Dok sam bio gimnazijalac dvije sam godine išao na jedan zanimljiv predmet: ekologija. jednom smo otišli u dućane i tražili ekokoške znakove po različitim proizvodima, jednom smo posjetili Lonjsko selo Roda (koje zauzima čak 1% Hrvatske), išli smo u elektranu Krško, na izvor Save, u botaniče vrtove i svašta. I svi smo na kraju dobili petice. No to ne znači previše u životu. U svakom slučaju, ovaj me je predmet nekako približio prirodi i natjerao da postanem barem malo osjetljiviji na očuvanje zelenila u svom kraju te da ne bacam smeće kud kod stignem. Čak još uvijek sortiram papir i svaki par papira koji mi se čine sposobnim za reciklažu skupljam u posebnu kutiju vjerujući da će istu reciklažu i doživjeti. Ne mogu reći da sam ekolog, da puno pazim, ali pazim više nego prije i pazim barem malo. E da, napravili smo bili i kućice za ptice oko svoje škole koja je okružena raznim drvećem (šalata 107, 10 000 Zagreb) i čujem da su, nakon što sam već bio upisao fafultet, ptice naselile podosta istih. Ako vrijedi ona Schindlerova (tj. iz Kur'ana) da, tko je spasio jedan život, spasio je cijeli svijet, valjda i tko nađe dom jednoj ptici, isto tak ospašava svijet. Čekaj sad, a što zapravo znači spasiti nekoga...