Priče malološinjskih noćnih duša

Počeli su požari. Naše šume, koje nam pružaju obilje hlada, neće više biti mjesta na kojima ćemo rado sklanjati glavu od pomahnitalog sunca. Neće više nuditi obilje mirisa. I onaj divni i mekani šumski sag od borovih iglica će nestati. Sve će progutati požar. Jer postoje ljudi koji podmeću požare, svjesno ili nesvjesno. Pušači, vozeći se u svojim automobilma, nesvjesno bacaju opuške kroz otvoreni prozor. A opušci začas od jedne mirne šumske idile naprave pakleno grotlo. Životinje gube svoja staništa. A šuma od jednog predivnog mjesta postane tmurno i nalik na ratište. Stabla kao skršeni junaci stoje pougljenjena. I više nema šumskog saga. Samo gola i tvrda zemlja. I nema više obilja mirisa. Samo miris paljevine. Svaka čast vatrogascima. Jer, oni mogu u tim ključnim trenucima reći…ne, ne želimo pomoći. Ali oni to ne kažu. Mnogi riskiraju svoj život za očuvanje šumskog blaga. Primorje nije bogato nekim kulturnim znamenitostima. Turisti kod nas dolaze uživati u moru i borovim šumama. Najviše. Mi to imamo cijeli život u svojoj blizini, i to veoma olako shvaćamo. Ne znamo što imamo dok to ne izgubimo. Sigurno će svima nama nedostajati miris bora, cvrčanje cvrčaka i duboka hladovina. Ali kada će nam to početi nedostajati? Tek kad to budemo izgubili.
Neće sve šume izgorjeti, ali kada vatra uhvati svoj bijesni ritam, teško se zaustavlja. Bar se čini teško zaustavljivom. Hrvatska vlada se ponosi činjenicom da je hrvatska turistička zemlja. Ali je li ona što dodatno uložila u očuvanje okoliša? hrvatski teritorij je još nerazminiran, nekim dijelovima prijeti i nestašica vode, mnogi dijelovi još nisu povezani cestama, prisutan je manjak protupožarnih sredstava…
Glavno je izvući što više od turista. Pa tako se čuje da mnogi ne prijavljuju svoje turiste, da turisti na parkingu plaćaju više nego što trebaju, cijene smještaja se izmišljaju i mnoge mnoge druge stvari…
Hrvatska vlada trebala bi misliti na hrvatsku. I to isključivo na hrvatsku unutar teritorijalnih granica. Zašto daje novac hrvatima u BIH za njihove narodne nošnje?!! Ni ovdje u hrvatskoj situacija nije sjajna. Umjesto da daju novac za, primjerice, razminiranje, oni ga daju tamo gdje to baš i nije najpotrebnije. Neka se napokon teritorij očisti od prokletih mina, da se djeca napokon mogu igrati u polju, a ne na betonu. Naše bolnice su stvarno dobre. dobre su za umiranje i neliječenje. Neka sela u hrvatskoj su super povezana. I to neasfaltiranim cestama. Dobre su te neasfaltirane ceste, sve dok ne padne kiša. Postoji još mnogo krasnih činjenica poput ovih…
No, ni turisti nisu divna bića, ma koliko novaca imali. Njihov problem je u tome što misle da ako su platili, onda to što su platili mogu i uništiti. Tako se nađe i smeća po šumama, plažama, na ulici…Neki sigurno i nesvjesno zapale šumu. Trebalo bi nešto poduzeti i u vezi turista.

Danas je sunčan dan, a brckati se u moru jest veliki gušt. Kad se samo sjetim koludarca. Jednu noć smo prespavali na brodu ili, bolje rečeno, barci. A izlet je bio fenomenalan. Puno picigina, zabave, zajebancije, tri gajbe piva, pješčana plaža, naša kuhinja, borat koji se gol sunčao…

Valjda će još biti takvih izleta...