
Četvrta premisa čini samu osnovu skeptičkog argumenta i na nju se upućuje najviše primjedbi od strane drugih filozofa. Skeptici, naime, tvrde da ne postoji objektivan kriterij (onaj koji bi bio prihvatljiv i za A i za B) koji bi mogao dati odgovor jel' na kraju p ili ne-p.
Primjer kojeg su i sami antički skeptici najčešće rabili bio je onaj o odgoju djece. Platon je u svojoj "Državi" iznio ideju prema kojoj bi djecu trebale odgajati državne institucije, i da sama djeca ne bi ni trebala znati tko su im pravi roditelji. Nama se (više-manje) to čini kao pogrešan način odgoja, ali Platon ga je smatrao za ispravni. Međutim, iako nam je to intuitivno djeluje odbojno i pogrešno, kakve objektivne kriterije možemo navesti da pokažemo da Platon nije u pravu? Reći ćemo da bi takav odgoj stvarao emotivne invalide, ljude slijepo poslušne Državi i nesposobne za samostalan život. Ali kako bi to zvučalo i kako bi na to odgovorile osobe odgojene na taj način? Rekle bi da takav odgoj stvara sposobne ljude kojima je glavni cilj opće dobro i koji bi daleko bolje vodili državu. Stvar je ovdje simetrična – kao što mi imamo moralnu averziju prema takvom načinu odgoja, tako bi i oni imali prema našem... Mi smatramo da smo mi odrasli na ispravan način, a oni na pogrešan, ali isto bi tako djeca tako odgojena držala da smo mi ti pogrešno odgojeni... Mi bismo rekli da tako vjeruju jer su pogrešno odgojeni, oni bi to isto rekli za nas...
Skeptik smatra da bi se ovakva rasprava mogla vječno nastaviti bez nekog objektivnog kriterija koji bi mogao biti prihvatljiv i za nas i za djecu iz Platonove "Države". Bitno je još jednom naglasiti da je skeptik uvjeren da je jedan način odrastanja bolji od drugog, samo što mi nikada nećemo znati koji bi to bio.
Ovaj je argument daleko jači kod primjera s percepcijom, kamo je jasno da mora postojati činjenica koja jedno vjerovanje čini istinitijim od drugog. Očito je da mora postojati kriterij kojim bi odredili jel' nešto okruglo ili četverokutno. Skeptik vjeruje da takav kriterij postoji, ali smatra da ga mi nikada nećemo (i ne možemo) saznati.
II. Relativnost spoznaje u odnosu na osjetila spoznaje
Ovdje se kao primjer uzimaju slučajevi kada istom spoznavatelju iste stvari gledane u različitim okolnostima izgledaju različito. Opća struktura tkavih argumenata bila bi:
-> U okolnostima O1 A vjeruje da p.
-> U okolnostima O2 A vjeruje da ne-p.
-> Ili p ili ne-p.
-> Nema objektivnog kriterija kojim možemo odrediti koje okolnosti dovode do
... istinitog vjerovanja.
.'. Trebamo se suzdržati od suda.
Svi se prešutno slažemo da, ako želimo dobro promotriti neki predmet, ne smijemo biti pod utjecajem alkohola ili halucinogenih droga, trebamo ga pogledati izbliza i sa svih strana, dobro osvjetljenog. Ako se neka spoznaja odvijala pod utjecajem halucinogenih droga ili u stanju transa, smatrat ćemo je nepouzdanom i, ukoliko se razlikuje od spoznaje u "normalnom" stanju, netočnom. Međutim, poznato je da su brojne kulture (američki Indijanci, stari Grci, ljudi u prostranstvima Sibira) davale veliki značaj upravo takvoj spoznaji; vračevi su se često namjerno dovodili u takva perceptivna stanja davajući velik značaj mističnoj spoznaji. Iako nam to sve možda zvuči zanimljivo, sigurno je da spoznaju osobe pod utjecajem LSD-a nećemo smatrati vjerodostojnom, međutim, pitanje je na osnovi kojih kriterija ćemo to tvrditi. Možda je baš precepcija pouzadnija u stanju transa nego u normalnim okolnostima, a to je mogućnost koju nikad ne možemo potpuno isključiti. Zato ne možemo pouzdano tvrditi da stvari jesu onakove kakve nam izgledaju u jednim okolnostima a nisu kako nam izgledaju u drugim jer nama načina da oredimo koje su okolnosti bolje.
- 14:05 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
