Evo ljudi vratio sam se sa mise i odlučio napisat post o zivotu poslje smrti!!!! Ja mislim da život poslje smrti postoji i da je puno ljepši od ovog današnjeg svijeta i ovih (ludih) ljudi koji nas okružuju(mislim na sam nekoliko osoba)!!!!!!!!!E sad sam se sjetio jedne pjesme koju če mi pjevat na sprovodu!!!!!!Šmrc Šmrc!!!!!!!Uglevnom ja smatram da je život poslje smrti puno ljepši on ovog današnjeg svjeta kojim hodaju budale i debili!!!!!!!!!EE ako mi neko može objasnik zakaj na ovom svjetu nema ljudi koji mogu realno sagledat neku situaciju, bez nečijeg utjecaja????Ovo je pitanje posvečeno jednoj osobi(tj. jedna osoba me svojim ponašanjem potaknula da vam postavim ovo pitanje)!!!!
A sad pjesma koju čete mi pjevat na sprovodu!!!!!
I could stay awake just to hear you breathing
Watch you smile while you are sleeping
Far away and dreaming
I could spend my life in this sweet surrender
I could stay lost in this moment forever
Well, every moment spent with you
Is a moment I treasure
I don't wanna close my eyes
I don't wanna fall asleep
'Cause I'd miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
'Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
I'd still miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
Lying close to you
Feeling your heart beating
And I'm wondering what you're dreaming
Wondering if it's me you're seeing
Then I kiss your eyes and thank God we're together
And I just wanna stay with you
In this moment forever, forever and ever
I don't wanna close my eyes
I don't wanna fall asleep
'Cause I'd miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
'Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
I'd still miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
I don't wanna miss one smile
I don't wanna miss one kiss
Well, I just wanna be with you
Right here with you, just like this
I just wanna hold you close
Feel your heart so close to mine
And stay here in this moment
For all the rest of time
Don't wanna close my eyes
Don't wanna fall asleep
'Cause I'd miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
'Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
'Cause I'd still miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
I don't wanna close my eyes
I don't wanna fall asleep
'Cause I'd miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
'Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
I'd still miss you, babe
And I don't wanna miss a thing
Don't wanna close my eyes
Don't wanna fall asleep, yeah
I don't wanna miss a thing
Kad pogledaš sad na ono što je bilo prije godinu dana, kako si se ponašao, što si radio, što se događalo, čini ti se kao da je to bilo u prošlom stoljeću. U tu godinu dana toliko se stvari izdogađalo, odnosa promijenilo, iskustva usvojilo, svojih dubljih osobina upoznalo. Shvatiš da se stvari mijenjaju, pa tako i ljudi postaju svjesniji sebe, svojih mana i vrlina.
Čini ti se da si u tih godinu dana prešao na neku novu razinu postojanja, razmišljanja i osjećanja i da nema natrag; «...once you know you can never go back...». Jednom kad si prošao tih godinu dana, prošao godinu dana problema i sreće, spoznao nešto više, spoznao novi dio sebe, novi dio razmišljanja i stavova, jednostavno kad si prešao na neku novu razinu postojanja, više nema povratka na staro, na ono što je bilo prije, na onaj način na koji si se prije postavljao. Shvaćaš neke stvari koje tada nisi mogao, za koje si bio preslijep da ih vidiš, uvidiš svoje pogreške. Postao si zreliji i mudriji, nije sve više tako površno, jer počeo si razmišljati o nekim višim stvarima, počeo si osjećati neke dublje osjećaje, zakoračio si na neku višu i duhovniju razinu svega. Prošao si kroz mračna raspoloženja, čudne i zbunjujeće osjećaje tijekom kojih si bar malo zagrebao bit svog postojanja i suštinu onoga što jesi. Glazba i prijateljstvo te je odvelo na neko više nebo, upoznalo te s novim načinima življenja i funkcioniranja, produbilo duhovni smisao tvog života, upoznalo te s ozbiljnošću. A na ono što se zbivalo prije tih godinu dana, i na one koji se još ponašaju kao da žive prije godinu dana, gledaš i misliš: «been there, done that»....Stvari se mijenjaju, ljudi plove dalje, na neka dalja i dublja mora. Spoznavaju sve više sebe i svoju okolinu, uče, produbljuju znanje.....Možda je ovo razdoblje kad najbolje možemo doprijeti do onog što jesmo. Možda nam ovo tako intezivno, turbulentno i uznemirujuće razdoblje otkriva ono što negdje duboko jesmo. S vremenom, nažalost, postajemo opsjednuti kako platiti račune, kako obući djecu, kako kuhati, kako obaviti sve zadatke na poslu. Život postaje površniji, i budući da strmoglavo jurimo naprijed i stalno žurimo, gubimo smisao našeg postojanja kojeg smo možda jednom spoznali, i udaljavamo se od tih dubljih mora i još gledamo na tinejđersko razdoblje i mislimo «Djeca. Čime smo se bave, o čemu samo razmišljaju, oh, ti problemi su ništa naspram naših». Odrasli možda jesu mudriji jer su prošli više stvari u životu, imaju više iskustva s različitim situacijama, znaju kako se snaći u različitim trenutcima, ali mi smo možda bliže spoznavanju neke nove svijesti, mi se više time bavimo, mi kopamo dublje jer imamo više vremena, želje i potrebe da kopamo, da upoznajemo duhovnost svog bića. Mi možda još jesmo djeca koja ne znaju puno o životu, ali mi smo djeca koja lete nekim drugim nebom koje možda kad odrastemo nikad više nećemo moći doseći.
