jesen
30.05.2010., nedjelja
Sati s Emom
|
Ulje i znoj miješali su se na licu, pekući za oči, dok sam zatezao zadnje šarafe na parkiralištu ispred svoje zgrade, Buljio sam u podvozje i pitao se dokle ce izdržati umotvorina koju sam upravo složio. Bez auta za vikend i nije neki užitak, a mislio sam i do Opatije. Sunce je pržilo i dok su se drugi kupali na moru, ja sam se kupao u znoju i automobilskom ulju. Ležeći na leđima, zurio sam u noge prolaznika i razmišljao o jednom tušu, a još više o tome s kim bi mogao do Opatije, jer sve sa kojima bih mogao ići, bile su već na moru. Jedan par prekrasnih nogu upravo mi je ušao u vidno polje, a više od nogu nisam ni mogao vidjeti iz položaja u kojem sam se nalazio. Svilenkasta, preplanula, njegovana koža presijavala se na suncu i ja nisam mogao skinuti pogled s nje. Na moje zaprepaštenje noge su zastale i krenule se okretati u svim smjerovima, kako to rade ljudi koji nešto traže. Bilo je krajnje vrijeme da izađem iz svog zaklona, ali kao brižan lovac bojao sam se da naglim kretnjama ne preplašim svoju kraljevsku lovinu. Bila je okrenuta leđima i nije me ni primijetila. Prizor koji se sad prikazao bio je još zanimljiviji. Čvrsta prćasta guzica, struk koji doduše nije bas bio krhak te prekrasna duga crna kosa kojoj bi pozavidjele i Indijanke, sve je to stajalo na dugim, dugim nogama, zaista dugim i prelijepim nogama. Tražite nešto? Upitao sam, priglupo se smiješeći jer ni sam nisam mogao vjerovati ovom fatamorganskom prizoru. Okrenula se naglo kao i sve preplašene osobe. Ostao sam bez daha. Velike zelene mačje oči i puna usta koja su samo na kratko uzdahnula u čuđenju. Kosorova, jel znate možda gdje je Kosorova?, upitala je. A jel Vi možda znate kako da Vas nagovorim na kavu?, uzvratio sam protupitanjem. Znam, predstaviš se, ja sam Ema, pokažeš mi gdje je Kosorova 9, ja odnesem ovu uplatnicu pri tome je mahnula nekim papirićem te nastavila dalje u jednom dahu: Sve skupa imam posla jedno pola sata i za to vrijeme vjerojatno se opereš, jer ne znam ni jedan kafić u koji bi mogao ovakav ući. Nađemo se za pola sata kod tvog auta ovdje, ako je to tvoj auto, ili si možda mehaničar… Zurio sam u nju bez teksta, sve sam očekivao samo ne ovakav rafal, a još manje pristanak. Spustio sam pogled prema podu zbunjen, a onda ga još brže digao jer čim sam pogledao prema podu, zadržao mi se na tim prekrasnim nogama. Klimnuo sam poslušno glavom kao u vojsci i promrmljao: Mario, drago mi je te je odveo do obližnjeg haustora i moram priznati nisam očekivao da ćemo se ikad više vidjeti. Ali greška. Sjedili smo na terasi kafića u Opatiji s nogama naslonjenih na ogradu kafića, nepunih četiri sata nakon što smo se upoznali, znajući sve jedan o drugome, siti jer odveo sam je na škampe, lagano mamurni od bevande ispijali Ice-caffe i zašutili u očekivanju što će onaj drugi reći. Nisam još krenuo ni izustiti svoju misao kad je tišinu prekinuo njen glas. Znaš li neku dobru sobu u blizini kad već tako dobro poznaješ Opatiju? I moramo stati kod nekog dućana po putu. Ako Ti danas nije više do kupanja, možemo u Matulje, tamo je svježije i ugodnije, a i prijatelj mi iznajmljuje sobe, odgovorio sam te nastavio, a dućan nam je na putu. Iako sam sve te sate blejao u njeno tijelo, ni sekunde nisam mogao odvojiti pogleda od nje. Svemu sam se jutros nadao osim ovakvom kraju dana. Soba je bila ugodno hladna, mračna iza pulu otvorenih škura i prostrana sa lijepo uređenom kupaonom u kojoj smo dugo, dugo prali i ispitivali naša tijela, ne žureći se, ali pohlepno kao žedni u pustinji što znaju da vodu ne smiju ispiti naglo. Prenio sam je u sobu, lagano kao pero (iako to zaista nije bila), te nastavio igrom. Njeno tijelo se savijalo i grčilo pod mojim poljupcima koji nisu zaboravili ni jedan milimetar njene kože. Osjećao sam pod prstima kako joj pulsiraju žile u sladostrašću, a listovi na nogama bili su još napetiji i ljepši u svom slatkom grču. Ušao sam polako i oprezno kao u strahu da je ne probudim, ne otjeram ili ne prekinem taj predivan san. Njezina biserna ogrlica napinjala se na glatkom vratu u ritmu njenih vratnih žila, pri tome čineći savršeni sklad. Nisam si dozvolio vrhunac dok nisam bio siguran da iz nje nisam izvukao i zadnju kap užitka. Ležali smo neko vrijeme šutjeli i pušili svaki u svojim ili u istim mislima. Ustala je neočekivano, uzela vrećicu iz dućana i nestala u priručnoj kuhinji. Vratila se s tanjurom punim pršuta, sira, maslina i buteljom crnog vina. U nevjerici sam je gledao kako halapljivo tamani hranu, a ona je samo kratko izustila: To najviše volim. Ponavljali smo taj ritual još slijedeća dva dana s kratkim pauzama u kojima smo tonuli u san pa potom jedan drugog nježno budili maženjima i poljupcima. Da nas gazda sobe nije u par navrata pozvao na kavu u vrt, ne bi ni izlazili iz sobe. -Koji je danas dan, četvrtak valjda, sutra ujutro moramo krenuti, jer imam još štošta za obaviti. U subotu se udajem pa nema smisla da kasnim, moji će napraviti scenu. Pri tome se okrenula prema meni i nevino nasmiješila, kao kad je naručivala hranu u restoranu, a zatim nastavila: Možemo se naći nakon bračnog putovanja, nazvat ću te. Ja sam po ne znam koji put u ta tri dana samo ostao zapanjeno gledajući. Bilo je to doba bez mobitela i ja sam tjednima čekao kući da nazove, ali Ema (kako se zapravo nije zvala) nikad se više nije javila. Pa bilo Ti sretno u braku, Ema! |
