Marketing
Pogled na život
Kad pogledaš sad na ono što je bilo prije godinu dana, kako si se ponašao, što si radio, što se događalo, čini ti se kao da je to bilo u prošlom stoljeću. U tu godinu dana toliko se stvari izdogađalo, odnosa promijenilo, iskustva usvojilo, svojih dubljih osobina upoznalo. Shvatiš da se stvari mijenjaju, pa tako i ljudi postaju svjesniji sebe, svojih mana i vrlina.
Čini ti se da si u tih godinu dana prešao na neku novu razinu postojanja, razmišljanja i osjećanja i da nema natrag; «...once you know you can never go back...». Jednom kad si prošao tih godinu dana, prošao godinu dana problema i sreće, spoznao nešto više, spoznao novi dio sebe, novi dio razmišljanja i stavova, jednostavno kad si prešao na neku novu razinu postojanja, više nema povratka na staro, na ono što je bilo prije, na onaj način na koji si se prije postavljao. Shvaćaš neke stvari koje tada nisi mogao, za koje si bio preslijep da ih vidiš, uvidiš svoje pogreške. Postao si zreliji i mudriji, nije sve više tako površno, jer počeo si razmišljati o nekim višim stvarima, počeo si osjećati neke dublje osjećaje, zakoračio si na neku višu i duhovniju razinu svega. Prošao si kroz mračna raspoloženja, čudne i zbunjujeće osjećaje tijekom kojih si bar malo zagrebao bit svog postojanja i suštinu onoga što jesi. Glazba i prijateljstvo te je odvelo na neko više nebo, upoznalo te s novim načinima življenja i funkcioniranja, produbilo duhovni smisao tvog života, upoznalo te s ozbiljnošću. A na ono što se zbivalo prije tih godinu dana, i na one koji se još ponašaju kao da žive prije godinu dana, gledaš i misliš: «been there, done that»....Stvari se mijenjaju, ljudi plove dalje, na neka dalja i dublja mora. Spoznavaju sve više sebe i svoju okolinu, uče, produbljuju znanje.....Možda je ovo razdoblje kad najbolje možemo doprijeti do onog što jesmo. Možda nam ovo tako intezivno, turbulentno i uznemirujuće razdoblje otkriva ono što negdje duboko jesmo. S vremenom, nažalost, postajemo opsjednuti kako platiti račune, kako obući djecu, kako kuhati, kako obaviti sve zadatke na poslu. Život postaje površniji, i budući da strmoglavo jurimo naprijed i stalno žurimo, gubimo smisao našeg postojanja kojeg smo možda jednom spoznali, i udaljavamo se od tih dubljih mora i još gledamo na tinejđersko razdoblje i mislimo «Djeca. Čime smo se bave, o čemu samo razmišljaju, oh, ti problemi su ništa naspram naših». Odrasli možda jesu mudriji jer su prošli više stvari u životu, imaju više iskustva s različitim situacijama, znaju kako se snaći u različitim trenutcima, ali mi smo možda bliže spoznavanju neke nove svijesti, mi se više time bavimo, mi kopamo dublje jer imamo više vremena, želje i potrebe da kopamo, da upoznajemo duhovnost svog bića. Mi možda još jesmo djeca koja ne znaju puno o životu, ali mi smo djeca koja lete nekim drugim nebom koje možda kad odrastemo nikad više nećemo moći doseći.
Post je objavljen 02.06.2007. u 12:05 sati.